Pred kućom Broz šepuri se kip Tita u uniformi koji je izradio Antun Augustinčić 1946. godine. Kuća nije velika. Ulazi se u hodnik, potom ravno dalje u kuhinju, a s desne i lijeve strane su po dvije prostorije. Kuću je 1860. godine sagradio Martin Broz, Titov djed. U lijevoj strani kuće živio je on, a desni je dao svome sinu Franju, Titovom tati.  

Franjo Broz posjedovao je osam jutara zemlje (oko 45 tisuća kvadrata), dok je njegova žena Marija, Titova majka, imala čak 30 (170 tisuća kvadrata). Ona je inače porijeklom Slovenka, a djevojačko prezime joj je bilo Javeršek. Šetajući rodnom kućom Josipa Broza Tita poviše glave mi je neprekidno bujao upitnik. Sjećao sam se da sam prije nekoliko godina, kada sam pisao tekst o maršalu, uočio podatak da su Franjo i Marija imali čak petnaestero djece. Pa gdje li su, pobogu, svi stali u ovoj minijaturnoj kući? Srećom po obitelj Broz i malog Tita, kasnije ću pročitati, čak osmero njegovih braće i sestara umrlo je prije nego li su progovorili, dvoje na samom porođaju, a ostali do druge godine života. Hajde, sad mi je malo jasnije kako su se uspjeli natrpati u dvije majušne prostorije, iako mi je i dalje misterij gdje su svi spavali. Vjerojatno na podu, ali to komforni mozak homo sapiensa 21. stoljeća teško može pojmiti. 

Teško djetinjstvo 

Tito je bio sedmo od petnaestero djece i sama činjenica da je prije prohodao nego umro bila je ogroman uspjeh. No to što je ostao živ, uopće nije bio razlog za slavlje. Bila su to teška vremena, čim prohodaš, umjesto u vrtić, odmah krećeš na posao. Naime, tata Franjo znao je malog Josipa slati da prosi novac od susjeda, a ovaj mu to nikad nije oprostio. Odnos tate i sina, prema zapisima novinara Louisa Adamiča koji su nastali temeljem intervjua vođenog mrvicu prije Titovog razlaza sa Staljinom, bio je složen, uglavnom loš. Josip nikad nije oprostio ocu Franju što je sav teret obitelji stavio na pleća majke. Zanimljivo, uopće nije znao točan datum smrti njegovog oca, niti je kasnije prisustvovao ekshumaciji i premještanju posmrtnih ostataka. Franjo Broz, koji je umro 1936., bio je sahranjen u zajedničku grobnicu za siromahe na zagrebačkom Mirogoju, a tek 1957. godine posmrtni ostaci su mu prebačeni u Kupinec gdje mu je bila sahranjena supruga Marija koja je od upale pluća umrla 1918. Tito nije osobno došao nego je samo poslao izaslanika s vijencem. 

Tek što je prohodao i progovorio, Titovi roditelji ga sa samo tri godine šalju djedu u Sloveniju. Jedni povijesni izvori govore kako su to učinili zbog nedostatka hrane, dok drugi kažu kako ga je majka favorizirala, pa ga je poslala gdje su bolji uvjeti života. U Sloveniji će ostati sve do osnovne škole. Iako je kod djeda u Sloveniji morao čuvati stoku, imao je i dosta slobodnog vremena, pa se toga vremena kasnije prisjećao kao sretnog djetinjstva. 

Potom se vraća kući, gdje kreće u edukacijski sustav. Ima problema s hrvatskim jezikom, pa pada prvi razred. No u Kumrovcu uspijeva završiti četiri razreda, većinom s trojkama i četvorkama, a paralelno vodi krave na ispašu, okopava kukuruz i sudjeluje u ostalim poljoprivrednim radovima osim kada je bolestan. Poput zlih nacista, malog Tita stalno napadaju teške boleštine. U prvom osnovne vodio je bitku sa šarlahom, a u drugom s difterijom. Naravno, sve je pobijedio. 

Koeficijenti kladionica 

Tito nije bio previše zainteresiran za školu, ali volio je čitati knjige. Susjedi su ga često viđali s knjigom ispod ruke, a roditelji mu takve aktivnosti nisu odobravali. Smatrali su da je pored stoke i poljoprivrede, čitanje čisto gubljenje vremena. Tito, složit će se kasnije povjesničari, nije bio neki intelektualac, ali je bio načitan puno više od ondašnjeg prosjeka. Uglavnom, njegovo djetinjstvo bilo je tipično za dijete tadašnjih zagorskih seljaka, iako je povremeno pokazivao inteligenciju, karizmu i liderske sposobnosti. 

No, nitko, ama baš nitko nije mogao ni zamisliti da će sedmo od petnaestero djece Franja i Marije za nekoliko desetljeća postati jedna od najpoznatijih političkih figura planeta Zemlje i da će ovu njegovu rodnu kuću u kojoj trenutno boravim posjetiti ni manje, ni više, nego američki predsjednik. Da su tada postojale kladionice ovako bi postavile koeficijente na Titov život. Smrt na porođaju (1,30), smrt prije druge godine života (1,40), završetak škole (1,60), život u teškom siromaštvu (1,70), pogibija u ratu (1,80), dolazak američkog predsjednika u rodnu kuću (1000000000000000000000). 

Tito ne bi bio Tito da nije srušio sve kladioničarske postavke. Američki predsjednik Richard Nixon posjetio je Kumrovec 1970. godine, a Tito u pratnji svoje pete supruge Jovanke pokazivao mu je gdje je sadio kukuruz, vodio krave na ispašu i prosio od susjeda. Odmah do te fotografije na zidu obiteljske kuće je i ona gdje doživotni jugoslavenski predsjednik pozira s Fidelom Castrom, smrtnim neprijateljem Richarda Nixona. Koji bi koeficijent kladionica bio da će gladni, bosonogi dječačić iz Kumrovca biti prijatelj s cijelim kapitalističkim i komunističkim svijetom? 

MN Promijenio više poslova nego supruga 

Vratimo se mi na djetinjstvo i mladost dječaka sa Sutle. Nakon završetka škole odlazi kao šegrt u radionicu Čeha Nikole Karasa u Sisku. Karas je Brozu ostao u dobrom sjećanju, jer je šegrte lijepo hranio, a nije ih ni tukao, ni tjerao da idu u crkvu. No jednom je popio šamarčinu. Tito je znao za bušilicom čitati knjige, pa je jednu potrgao, a Karas mu je opalio odgojnu. Nakon Siska, Broz odlazi u Zagreb, a prvu noć provodi na klupi u parku. Kao bravar i metalac radi u nekoliko radionica stalno mijenjajući poslove, jer je nezadovoljan plaćom. Možemo konstatirati da je Tito bio preteča današnjih modernih generacija. Od 1910. do 1914. promijenio je više poslova nego kasnije žena. Radio je u Zagrebu, Ljubljani, Trstu, Jince Čenkovu, pa naposljetku u Plzenu, u tvornici Škode, ali i tu je ostao kratko, pa ga evo sad u Munchenu, pa u Menheimu u tvornici Benz, pa Dusseldorf, onda ide u Beč, potom Bečko Novo Mesto. Svuda je radio svega nekoliko tjedana ili par mjeseci, a stigao se baviti i mačevanjem kao hobijem. 

Uskoro će krenuti Prvi svjetski rat, a Tito će kao vojnik Austro-ugarske ići na front u borbe sa Srbijom, čiji će svega nekoliko desetljeća kasnije postati doživotni predsjednik. Ostalo je povijest. Kakva biografija. Bolje se roditi bez one stvari u maloj kući u Kumrovcu kao sedmo od petnaestero gladne djece, nego bez sreće, a sreća je u Titovom životu bila oduvijek i zauvijek. Čak je i Hugh Hefner smiješan prema njegovom životu. Mali Josip Broz nije imao ama baš nikakvu perspektivu, trebao je odmah umrijeti ili u najboljem slučaju provesti život kao gladan i siromašan, a on je postao doživotni vođa zemlje, prijatelj sa svim predsjednicima, premijerima, kraljevima. Jučer su njegovu kuću u Kumrovcu pohodili šarlah i difterija, danas američki predsjednik. 

Ima već 44 godine da je umro, a još uvijek njegovu rodnu kuću pohode horde ljudi iz svih krajeva Jugoslavije i ostavljaju mu ljubavne poruke. Prošle godine etno selo u Kumrovcu s Titovom rodnom kućom posjetilo je 100 tisuća ljudi, a brojke iz godine u godinu samo rastu. Sreća Tita ne napušta ni gotovo pola stoljeća nakon njegove smrti. Za razliku od njegovo osmero braće i sestara koji nisu doživjeli ni drugu godinu. 

Što ti je život, govorim sebi u bradu dok izlazim iz Titove minijaturne kuće u Kumrovcu gdje je živjela hrpetina ljudi bez ikakve perspektive da dočeka punoljetnost, a kamoli američkog predsjednika.