Dolazi ljeto i svi žele zaboraviti cisterne koje su, po rasporedu prijava, dovozile vodu i punile gustijerne. Ne žele više strepiti jesu li cisterne na gašenju požara ili će im voda ipak stići. Uz to, po svima zajamčenoj i, priznaju, nevelikoj cijeni, ne mogu kupiti vode koliko žele, jer je utvrđen limit kako bi se voda ekonomično trošila.

Tome se najviše protive žene jer, tvrde, ne mogu zalijevati cvijeće i povrće u đardinu. Sve to kvari idiličnu sliko o Zamaslini koja je po izgradnji Pelješkog mosta i pristupnih cesta ostala po strani prometnih gužvi i živi Mediteran kakav je nekad bio. To je ogroman poticaj razvoju i ostanku mladeži u selu gdje, kao i njihovi preci, u netaknutoj prirodi žive uz samo more i od mora. “Povratak iz grada na ognjišta nemoguć je bez vode! Imamo više vina nego vode i to je potvrda pučke priče da u cipeli treba imati kamenčić da nas žulja i ne dozvoli opuštanje, nego da potiče uvijek težiti boljem”, žale se, ćakulajući uz vino.

Voda i 21. stoljeće

Općina Ston s 20 posto novca sufinancira projekt vodoopskrbe, a načelnik Vedran Antunica kaže da je Komisija za tehnički prijem vodovoda Zamaslinu posjetila početkom svibnja i više nema zapreka da voda stigne svima koji su platili priključke.

“Očekujem kako će to uslijediti u najkraćem periodu, moguće i sredinom lipnja. Već je ishođena i građevinska dozvola, i samo čekamo nastavak radova od Zamasline do Zaton Dola. Postigli smo i načelne sporazume financiranja tog pravca, vodovod treba samo nastaviti ali smo, nažalost, u interregnumu nadležnosti uslužnih područja Vodovoda Dubrovnika i sustava NPKLM, u sastavu kojeg će biti Pelješac. Dio sustava NPKLM je i Žuljana gdje smo izgradili desetine kilometara dug cjevovod do Dančanja. Imovinskopravni odnosi za vodospremu i tlačnu mrežu se još rješavaju kao preduvjet distribucije iz vodospreme Dančanje za Ponikve i Zabrđe. Radimo i na projektu vodoopskrbe Brijeste. No, koliko se god uradi, malo je sve dok ima i jedna kuća bez vode! Žalosno je da o vodoopskrbi Stona pričamo u 21. stoljeću koja je stvarno trebala biti davno gotova. Naš je vodovod je spojen na lokalno izvor Studenac i prilično je dobar uz kapacitet od 6 litara u sekundi. Već imamo i građevinsku dozvolu za stonsko izvorište Oko s 15 l/sec. što je rješenje za Zamaslinu i Zaton Dole, a ako zatreba i šire. Tako ćemo imati vodovod dostatnog kapaciteta, a rok za Zaton Dole su iduće dvije godine. Cjelovito nije riješena ni kanalizacija, posebno Žuljane. Vjerujemo da će i to naselje biti uskoro spojeno i tako izbjeći zagađivanje mora, a uz postojeće mehaničko, u suvremeno doba već treba razmišljati i o biološkom pročišćavanju otpadnih voda”, izjavio je Antunica.

Tko je zakazao?

Na izvođače radova je ljut i umirovljeni magistar marketinga Marko Limov koji se u Zamaslinu vratio iz Zagreba i još čeka vodu.

Marko Limov

“Godinama slušam ‘voda samo što nije došla’, a to su tvrdili i prije sedam mjeseci. Mnogi su krivi za kašnjenje, ali mislim da je ipak Općina ta koja je trebala ranije povesti računa da naselje od 60-70 ljudi pet kilometara od Stona dobije vodu, ali nažalost još ništa. Osobno vodu čekam već 15 godina, a rekli su mi godina, dvije, od toga. Nešto se napravi, ali kasni. I treba reći: zašto se taj posao dao Vodoprivredi Split koja je telefonom našla nekog tko priključivanja vode nikad prije nije radio, nego im je to bio prvi takav posao i stoga se sve odužilo? Tu je i nemar odgovornih iz Općine koja nije vodila dovoljno brigu niti sve koordinirala. Kao sve je već mjesecima gotovo, a radnici su prije dva dana kopali šaht jer je voda curila zbog šlampavo odrađenog posla. Hoćemo li ikad doznati tko je sve zakazao u lancu izvođenja radova, govori Limov.

Skeptičan je i mještanin Željko Štrbinić koji kaže kako dugo čekaju obećanja.

-Nikom ništa ne vjerujem dok voda ne poteče! Predugo govore da su sve cijevi spojene i da je gotovo, ali- nije! Kao sporne su uporabne dozvole, pa ovo-ono. I ne znam što je ‘igra’, a što stvarnost, niti za Splićane-izvođače, ali znam da su cijevi kopali i postavljali domaći ljudi, nevažno jesu li kooperanti. Sve se moglo davno završiti, a već dvije i po’ godine je ‘gotovo’. Što je bilo sporno, ne znam, ali se predugo nije vodilo računa i čekalo. Navodno je pred samo puštanje vode negdje pukla cijev pa je trebalo iznova kopati i sanirati je. No, kad voda poteče konačno ćemo imati veću sigurnost i moći planirati razvoj, pa i turizam. Jer, ništa bez vode i struje, oni nam daju životnu sigurnost!”, kaže Štrbinić.

Mare Kunica i sina Dario također kažu - već dugo tvrde da stiže voda, ali ne vjerujemo dok ne stigne!

Mare Kunica

“U rujnu će biti tri godine da smo sve platili, ali još čekamo. Žeđ ovisi o cisternama, ali iako voda nije skupa, ne možemo naručiti koliko trebamo i to je najveći problem. Strah me da ćemo još dugo za povrće i zalijevanje cvijeća koristiti vodu iz stare gustijerne- govori Mare, a susjeda, umirovljenica Mara Daničić dodaje – za vodu u Zamaslini mogu samo reći kako je dobrodošla.

Mara Daničić

“Radujemo se da će se ispuniti želja svima koji se žele vratiti na stara ognjišta i ovdje živjeti. Zamaslinu treba oživjeti i razvijati, ali je to nemoguće bez vode, posebno turizam”, govori Mara.

Nešto više o tijeku događaja govori nam mještanin Vedran Kunica.

“Tehnički prijem je bio 5. svibnja, izvješća su pozitivna i svi su zadovoljni, ali je nedostajala ono protupožarnog inspektora. Potom je uslijedilo izdavanje uporabne dozvole, a onda kreće priključenje korisnika na vodomjer i vodovodnu mrežu”, kaže Kunica koji o procjeni da će voda u Zamaslini iz špina poteći sredinom lipnja, kaže kako ‘može to i brže jer se pravomoćna uporabna dozvola mogla izdati već koncem svibnja’.

“Nužno je bilo sve ubrzati jer se predugo čekalo, iako je bilo i prepreka koje nisu na teret Vodovoda. Dolazi sezona i tajming da poteče voda je idealan!”, zaključuje Kunica.