Pobijena je i izjava ministra kako MZOŠ učenicima s teškoćama osigurava profesionalnu pomoć. “Škole s edukacijsko - rehabilitacijskim stručnjacima manjina, i da će tako biti još godinama. Kako stvari funkcioniraju po pitanju prostorne prilagodbe objekata u praksi vidjeli smo iz nedavnog primjera jedne zagrebačke osnovne škole. Činjenica je da je većina predškolskih i školskih objekata prostorno neprilagođena potrebama učenika, na poseban način onih s motoričkim teškoćama. Kada je u pitanju pedagoško – didaktička prilagodba u radu s učenicima s teškoćama, situacija na terenu je, na žalost, bitno drugačija od one kako je prikazuje spomenuto ministarstvo. Prilagođeni programi rade se po principu “rezanja“ nastavnog sadržaja, a da pri tome ni malo ne uvažavaju učenikove potencijale. Potencijali učenika su ono na čemu se treba bazirati svaka prilagodba i cijeli sustav odgoja i obrazovanja. U našim školama taj segment uglavnom izostaje”, upozorava Cvitanović.

Na gotovo 19 tisuća učenika s poteškoćama, tek 424 pomoćnika

Osim toga, naglašava i kako su netočne Jovanovićeve izjave o zapošljavanju i integraciji osoba s teškoćama u život zajednice nakon završenog primjerenog obrazovanja. “Niti je obrazovanje primjereno, niti postoji nešto što bismo mogli nazvati kvalitetnom integracijom u društvo. Većina osoba s teškoćama po završetku školovanja ostaje nezaposlena te postaje teret državnom i lokalnom proračunu. U ostvarivanju prava učenika s teškoćama MZOŠ bi se trebalo voditi upravo idejom zapošljavanja osoba s teškoćama. Osobe s teškoćama, u slučaju zaposlenja nakon završenog školovanja, mogu u državni proračun vratiti najmanje sedam puta više sredstva nego je u njih uloženo”, kaže Cvitanović.

Nadalje, MZOŠ u već spomenutoj izjavi naveo je brojku od 424 pomoćnika učenicima s teškoćama, na što se Cvitanović također osvrnuo: “Upravo je ta brojka pokazatelj nebrige države za edukacijsku inkluziju”. Prema njegovim riječima, većina od 18 000 spomenutih učenika ima potrebu za pomoćnikom, ali ne ostvaruje to pravo. Danas ne postoje razredna odjeljenja koje ne pohađa i do nekoliko učenika s teškoćama. Svaki takav razred treba imati pomoćnika jer je to neizostavan faktor kvalitetne edukacijske inkluzije.

Visokoobrazovani pomoćnici rade za 1 500 kuna mjesečno

“Trenutačni broj, položaj i prava pomoćnika su katastrofalni. Riječ je o mladim, nerijetko visoko obrazovanim ljudima koji rade za 1 500 kuna mjesečno. Mnogi učitelji ili profesori zabranjuju im sudjelovanje na nastavi, needucirani su i problema je mnogo. Povodom javne rasprave o Nacrtu prijedloga Pravilnika o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama, poučen iskustvom, izražavam pesimizam po pitanju uvažavanja prijedloga i kritika koje će zainteresirana javnost uputiti ministarstvu. Stoga pozivam predstavnike srodnih udruga, zainteresirane odgojno – obrazovne djelatnike, akademsku zajednicu te roditelje učenika s teškoćama u razvoju na zajedničko analiziranje Nacrta prijedloga Pravilnika te popratnu raspravu koje naša Udruga organizira u konferencijskoj dvorani Kuće ljudskih prava u Zagrebu, u srijedu, 20. ožujka u 18 sati. Samo udruženi u želji za ostvarivanjem zajedničkog cilja, a to je veća i kvalitetnija uključenost svih učenika s teškoćama u redovan sustav, možemo i postići taj cilj”, zaključuje.

Zanimljivo je i to kako su se predstavnici nadležnih ministarstava počeli javljati čim su roditelji djece s posebnim potrebama i osobe s invaliditetom zatražili njihove smjene, a do tad se, za njihovo očitovanje, trebalo čekati dva mjeseca. “Mi smo se obratili premijeru a ne ministarstvima i mislim da bismo trebali imati sastanak s njim. Za dalje ćemo vidjeti, mada nisu isključeni ponovni izlasci na ulice. S obzirom na to da ide proljeće, našoj djeci će biti lakše biti vani pa bi sigurno i prosvjed bio masovniji”, izjavila je predsjednica udruge “Poseban prijatelj” Dženita Lazarević.