- Jednom prilikom sam vozio cijelu noć od Dubrovnika do Zagreba gdje sam stigao oko 6 ujutro. Tada sam trebao odmarati, no već sam u osam ujutro morao voziti djecu na izlet i to je trajalo do 12, a u 14 sati sam ponovno morao voziti za Imotski – ispričao je za Index.hr vozač koji je želio ostati anoniman.

Na rotoru kod Remetinca vozač autobusnog prijevoznika Klis koji je prevozio putnike iz Splita za Zagreb, prije nekoliko dana, skrivio je nezgodu i udario u osobni automobil u kojem se nalazila tročlana obitelj s trogodišnjom djevojčicom. Srećom pa u ovoj prometnoj nezgodi nitko nije ozlijeđen, a zabilježena je samo materijalna šteta. Vozač je u autobusu bio sam s putnicima i pokušao se nagoditi jer je morao putnike prevesti do Autobusnog kolodvora, međutim vozač osobnog automobila inzistirao je na pozivanju policije kako bi napravili uvid, piše Index.

Prije nego je policija došla, vozač je obavio telefonski poziv i ubrzo je na rotor stigao drugi vozač. Potom je stigla policija i pitala vozača koji je skrivio nesreću koliko je vozača u autobusu, na što je ovaj odgovorio da su dvojica.

Ovo je samo jedan od primjera kako se krše zakoni i time u opasnost dovode svi sudionici u prometu. Velika konkurencija na tržištu autoprijevoznika dovodi do maksimalnog izrabljivanja vozača od strane poslodavaca čime se ugrožavaju brojni životi.

Mjesečno bi prema zakonu trebali odraditi 170 do 180 sati, a često odvode i preko 300 sati. Ako su preumorni i odbiju vožnju tada im se prijeti otkazima. S obzirom na krizu i ogromnu nezaposlenost u državi, vozači stoga svjesno nose "glavu u torbi" za minimalnu plaću od 2500 do 3000 kuna.

Ovako umorni i neispavani vozači osim što su izravna prijetnja sami sebi, prijetnja su i svim putnicima i sudionicima u prometu što je potvrdila i nesreća u Italiji kada je vozač Darko Toursa sletio s ceste prilikom čega je jedan od putnika smrtno stradao.
Dugogodišnji vozač autobusa u razgovoru za Index otkrio je na koji način se radi i kako se krše propisi i zakoni te time ugrožava sigurnost na cestama.

Tvrdi kako je najteže u proljeće jer tada osim redovnih linija paralelno voze i izvanredne linije koje se uglavnom odnose na dječje izlete.

- Budući da u slučaju inspekcije ne bi smjeli vidjeti da sam toliko vozio, bacio sam karticu iz tahografa i poslodavac mi je napisao potvrdu da sam bio slobodan. Tako se to radi, odvoziš pa uzmeš potvrdu da si bio slobodan, sve ovisi koliko koja firma ima ljudi na raspolaganju i kolika nam je potražnja od agencija za izlete. No sve se vidi na platnoj listi vozača koliko je sati odradio. Većina nas vozača odradi 300 sati mjesečno, a trebali bi 170, eventualno 200 sati ako uzmemo u obzir prekovremene. Također ima slučajeva gdje se vozi duplo više nego što je zakonski dopušteno - kaže vozač.

Dodaje kako bi u komadu smjeli odvoziti maksimalno 4,5 sata i nakon toga imati pauzu od 45 minuta pa opet 4,5 sata voziti, no to je rijetkost. Isto tako bi svaki vozač trebao imati dva dana u tjednu odmora, ali ni to se ne poštuje. Jednom je kaže vozio čak 20 dana u komadu bez slobodnog dana.
- Bio sam premoren, pio sam kave, red bull, zvao kolege ili ženu u vožnji kako bi ostao budan. Zaustavio bi autobus na koju minutu da zapalim iako sam inače nepušač, a sve to kako bi ostao budan. Znalo mi se dogoditi da sam skoro zaspao za volanom. Naravno i da me bilo strah voziti tako umoran no jednostavno nemaš izbora. Moraš voziti i po 16 sati u komadu, a ako odbiješ indirektno ti se prijeti otkazom, tj- daje ti se do znanja da se vožnja ne smije odbiti, a u najmanju ruku bit ćeš degradiran ako je dobiješ – priča ovaj vozač dodajući kako većina poslodavaca vozače nastoji "iscijediti" najviše što može.

Predsjednik Sindikata hrvatskog vozača Miljenko Gočin za Index je rekao da već dugo upozoravaju javnost i Vlasti na problem izrabljivanja vozača koji time postaju tempirane bombe na cestama.

Vlasnici autobusnih prijevoznika napominje, najčešće manipuliraju s tahografom koji se nalazi u autobusu i bilježi sve radnje.