Hrvatska marijanska svetišta danas su puna vjernika, hodočasnika, štovatelja Blažene Djevice Marije. Slavi se Velika Gospa, jedan od najvažnijih katoličkih blagdana.

No mnogi, iako slave Majku Božju, često ne znaju što se točno slavi 15. kolovoza. Svojedobno smo razgovarali s dvojicom svećenika, fra Davidom Sedlarom, župnikom i gvardijanom župe sv. Antuna Padovanskog u Bjelovaru i fra Zvonimirom Pavičićem, župnikom župe Međugorje koji su nam pojasnili što danas slavimo i od kada se slavi Velika Gospa. 

Velika Gospa ili Uznesenje Blažene Djevice Marije je blagdan kada se katolički vjernici prisjećaju dogme ili jedne od temeljnih vjerskih istina koje svaki vjernik treba vjerovati i koja je objavljena od Boga kao vjerska istina, a to je da je Blažena Djevica Marija pri završetku svog ovozemaljskog života, dušom i tijelom bila uznesena u slavi na nebo i tamo bila okrunjena za kraljicu neba i zemlje u društvu sa svojim sinom Isusom Kristom. 

"Katolička crkva vjeruje da zbog svojih zasluga - jer je rodila Isusa - Marija nije zavrijedila da njezino tijelo trune u grobu, nego ju je Bog uveo u nebo, dušom i tijelom. Dakle, Marijino tijelo nije u grobu, nego je već proslavljeno na nebu", govori za Net.hr fra Zvonimir Pavić 

Fra David Sedlar kaže nam da neki od razloga zašto se uznesenje Gospino proglasilo blagdanom je upravo što se htjelo pokazati da je Marija ponovno mogla i dušom i tijelom biti sa svojim sinom na nebu, sinom kojem je već jednom darovala njegovo ljudsko tijelo.

"Ali na neki način da se poveća radost svetaca na nebu jer ona je predstavljala i dala im mogućnost da u nebu imaju 'predokus' one slave koja će ih čekati za vrijeme drugog Isusovog dolaska kada će i oni biti dušom i tijelom uzneseni", objašnjava fra Sedlar. 

Ova se svetkovina, objašnjavaju naši sugovornici, slavila već u prvim stoljećima Crkve, ali ne na ovakav način na koji mi danas shvaćamo i slavimo. Svoj početak ima u blagdanu koji se slavio u Jeruzalemu već u 5. stoljeću, no nije spominjao izričito uznesenje, nego je općenito slavio Mariju zbog njezinih zasluga. 

U najranijim stoljećima kršćanstva razvila se vjera u Marijino usnuće ili uznesenje. Po toj vjeri Marija je slavljena kao ona, koja je zaslužila da ju Bog uvede u svoju slavu tijelom i dušom. 

"To se na više načina vjerovalo i slavilo kroz crkvenu povijest, no 1950. godine papa Pio XII. proglasio je Marijino uznesenje dogmom. Dakle, nepobitnom istinom katoličke vjere u koju vjeruju svi katolici”, objašnjava fra Pavičić.

U Hrvatskoj je dugovječna tradicija štovanja Blažene Djevice Marije, čemu svjedoče brojne crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi još od najstarijih dana hrvatske povijesti. Mnogi pješače i čine zavjete Kraljici mira.

"Vjernici vole Mariju jer je ona naša majka. Dok je visio na križu, Isus nam je Mariju dao za majku. I od tada ona prati čitav ljudski rod svojim majčinskim zagovorom. To osjećaju vjernici i zato joj se neumorno mole, nju vole i hodočaste joj u sva njezina svetišta. Vjernicima je ova svetkovina važna jer pokazuje gdje je naša stvarna domovina - na nebesima. Marijino uznesenje tijelom i dušom znači da ćemo svi mi jednoga dana biti s proslavljenim tijelom i dušom na nebesima, s Presvetim Trojstvom, Marijom i svima svetima. Zato je to svetkovina nade i radosti, jer nas izdiže iz ove naše smrtnosti u vječnu neraspadljivost", ističe fra Pavić.