Apartmani u Amsterdamu smiju se turistima iznajmiti samo 30 dana godišnje, a zabranjeno je otvaranje novih smještaja

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: YouTube screenshot
Za razliku od Dubrovnika koji za sada ništa ne radi u vezi rješavanja problema s nekretninama i apartmanima, neki su odlučili donijeti razne mjere kako bi pokušali poboljšati situaciju. Jedan od tih europskih gradova jest Amsterdam

Nema samo Dubrovnik problem s nekretninama i apartmanima nego i ostale europske i svjetske turističke destinacije. Vrlo malo je stanova za dugoročni najam, a zbog turista i inflacije, cijene im strašno rastu, lokalno stanovništvo prisiljeno je napuštati središta i odlaziti na periferiju. No za razliku od Dubrovnika koji za sada ništa ne radi po tom pitanju, neki su odlučili donijeti razne mjere kako bi pokušali poboljšati situaciju. Jedan od tih europskih gradova jest Amsterdam.

Iznajmljivanje smještaja u Amsterdamu za kraće razdoblje, odnosno za turističke svrhe, podijeljeno je u tri kategorije. Prvi je privatni smještaj za odmor, odnosno klasični apartman, gdje se turistima iznajmljuje cijeli stambeni prostor. Druga kategorija jest bed and breakfast gdje se iznajmljuje soba u istom prostoru u kojem domaćin živi, a treća kategorija su takozvani profesionalni operateri koji se bave najmom većih stambenih kompleksa.

Što se tiče prve kategorije, odnosno one za klasične apartmane u kojima domaćin ne živi, amsterdamske vlasti donijele su odluku kako se ti smještajni kapaciteti mogu iznajmljivati najviše 30 dana godišnje za kratkoročne turističke svrhe. Ako sada pokušate rezervirati takav apartman na AirBnB-ju ili Booking.comu shvatit ćete da je to gotovo nemoguće. Nikome se u biti ne isplati iznajmljivati apartman samo 30 dana u godini, pa se takvi stanovi sada daju u dugoročne najmove. To su oni i željeli, povećati broj stanova u kojima se duže živi.

Ogromne cijene soba

Što se pak tiče druge kategorije, a ona je iznajmljivanje soba, tu nema ograničenja o broju dana u godini, ali zato postoje neka druga. Za svaki kvart je propisano koliko se soba može iznajmiti. Drugim riječima, ako biste vi sada htjeli iznajmiti dio svog stana za turističke svrhe, morate vidjeti jesu li kvote za vaš kvart popunjene. Ako jesu, morate čekati da netko odustane od najma, kako biste vi mogli. Naravno da je ova mjera, obzirom na ograničenja i zabranu novih smještajnih kapaciteta, potaknula rast cijena turističkih noćenja u Amsterdamu. Cijene su blago rečeno brutalne.

Primjerice ako od 16. do 19. lipnja ove godine želite iznajmiti sobu u Amsterdamu morat ćete platiti čak 250 eura ili više za noć. Za usporedbu cijene soba u Londonu u istom razdoblju kreću se od 100 do 150 eura. Čak i skučena soba na brodu dođe oko 250 eura, a ako u kolovozu želite iznajmiti apartman samo za sebe onda cijene idu od 500 eura naviše. Naravno, kada su donesene ove mjere, onda su u okolici Amsterdama domaćini davali povoljnije cijene, primjerice u gradiću Weespu udaljenom oko tridesetak kilometara, ali nedavno su se mjere o ograničenju broja soba proširile i na okolicu. Sada po cijeni od 90 eura za noć možete pronaći baš na udaljenim mjestima odakle svaki dan vlakom morate ići u Amsterdam.

u

Inače, iznajmljivanje soba točno je propisano. Ako vaš stan ima toliko i toliko kvadrata možete iznajmiti samo toliko i toliko prostora. Dozvola za bed and breakfast košta 345 eura i vrijedi 8 godina. Naravno, cijelo vrijeme najma soba vi morate živjeti u istom prostoru. Ako ne živite, plaćate kaznu, a amsterdamske vlasti pozivaju građane da prijavljuju iznajmljivače na crno. Kazne su astronomske. Ako iznajmljujete na crno, mimo dozvola, kreću se od 8700 pa sve do 21750 eura.

Što se pak tiče dugoročnih najmova stanova za lokalno stanovništvo i strane državljane koji žive i rade u Amsterdamu i tu se politika uplela u slobodno tržište. Najavljeno je da će uskoro nizozemska Vlada donijeti zakon koji će regulirati cijene dugoročnog najma, odnosno kažnjavat će najmodavce koji iznajmljuju svoje nekretnine po nerealnim cijenama (!). Ministar Hugo de Jonge tom je prigodom kazao kako vjeruje da će novi zakon spustiti cijene dugoročnih najmova za 300 tisuća nekretnina u prosječnom iznosu od 190 eura mjesečno. Najamnine u privatnom sektoru, zbog turizma i inflacije, strašno su porasle zadnjih nekoliko godina, za otprilike 160 eura mjesečno, ističu u resornom Ministarstvu, piše NL Times.

Zakon o pristupačnom najmu

-Mnogi najmoprimci plaćaju veliku cijenu za dom koji nije vrijedan toga. Stjerani su uza zid. Zakonom o pristupačnom najmu štitimo stanare, osiguravamo poštenu najamninu i ponovno činimo najam pristupačnim za ljude s običnim primanjima – rekao je de Jonge.

Postoje kriteriji kojima će se određivati vrijednost nekretnine koja se daje u najam. Jedan od njih će biti i energetska zaštita. Ako su režije visoke, onda najam mora biti niži i obratno. Inače, cijene nekretnina za dugoročni najam u Amsterdamu kreću se otprilike ovako na uži i širi centar – za sobu mjesečno treba izdvojiti između 600 i 800 eura, za studio apartman (garsonijeru) između 1000 i 1200 eura, za jednosobni stan 1300-1500, te dvosobni 1600-1800 eura.

Još jedna vrlo zanimljiva mjera je stupila na snagu 1. travnja prošle godine. Netko tko je kupio stan za cijenu do 533 tisuće eura sljedeće četiri godine ga ne smije iznajmljivati. Još je zanimljivije da se ova odluka ne odnosi na gore spomenute profesionalne operatere. Znači ako osoba kupi deset nekretnina u nekom predviđenom kompleksu za iznajmljivanje, onda ne mora čekati 4 godine (!). Naravno stan se smije dati u najam članovima svoje obitelji ili u socijalne svrhe, kao i dio stambenog prostora, ali kupac mora živjeti u njemu.

Kako vidimo iz svega ovoga, Nizozemska i Amsterdam svjesni su problema i pokušavaju ga nekako riješiti, samo je pitanje idu li u pravom smjeru. Moje osobno mišljenje jest da su poboljšali situaciju s dugoročnim najmom, ali nisam siguran jesu li to učinili na najbolji način. Ograničili su broj bed and breakfasta pa neko kućanstvo koje bi sutra željelo poboljšati kućni budžet to ne može napraviti, a ovi kojima je do sada izdana dozvola stalno podižu cijene. Jednima su ove mjere dobrodošle, drugima pak nisu. Također, ni ovi profesionalni operateri nisu zahvaćeni tim mjerama. Zar ne bi trebalo upravo one koji imaju puno smještajnih jedinica natjerati da smanje ukupan broj, a prosječnom kućanstvu dozvoliti da može iznajmiti (barem jednu) sobu?

Progresivni porez

Nizozemci su u svojim mjerama skroz preskočili progresivni porez koji bi možda dao pravednije rezultate. Ako imaš jedan-dva apartmana (ili jednu-dvije sobe), onda porez ne bi trebao biti visok, ali kako broj raste, sve bi se više trebao povećavati. Naravno da se ovome može doskočiti na način da se vlasništvo nekretnina prepisuje na članove obitelji, ali nikad nije lako i jednostavno prepisati svoju nekretninu na nekog drugog makar ti on bio sin ili kćer. Također, trebalo bi natjerati Booking.com i AirBnb da mogu oglašavati samo one nekretnine koje su dobile turističku kategorizaciju, kako bi se spriječilo iznajmljivanje na crno.

Svaki turistički grad u Europi ima neke svoje specifičnosti, što vrijedi za jedan, ne vrijedi za drugi i obratno, ali u bližoj budućnosti će se sigurno donositi razne mjere za brojne turističke destinacije, vjerujem i u Dubrovniku. Treba samo paziti da budu što pravednije, odnosno da budu više usmjerene prema onima koji imaju (primjerice brojne apartmane u Lapadskim dvorima), nego prema onima koji bi sutra možda otvorili jedan apartman ili iznajmili jednu sobu kako bi poboljšali svoj budžet načet ogromnim cijenama i divljom inflacijom.

Maro Marušić

Popularni Članci