Jakov je devetogodišnji dječak koji živi na najudaljenijem naseljenom jadranskom otoku gdje pohađa i 2. razred osnovne škole, a od većine svojih vršnjaka razlikuje se po mnogo čemu. Između ostalog, i po svom specifičnom interesu za ilustraciju kojom se počeo baviti još u vrtiću.

Sve od tada Jakov stvara i po nekoliko radova dnevno pa je tih 100 koji čine ovu izložbu samo mali dio njegovih crteža. Zapravo, ovdje se radi uglavnom o onima "spašenim" od izrezivanja i trošenja kroz igru ​​(zbog čega većina dosadašnjih radova, pa i onih ponajboljih, nije sačuvana). Jer, Jakovljevi radovi za krajnju svrhu imaju "prijelaz" u tri dimenzije, kako bi postali 3D-igračke. Likovnom se umjetnošću Jakov bavi prvenstveno radi igre.

Uz ovakve dvodimenzionalne radove, postoji i cijeli niz setova onih trodimenzionalnih, ali kako Jakov takve brzo "troši" koristeći ih u igri, većina njih više nije izložbeno atraktivna. Ipak, kroz rad na njima, on svakako razvija (i to ne samo za svoj uzrast) iznimne likovne i modelatorske vještine pa će prilike za nove izložbe izasigurno biti u skoroj budućnosti.

Na Jakovljev način samoizražavanja svakako je utjecao likovni talent njegove (šest godina starije) sestre Venere, no slova i brojke su njegov osobni ekskluzivni izbor. Taj je izbor dodatno potpomognut sadržajima koji se putem digitalnih medija aktualno nude djeci njegovog uzrasta kako bi se lakše naučila osnove pismenosti i matematike, a kojima je Jakov bio usputno izložen.

Zbog praćenja tih digitalnih sadržaja, korištenje engleskog jezika gotovo mu je prirodnije od hrvatskog, pa je i izložba postavljena tako da odražava tu njegovu sklonost. Također, dok se njegovi vršnjaci bave svladavanjem množenja i dijeljenja, Jakov se zabavlja potenciranjem i davanjem naziva ogromnim brojevima (npr. quadrizillion).

Danas više nitko bolje od njega ne poznaje sve varijante njegovih omiljenih likova - Kockica brojalica, Abecedne nauke, Iznutra-van i njihovih odnosa. Pregledom izložbe možemo uočiti kako mu se interesi postupno šire adekvatno odrastanju i svakako će biti zanimljivo, a možda i prilika za usmjereni poticaj, pratiti kako će se njegovi favoriti mijenjati tijekom daljnjeg razvoja.

Od svih likova najzastupljenije su Kockice brojalice, u nebrojenim varijantama, vjerojatno zato što spjaju dvije njegove velike ljubavi - računanje (matematičnost) i animiranje (likovnost). Zaista je fascinantno koliko različitih kombinacija i permutacija temeljnih likova Jakov producira napamet, a da nikada ne pogriješi u poštovanju svih detalja odabranog vizualnog jezika ili koda.

Iako još ne stvara vlastite likove, već uglavnom reproducira postojeće, njima povremeno dodaje svoje elemente, stalno im mijenja boje, komponira na svoj način i tome slično. No, uvijek je to po njegovoj volji - ne možete ga nagovoriti da vam napravi, pa čak ni dovrši, ovaj ili onaj crtež "po narudžbi".

Jakov u pravilu bira standardni vodoravni A4 format, u samo nekoliko iznimaka (i to uglavnom školskih radova, dakle, onih po zadanoj temi) podlogu postavlja uspravno. Izbor tehnike mu je bogat (više od 12!), iznimno je spretan sa škaricama, no ovdje, vjerojatno zbog praktičnosti, dominiraju flomasteri i drvene boje.

Jednako kao u tradicionalnim tehnikama, spretan je i u digitalnim medijima (trenutno posebno u 2D crtačkim aplikacijama), što predstavlja ogroman potencijal za budućnost. Ne, ti radovi zasad nisu arhivirani, a roditelji ga zbog uzrasta i zdravlja ne ohrabruju da provedu dodatno vrijeme za ekranom.

Izlošci su strukturirani prema dvije kategorije - kronološku i tematsku. Kronološka podjela na vrtićko i školsko doba daje uvid u razvoj likovnih vještina i interesa, dok tematska podjela na slova, brojke, kockice brojalice, te druge likove i priče - olakšava usporedbu i praćenje tih razvoja unutar različitih skupina.

Gledajući ove izloške treba znati da Jakov sve što stvara izvodi "iz glave", to jest da ništa ne “precrtava”. Svi likovi i njihove kombinacije "pospremljeni" su u njegovom umu, odakle ih začudnom brzinom izvlači na papir, praktično bez griješenja ili brisanja. Iako nebrojeno puta izrađuje istu temu, niti jedan rad nije isti. To je zato što se Jakov pri stvaranju na svoj način igra s bojama, dimenzijama, kompozicijama..., pa čak je i konceptima.

Dakle, tko dosad nije vjerovao da vježba čini majstora, sad se može uvjeriti. Njegovi roditelji tvrde da Jakov ne može niti dan bez značajne količine papira i u dva tjedna potroši najmanje jedan crni flomaster.

Može se još primijetiti da se jednom gotovim, pa i nezavršenim, radovima Jakov više ne vraća, tj. da voli stvarati uvijek iz početka, u kontinuitetu. To je vjerojatno posljedica njegove neurodivergentnosti, kao i njegova neumornost u ponavljanju formi i tema, sposobnost fotografskog pamćenja detalja, iznimno lako uočavanje matematičkih i prostornih obrazaca, brzo računanje "u glavi", visoka prolifičnost...

Da zaključimo, Jakov je, baš kao i svatko od nas, osoba i umjetnik jedinstvenog kova. Možemo biti zahvalni što imamo priliku uživati ​​u njegovim radovima te se nadati daljnjem originalnom razvoju u tom smjeru. Bilo bi zanimljivo saznati što bi se s Jakovljevim talentom događalo kad bi imao neku vrstu stručnog likovnog mentorstva. Ipak, trenutno se (i silom okolnosti odrastanja na udaljenom otoku) razvija organski, što je također sjajno i uzbudljivo, i želimo mu u tome puno sreće i uspjeha.

Izložba se održava u školi, kako bi i druga djeca dobila poruku da se svatko, bez obzira na godine i sposobnosti, može trudom postići toliko da s ponosom i svojoj zajednici pokaže ono što radi i voli.

Diana Magdić