Njegova smrt duboko je potresla  njegove prijatelje, radne kolege i poslovne suradnike. Ne kriju suze zbog odlaska, navode, mirnog, pristojnog, ljubaznog, mudrog čovjeka koji je strpljivim, pedantnim radom aerodrom u Resniku dignuo do današnjih visina.

Njegov prerani odlazak teško je pao i dugogodišnjem mu prijatelju Tončiju Peoviću, sudskom vještaku za zračni promet u mirovini i nekadašnjem direktoru dubrovačkog aerodroma.

Za razgovor ga je Slobodna Dalmacija uhvatila u Azerbajdžanu, gdje radi kao voditelj projekta izgradnje novog aerodroma. Lukšu je, kaže, poznavao od početka njegova dolaska u Resnik. Sjeća se da je vrlo brzo formirao kvalitetan tim, ljude spremne za timski rad. Prolazio je, veli, kroz Scile i Haridbe razvoja avijacije, kroz razne krize, ali i lijepa vremena.

-Podigao je splitski aerodrom, tehnološki, organizacijski, funkcionalno, ali i na razini financijske kvalitete poslovanja do granica samofinanciranja i dolaska na razinu prvijenca. Mada je završio ekonomiju, izgradio se kao zrakoplovac, s vrlo visokim poznavanjem tehnologije zračnog prometa. Uvijek je bio spreman za međunarodne susrete, razmjenu iskustava, školovanja. Koliko god sam s njim bio na raznim tim konferencijama, uvijek je imao aktivnu ulogu u koordinaciji, u podizanju ugleda našeg zračnog prometa u svijetu. Znao se postaviti prema političkim pritiscima koji su dolazili iz raznih strana. Bio je krasan, divan čovjek, dobar roditelj - kaže Peović.

Nedavno je, kaže, izgubio i suprugu, pojašnjava i da je skrivao bolest od svih, ne želeći da bude na bilo koji način žrtva.

-Tako mi je teško na srcu što smo izgubili jednog tako krasnog čovjeka, stručnjaka, prijatelja, suradnika, kolegu, da vam to ne mogu opisati. Bio je kompleksan, s punom riječi čovjek priznat u stručnim krugovima, čovjek bez afere. Čovjek ravnoteže, čovjek koji je stvorio jedan od najuspješnijih aerodroma. Tuga mi je na srcu golema... – kaže Tonči Peović, piše Slobodna Dalmacija.