Veliki je to udarac za njegove kolege, koji su većinom šokirani njegovim naglim odlaskom.

Oglasio se i Željko Pervan, "profesor" u Večernjoj školi, ali i dugogodišnji Horvatov prijatelj i kolega.

"Duša mog dragog brata napustila je tijelo, otišla je gdje ja još ne mogu. Prvi puta od našeg djetinjstva ne možemo biti zajedno, iako znam da je još uvijek tu negdje, ne vidim ga, ne čujem ga. Prazan sam, nekako tup, nedorečen ali znam da je to samo mir pred nečim što u meni raste. Znam da će brana neprihvaćanja konačne strašne istine puknuti a onda se moram sakriti, nekud pobjeći od ljudi. Dragi moj Buraz, što ću sada, što ću sada bez tebe. Živim a nema me prijatelju moj dragi, ljubljeni moj, frende moj dragi. Možda jedini znam koliko si dobar, duhovit, smiren i pomiren bio pred nevoljama koje svakog mjenjaju ali ne tebe. Godinama smo bili zajedno u poslu, životu ali znam da te nisam upoznao cijelog. Postoji nešto što nisi dijelio , držao si to skriveno, samo za sebe da ne budeš prolaz nevoljama sa tebe na druge. Ta vrlina veličina zapravo se ne susreće često, ja kod drugih nisam našao takvu zaštitu drugih od sebe sama. Nisam znao za probleme tvoga tijela a ti si znao i pomiren čekao. Nešto kao da te je otelo od mene, u potaji, brzo, dok sam bio u drugoj državi saznao sam da ti nije dobro. Nisam bio pored tebe a možda si me trebao. I ta naša dogovaranja, danima, kava nikad popijena sada me peče, nije se dogodila niti će je biti. Sad je mogu popiti zamišljajući tebe pored kako pričamo, smijemo se, samo pogledom razumijemo jedan drugog. Dragi moj Mladene, vjeruj mi, ne umireš sam, umiru nekako i oni koji te vole.

Buraz moj dragi, volim te i mislim na tebe, vidjet ćemo se opet, sigurno. To već i sam znaš, ono skriveno od ljudi ti se otkrilo, dragi moj vidimo se, tvoj brat Željko", napisao je Pervan.