Raditi na izgradnji Pelješkog mosta veliki je izazov, ali i ponos za sve one koji su sudjelovali u stvaranju ovog grandioznog projekta koji spaja teritorij Hrvatske. Velebno arhitektonsko remek djelo napravio je kineski izvođač radova koji ima iskustva s nekim od najvećih mostova napravljenih u posljednjih desetak godina u svijetu. Njihova tajna je težak rad. Dok su sve oči bile uprte u vrijedne i posvećene kineske radnike, veliki obol su dali i drugi koji su sudjelovali u stvaranju Pelješkog mosta. 

Jedni od tih su ronioci koji su iznimnim naporima uspjeli izvući nekoliko tona težak komad čelika što je omogućilo nastavak radova. Po zlu je pošlo prilikom zabijanja pilota kada su inženjeri naišli na stijenu koja je pod određenim kutem iskrivila donji dio pilota na dubini od 50 metara. Bušilica nije mogla ići dalje i bušiti u stijenu sedam metara koliko je bilo potrebno da se postavi armatura i betonira taj pilot. Da bi se nastavila gradnja u pomoć su morali priskočiti ronioci koji su izveli važan pothvat ronjenja u cijevi pa je most u konačnici spojen.

Ronilo se pod određenim mješavinama

Detalje o tim nadljudskim naporima koji su bili potrebni da se odreže iskrivljeni dio ispričao nam je jedan od ronioca Nikša Kaleb.

- Bio je to jako složen proces. Pokušalo se odraditi uz pomoć eksplozija, međutim nije išlo tako lako kako smo očekivali pa smo morali pristupiti rezanju tog komada čelika uz pomoć broco elektroda i hidrauličnih rezalica. Jako se pazilo da ne režemo metal previše okomito kako se ne bi skupljao vodik u pukotinama, jer bi onda prijetio nastanak eksplozije koje bi bila pogubna za ronioce - stručno objašnjava Kaleb koji je uz ekipu od petnaestak stručnjaka bio angažiran na ovom zadatku. 

Koliko je ovaj posao bio kompleksan Kaleb prepričava kako je jedan čovjek bio zadužen samo za punjenje plinskih mješavina. A upravo su one bilo najosjetljiviji dio.

- Ronili smo uz točno određenu pripremljenu smjesu plina za dubinu od 50 metara. Smjesa se zove trinix, a to je mješavina helija, kisika i dušika, a pri izronu smo koristili nitrox koji je dušik s kisikom više od 21 posto. Nije to koncentracija kisika na koju smo navikli kad površinski udišemo zrak, nego se koriste specijalizirane mješavine s nešto drugačijim postotcima - opisuje on.  

U ekipi je bilo ronioca koji su imali iskustva na naftnim platformama, čak su i kolege iz Hrvatske vojske pomagale sa savjetima oko eksplozija, a jedan od ronioca bio je profesionalni vatrogasac. Kaleb navodi kako je oprema bila teška pa su dvojica kolega morala više brinuti oko toga, a nešto su manje ronili.

U početku su ronioci išli do dubine od 38 metara

"Dalje od toga nismo ništa vidjeli pa čak ni uz pomoć svjetiljki koje su nam bile na ronilačkim kacigama. Prvo smo radili na opip dok kasnije nije bilo nešto lakše, nakon što smo počeli upumpavati svježe more u pilot i ispuštati ono zamućeno. Tako smo dobili bistrije more na kraju pilota pa smo mogli nastaviti s izvlačenjem tog spornog komada," prisjeća se ronilac.

Sve je bilo programirano i točno se znalo kad je tko u cijevi. Kaleb govori kako se ronilo oko 47 minuta, od čega je bilo samo 17 minuta efektivnog rada. Dnevno je ronilo četiri do šest ronioca, ovisno tko je bio na redu.

 - Morali smo strogo poštovati režim ronjenja i odmaranja. Sve je bilo napravljeno kako treba jer nismo smjeli pogriješiti - prisjeća se Kaleb koji je s kolegama napravio ukupno oko 200 urona.

 Za taj posao im je trebalo oko tri mjeseca, jer su imali pauze zbog drugih poslova na gradilištu pa su morali povremeno prekidati ronjenje. 

Sporni pilot je zapravo čelična cijev koja je na tom mjestu debela šest centimetara, unutarnjeg promjera 1,63 metra. 

Mali Kina radio je za veliku kinesku korporaciju

Dubinu od 23 metra ispod razine morskog dna ronilac Kaleb naziva "simpatičnom".

Dubinu od 23 metra ispod razine morskog dna ronilac Kaleb naziva "simpatičnom".

- Zanimljivo je da smo se spustili u samo dno mosta. Ovo mi je najdraži posao u ronilačkoj karijeri iako nije da prvi put ronim u cijevima. Na svu sreću nisam klaustrofobičan - govori kroz smijeh Kaleb koji se ronjenjem bavi već tridesetak godina, a sve je krenulo još u srednjoj školi.

Danas je Kaleb vlasnik tvrtke zanimljivog imena 'Podvodni radovi Kina'. Upravo dodatak Kina kao da ga je predodredio za ovaj posao, ali Kaleb objašnjava kako je to tek njegov nadimak od rođenja koji nema nikakve veze s korporacijom China Road and Bridge Corporation.

- Ispalo je baš zanimljivo da jedan mali Kina radi za veliku kinesku korporaciju koja gradi most - šali se on. 

- Za nekih tridesetak godina imat ću neku svoju priču vezanu za Pelješki most koju ću počinjati s 'Eh kad sam ja...'. Osjećaj nakon ovog odrađenog posla se ne može opisati! Iz razgovora s ostalim ljudima iz Doline Neretve i ostatke Hrvatske stekao sam sličan dojam, jer su preponosni što su sudjelovali, manje ili više, u projektu izgradnje Pelješkog mosta. Ovo je važno i za nas koji smo bili u specifičnom poslu jer se ovako nešto, pod ovakvim uvjetima, ne radi svaki dan. Vladalo je veliko zadovoljstvo kada smo taj komad čelika izvadili van. Poslije toga Kinezi su dovršili posao i spojili Pelješki most - zaključio je priču o ronilačkoj akciji Nikša Kaleb iz Metkovića.

Ekipa koja je obavila zadatak prema svojim zaduženjima:

Boran Martić - tvrtka Stijeg, ugovaratelj posla

Dalibor Prikaski - voditelj ronjenja, iskustvo s naftnih platformi 

Jakov Zelenčić - dubinski ronilac

Anto Vuković - punjenje boca i odabir plinskih mješavina

Dražen Pavlić - JVP Zagreb, ronilac i kontrola pumpi u pilotu

Matija Ruga - JVP Zagreb, ronilac i pumpe

Ronioci:

Nikša Kaleb, Željan Glavinić, Boris Umik, Jakša Đalo, Slavko Rogić, Ivan Buljan, Gordan Elegović, Aljoša Komerički, Bruno Kokan Dubinac, Ante Ravlić i Josip Musulin.