Izvještaj sa književne večeri napisao je književnih i publicist Božidar Proročić. 

Ovo književno i kulturno okupljanje potvrdilo je da Cetinje i dalje ostaje otvorena kuća dijaloga, susreta i kulturnih preplitanja Mediterana i Balkana. Velik je bio odaziv publike pa se sala biblioteke pokazala  premalom da za primiti sve koji su željeli prisustvovati ovom značajnom događaju, što je samo po sebi s o svjedočilo o ugledu autora, ali i o potrebi suvremenog čitatelja za istinskom, iskrenom i duboko proživljenom književnošću.

U uvodnom dijelu večeri, kulturološkinja i moderatorica Saša Božović podsjetila je kako je Njavro predsjednik Društva dubrovačkih pisaca, urednik uglednog godišnjaka Literat, priređivač, urednik i izdavač tridesetak knjiga dubrovačkih autora. Kao pisac, Njavro se do sada predstavio s dvije zbirke priča, kao i s dvije knjige kolumni i publicističkih tekstova posvećenih Dubrovniku, gradu koji u njegovom stvaralaštvu čini važan i dragocjen segment biografije.

U svom uvodnom osvrtu, profesor Veljko Đukanović posebno se zadržao na zbirci priča „Priče o ljubavi i ratu i dvije stare“, istaknuvši da je riječ o djelu koje na 159 strana gradi jednu intimnu, ali izuzetno snažnu književnu ispovijest. Kako je naglasio, Njavro je u ovom djelu stvorio mali, ali beskrajno složen mediteranski svijet, svijet u kojem se more i kamen, ljubav i rat, ironija i tuga ne razdvajaju, već se međusobno prožimaju i stapaju u jedinstvenu životnu cjelinu. To je prostor sjećanja i rana, ali i prostor topline, blage autoironije i ljudske krhkosti.

Nakon Đukanovića, književnik i intelektualac Adrijan Vuksanović govorio je o značaju kulturno-povijesnih i književnih preplitanja Crne Gore i Hrvatske, naglasivši da upravo ovakve večeri doprinose zbližavanju naroda, učvršćivanju međusobnog poštovanja i razumijevanja i potvrđuju da književnost ima moć nadvladati granice i političke podjele. U tom kontekstu, Adrijan Vuksanović je podsjetio da Dubrovnik nikada nije zaboravio glas sa Cetinja, onaj glas slobodarskog otpora koji se 1992. godine, u ratnim godinama, jasno čuo kada su Cetinjani pjevali: „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče“, kao čin ljudske i moralne distance prema zlu vremena. O Njavrovoj zbirci priča istaknuo je da su ironija i bol njene ključne konstante, autentična svjedočanstva jednog vremena i jednog osobnog iskustva.

Dr. Domagoj Vidović posebno je ukazao na značaj Cetinja kao grada koji čuva jezik, i identitet, naglasivši da je jezik temelj svake kulture i narodnog trajanja. Govoreći o Njavrovom stvaralaštvu, istaknuo je njegov snažan osobni pečat, autentičnost izraza i iskustvo rata koje je duboko utkano u tekstove, ali bez patetike  kroz mjeru, suzdržanost i diskretnu emotivnu napetost.

U završnom dijelu večeri, razgovor s autorom vodio je Božidar Prororočić. U otvorenom i nadahnutom dijalogu, Boris Njavro govorio je o književnosti kao prostoru istine, o bliskosti hrvatsko-crnogorskih veza, o Dubrovniku i Cetinju kao gradovima slične sudbine i duha, ali i o književnosti kao univerzalnom jeziku koji nas treba povezivati. Istaknuo je da su njegove priče istinite, da u njima probljeskuju i istina i bol, ali i ona mirna, suptilna ironija koja je neizostavni dio njegovog autorskog rukopisa. Govoreći o vremenu rata, Boris Njavro je istaknuo da je upravo taj glas sa Cetinja ostao  snažan u očima Dubrovnika i Dubrovčana naglasivši da su riječi „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče“ bile ljudski vapaj, znak savjesti i dokaz hrabrosti i svijesti onog časnog dijela Crne Gore i Crnogoraca.

Večer je više puta prekidana dugotrajnim i iskrenim aplauzima publike, koja je aktivno sudjelovala u razgovoru, postavljala pitanja i dijelila osobne dojmove, čime je ostvarena rijetka i dragocjena interakcija između autora i čitatelja. Na samom kraju večeri, nakon završetka promocije i razgovora s autorom, uslijedio je i jedan posebno značajan čin kulturne razmjene. Boris Njavro je prisutnima i ustanovi domaćinu poklonio i podijelio svoja brojna izdanja, ali i izdanja dubrovačkih stvaralaca, čime je ovaj susret dobio dodatnu dimenziju i jednu od najljepših nota večeri. Istovremeno, u znak zahvalnosti i uvažavanja njegovog književnog i kulturnog doprinosa, autoru su uručene i vrijedne monografije o Crnoj Gori. Ovaj simbolični dar, u ime direktorice JU Narodna biblioteka i čitaonica „Njegoš“, uručila je kulturološkinja Saša Božović.

Autorskoj večeri Borisa Njavra prisustvovali su brojni intelektualci, profesori, kulturni radnici, kao i predstavnici RTV Cetinje i Televizije Crne Gore, dodatno potvrđujući značaj ovog događaja za kulturni život. Ova književna večer na Cetinju još jednom je pokazala da istinska književnost ne poznaje granice, već da u riječima, pričama i ljudskim sudbinama pronalazi zajednički prostor razumijevanja, sjećanja i nade.