- Prijevremeni izbori na lokalnoj razini nisu neobični s obzirom na izborni zakon te ne mislim da su sami po sebi loš instrument bez obzira na to što dovode do blokade te sredine na određen period. Ono što bih istaknuo kao primjer zloupotrebe demokracije su Omiš i Dubrovnik u kojima je do izbora došlo isključivo jer su pojedinačni politički interesi i apetiti zamijenili interes građana. Oba gradonačelnika rušena su neusvajanjem proračuna iako ozbiljnih primjedbi na sam proračun nije bilo. Građani su to prepoznali i vjerujem dugoročno kaznili one koji su bili spremni zaustaviti grad radi sitnih stranačkih interesa.

Kao član predsjedništva HNS-a i predsjednik regionalnog saveza, kako ocjenjujete protekle tri godine na vlasti zajedno s koalicijskim partnerima. Smatrate li da ste mogli napraviti više, odnosno da su neke promjene trebale doći ranije.

- S promjenama smo krenuli od prvog dana mandata. Model upravljanja nema veze s onim koji smo nasljedili i danas sa sigurnošću možemo kazati da nema novih kostura u ormaru i da je sve ono što se godinama "melo pod tepih" sada javno i transparentno. Stanje koje smo zatekli najbolje bi bilo usporediti s jako zapuštenim pretilim čovjekom koji je odlučio da od ponedjeljka kreće sa zdravim životom, dijetom i tjelovježbom. Obavili smo sve pretrage, napravili plan i krenuli s njegovom primjenom. Vjerovao sam da ćemo u prvoj godini mandata moći provesti radikalnije promjene, no cijeli model gospodarskog rasta je trebalo raditi u hodu i to u vrijeme krize čije trajanje i intezitet nije bilo moguće ignorirati. Iako sam bio zagovornik oštrijih reformi iz današnje perspektive gledajući nisam siguran da bi to bilo najbolje rješenje za društvo poput našeg.

Vjerovatno se moglo brže, ali svaka sljedeće vlada će imati lakši posao. Rezultati su vidljivi iz gospodarskog rasta, rasta izvoza i industrijske proizvodnje te dobit gospodarstva u prošloj godini. Izrađeni su brojni strateški dokumenti, politička korupcija postala je stvar incidenta, a ne način upravljanja koji sam spomenuo na početku, a dno krize je iza nas i sad je jasno da izlazimo te da je pred nama kontinuirani
 oporavak. Danas je Hrvatska uređnija u funkcioniranju i transparentnosti. Postajemo ozbiljan igrač na energetskoj karti Europe, svjesni smo svojih predosti i nedostataka i razvijamo projekte o kojima se ranije nije ni razmišljalo. Da se opet izrazim figurativno; ako je Vlada i sagriješila bilo je to pojedinim propustom, ali ne i djelom kao što je često bio slučaj ranije.

Vaš stav vezano za istraživanje ugljikovodika na našem dijelu Jadrana. Vaš kolega iz stranke i predsjedništva, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak gorljivo zastupa taj "strateški projekt od interesa za RH". Međutim, javnost je u najmanju ruku podijeljena, iako se čak čini da većina građana ne podržava naftne platforme uz obalu, iako bile udaljene šest kilometara od otoka, odnosno deset od obale.

Koliko dobroga može donijeti eksploatacija ugljikovodika državi u cijelosti, u odnosu na potencijalne probleme (ekološke – jer znamo da se morske struje u Jadranu kreću od Otranta uz našu obalu pa natrag uz talijansku stranu, što hoće reći da nije isto dogodi li se havarija na nekoj od talijanskih platformi ili recimo nekoj ispred Hvara; te turističke – moguće lošije financijske učinke te industrijske grane).

- Unatoč trudu ljudi iz Ministarstva i Agencije za ugljikovodike očito je da javnost još uvijek nije dovoljno upoznata s ovom tematikom. Velik broj građana ne zna da je Hrvatska aktivna u industriji ugljikovodika preko 60 godina, a da u Sjevernom Jadranu postoji 20 naših platformi iz kojih eksploatiramo još od 1999. godine. Iako su se aktivnosti istraživanja, bušenja i eksploatacije obavljale npr.  2013. i 2014. godini niste imali nikakvu zabrinutost iz jednostavnog razloga jer ljudi za to nisu znali. Sad se o tome, međutim, po prvi put javno govori iako, kažem, radili smo to i svih prethodnih godina pa i u vrijeme bivše države.

Sad se uvode znatno stroži uvjeti, rade se studije, smanjuju se istražna područja, odmiču se od obale što prije samo par godina nije bio slučaj, ali se po prvi put javljaju protivnici. Velik je problem nepovjerenje građana u državu, državne institucije i stalno imamo kompleks da mi nismo sposobni nešto provesti po “najvišim standardima”. Dobrim dijelom razumijem građane jer se u mnogočemu još uvijek vidi da smo mlada država sa svim manama koje to sa sobom nosi. U ovako rizičnim djelatnostima greške i propusti su skupi, no ako smo se negdje dokazali u prethodnom periodu to je ova industrija. Naime, da se nekakav incident dogodio kroz sve ove godine, vjerujte mi, svi bi u Hrvatskoj znali za platforme i ugljikovodike.

Turizam i ugljikovodici mogu zajedno i to nije moj stav nego činjenica. Pa pogledajte porast koji imamo u turizmu ako hoćete samo od 1999. do danas. Na koji način su se platforme u Sjevernom Jadranu negativno odrazile na turizam u Istri i Kvarneru? Sve zemlje s kojima se natječemo u turističkom smislu ne propuštaju eksploatirati ugljikovodike i mislim da sami stvaramo problem ondje gdje ga nema. Evidentno je da u raspravama još uvijek prevagu nose strah, neznanje i političko natjecanje što nikako ne bi smjelo biti kad su dugoročni i strateški projekti u pitanju. U potpunosti razumijem građane koji žive od turizma. Split, Omiš, Makarska, Dubrovnik, tj. Dalmacija i cijelo priobalje bez turizma ne bi živjeli, ali ne mogu prihvatiti da se smijemo zadovoljiti samo s turizmom. On je baza i ne trebamo ići u išta što ga ugrožava, no ugljikovodici ga nisu ugrozili do sada, a neće ni u buduće ako struka nastavi odrađivati posao kako treba.

O morskim strujama puno bolje mogu govoriti profesori s Hidrološkog instituta, Oceanografije ili Sveučilišta, no ono što znam je da naftu i plin istražuju ili već eksploatiraju Grčka, Albanija i Crna Gora, a osim struja o kojima govorite postoji utjecaj vjetra i drugih faktora tako da nije to baš tako jednostavna priča. Jadran je naš najvrjedniji resurs. Vraća nam kroz turizam, kroz ribarstvo, kroz ugljikovodike... Nužno je da njime odgovorno gospodarimo, ali nećemo ga očuvati ako stavimo veto na ugljikovodike u Hrvatskoj. Time ćemo samo sebi uskratiti značajan prihod, priliku da to bude jedna od poluga gospodarskog oporavka, a u konačnici i sredstva iz kojih bi mogli sudjelovati u zaštiti našeg Jadrana.

Cijeli intervju pročitajte na portalu Dalmacijanews.com.