„Naručila sam se kod ginekologa zbog problema koji imam, ne zbog godišnjeg pregleda ili nečega što može čekati. Dobila sam termin za mjesec dana,“ govori nam jedna Dubrovkinja (podaci poznati redakciji) i nije jedina. Liste čekanja su dugačke, a čekanje od mjesec dana zbog ginekološkog problema može se iskomplicirati. Ne mora nužno, ali lako može. Posebno kad se u obzir uzme još barem mjesec dana čekanja na rezultate briseva i testova odnosno hormona. 

Na navedeno se upozorava i u ženskim grupama, poput DUMAM-e, Mame iz Dubrovnika i okolice. Jednu od posljednjih objava pokrenula je jedna korisnica koja apelira da se problem riješi, a s njom se slaže stotinjak žena koje su podržale njenu objavu. Izdaci za zdravstveno i dopunsko osiguranje nisu zanemarivi pa se s pravom pitaju zašto postoje, ako je primarnu medicinsku skrb postalo prilično komplicirano dobiti i ako se na nju čeka i po mjesec dana, zbog čega mnoge od njih pribjegavaju odlasku u privatne ambulante i poliklinike što je, ponovno, uz izdatke za obvezno zdravstveno te dopunsko osiguranje, dodatni trošak. 

POSTOJE GINEKOLOZI KOD KOJIH RIJETKE ŽELE IĆI…

U neformalnim razgovorima s Dubrovkinjama kažu nam kako je temeljni problem u tome što su dobri ginekolozi pretrpani i imaju puno pacijentica, a kažu kako u gradu u ambulantama primarne medicinske zaštite ima i onih kod kojih nipošto više ne žele ići. Kažu kako su svjedočile nestručnom radu, neumjesnim komentarima i neetičnom ponašanju. Stoga su se prebacile kod onih koji rade svoj posao sukladno pravilima struke i kojima vjeruju. 

Ravnatelj Doma zdravlja Branko Bazdan tvrdi da je mreža popunjena i da ginekologa u njihovom sustavu ima dovoljno te vjeruje kako su duga čekanja na preglede iznimke, a ne pravilo. 

LIJEČNICI SU PREOPTEREĆENI 

Pritužbe stižu i na nedostatan broj pedijatara. Majke tvrde kako vječito imaju problem s time tko će pregledati njihovo dijete ili se tu uvijek radi o drugim liječnicima koji ih pregledavaju. Tako ih se nekolicina žalila na jednu pedijatricu koja, kažu one, ne želi pregledati dijete ako se nije cijepilo, a tvrde da je navodno upućivala i vrlo oštre verbalne primjedbe. Problem, ali sasvim druge prirode, je postojao i u ambulanti u Mokošici gdje je dosadašnja pedijatrica pošla u mirovinu, a sada je mijenjaju kolegice. No, kako su javili iz Grada, problem bi trebao biti riješen dolaskom liječnice koja bi trebala u dogledno vrijeme položiti specijalistički ispit. 

Problem, upozorava dio Dubrovkinja s kojima smo razgovarali, leži i u tome što su sadašnje vrlo dobre i cijenjene pedijatrice u zrelijim godinama i uskoro bi mogle u mirovinu, a to je posebno realno za očekivati i zbog toga što su zagušene poslom. Smatraju kako bi onda mogao nastati još veći problem. 

Ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik dr. Marijo Bekić kaže kako odjeli ginekologije i pedijatrije uvelike ovise od gostujućim liječnicima, ali i dodaje kako je bolnička djelatnost zapravo sekundarna zdravstvena zaštita, a ne primarna. Kaže i kako se očekuje i povratak dvije specijalizantice, a uz osuvremenjenu opremu mogu biti relativno zadovoljni, mada je to, tvrdi, daleko od standarda kojem teže i za kojeg se nada kako će ga ostvariti. No, stječe se dojam kako je sustav opterećen te kako je teško organizirati dežurstva, barem bez vanjskih suradnika. 

GINEKOLOGIJA I PEDIJATRIJA NISU BAŠ ATRAKTIVNE SPECIJALIZACIJE 

Pacijentice su uglavnom svjesne kako čarobni štapić za brzo rješavanje ovog problema ne postoji, a na mjere uglavnom gledaju kao na privremeno gašenje goruće situacije. Čini se kako voditelji zdravstvenih ustanova rade najbolje što mogu u datoj situaciji, ali ni ginekologija, ni pedijatrija nisu posebno atraktivne grane za specijalizaciju. Kako nam kažu djelatnici u zdravstvenom sustavu, prilike za napredovanje su bitno slabije nego što je to slučaj s primjerice kirurgijom. Mnogim su mladim liječnicima željnima daljnjeg usavršavanja i napredovanja u karijeri cilj KBC-ovi.

Uz to, upozoravaju kako će mnoge kvalitetne pedijatrice ubrzo u mirovinu te rješenje vide u nuđenju specijalizacija, no to je problem na državnoj razini koji se reflektira na sustave brojnih hrvatskih gradova. Dubrovnik u tome nije izuzetak. Rješenje je, kažu one, napraviti Dubrovnik poželjnim mjestom za ostanak i dolazak liječnika. 

U tom smjeru čini se idu i politike vođenja Grada. Kako je već poznato, s ciljem proširenja zone stanovanja na prigradska područja, a u sklopu strateškog modela Dubrovačke stanogradnje, Grad Dubrovnik je na Pobrežju osigurao vlasništvo nad zemljištem površine preko 75 000 kvadrata. Dogovoreno je kako će Grad Dubrovnik za potrebu stambenog zbrinjavanja medicinskog osoblja i zaposlenika Opće bolnice Dubrovnik dodijeliti zemljište za izgradnju stambenih objekta te ga potpuno komunalno opremiti. Grad će također financirati izradu projektne dokumentacije. Predstavnici strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara te osoblja Bolnice izvijestili su tada gradonačelnika Mata Frankovića o pokretanju ankete među zaposlenicima Opće bolnice Dubrovnik za sudjelovanjem u projektu stanogradnje na Pobrežju koja je pokazala značajan interes. Naime, oko 180 zaposlenika Bolnice ispunilo je anketni upitnik, a u ukupnom broju interesenata prevladavaju mladi liječnici specijalizanti te drugi medicinski kadar.