Željana Fabris, Korčulanka velikog srca: 'Drage volje bih udomila novorođenče koje je napustila Filipinka'
Na Korčuli se nedavno dogodio potresan slučaj koji je šokirao lokalnu zajednicu. Sezonska radnica s Filipina, koja je boravila i radila na otoku, rodila je dijete koje, zbog teških životnih okolnosti, nije mogla zadržati. Trudnoću je krila, porodila se sama i ostavila novorođenče u košari ispred apartmana u Lumbardi.
Dječak je trenutačno zbrinut u splitskoj bolnici, dok je njegova majka, nakon bolničkog liječenja, puštena iz istražnog pritvora. U ovoj teškoj i bolnoj situaciji, koja se na prvi pogled čini bez izlaza, rješenje je pronašla Korčulanka Željana Fabris, majka petero biološke djece, udomiteljica dvoje mališana i još jednog djeteta koje uskoro stiže u njihov dom. Svoju obitelj odlučila je otvoriti i za napuštenog dječaka, uvjerena kako nijedno dijete ne bi smjelo započeti život samo. U razgovoru za Dubrovački dnevnik poručila je da svatko tko ima srca, ljubavi i jednu slobodnu sobu može promijeniti nečiji život.
'Nikad ne bih osuđivala ženu'
„Posljednjih deset godina moj primarni cilj je borba za život. Voljela bih na Korčuli otvoriti centar za pomoć ženama i trudnicama jer mislim da u našoj županiji nedostaje mjesta gdje bi žene mogle potražiti pomoć kad se nađu u nevolji. Abortus ili napuštanje djece ne bi trebali biti jedina opcija. Nikad ne bih osuđivala ženu, bez obzira na okolnosti“, kazala je Fabris napomenuvši kako je Prozor života u Zagrebu pokazao svoju svrhu jednim spašenim životom, a uz to podupire i djelovanje Udruge Betlehem.
Osvrnula se i na slučaj 39-godišnje Filipinke.
„Nisam vjerovala da se tako nešto može dogoditi na Korčuli… Bila sam iskreno iznenađena. Aktivna sam u inicijativi „40 dana za život“, mi se zaista borimo za život. Sve više vidim potrebu da se otvori mjesto koje bi nudilo pomoć trudnicama u teškim situacijama. Vjerujem da ta žena nije postupila iz zloće, već iz očaja i nemoći“, kaže Fabris, koja je odmah izrazila spremnost da udomi dječaka koji se trenutačno nalazi u bolnici.
Kao licencirana udomiteljica ističe da konkretan potez mora doći od strane Zavoda za socijalnu skrb.
„Zavod ima moje podatke, oni me prvi moraju kontaktirati. Mislim da bi to bilo dobro za dijete, on bi bio smješten u obitelj, a ne u ustanovi. Ako bi majka ostala raditi na Korčuli, bila bi i fizički bliže djetetu“, predlaže Fabris.
Odrastanje u obitelji je bolja opcija
Dodaje kako su pravila i procedure udomljavanja različiti od slučaja do slučaja, ali da ništa nije nepremostivo.
„Trenutačno čekamo dolazak trećeg djeteta iz drugog doma, ali to ne priječi da uzmemo i ovog malog dječaka. Po zakonu, u hitnim slučajevima Zavod može zatražiti nadopunu licence i povećati broj djece smještene u obitelji. Imam kolegicu u Vukovaru koja ih udomljuje sedmero. Sve se to može riješiti“ poručuje.
Fabris vjeruje da je za dijete bolje da odrasta u obiteljskom okruženju.
„Stručnjaci u domovima daju sve od sebe, ali to nadilazi ljudske mogućnosti. Malom djetetu treba netko tko će ga podići kad zaplače, nahraniti ga, izljubiti i utješiti. Dom to ne može pružiti. Nas udomitelja je premalo, a potreba je sve više“, ističe Željana.
Sa suprugom Marijom odgaja petero biološke djece, od kojih su troje punoljetni. Dvoje dječaka su kod njih udomljeni, a treće dijete od devet mjeseci uskoro stiže.
„Ako nam se dozvoli, i malog Filipinca bismo primili drage volje“, naglašava.
Velika obitelj nije teret
Odluka o udomiteljstvu u njihovoj obitelji inače je zajednička.
„Djecu smo odmalena učili empatiji i međusobnoj ljubavi. Prije nego što smo se odlučili za udomiteljstvo, porazgovarali smo s njima i oni su bili oduševljeni. I danas su puni podrške“, kaže Željana te dodaje kako je njihova nada da će dva dječaka koje trenutačno udomljuju uskoro biti posvojena. Ako ne, rado će ih oni posvojiti.
Velika obitelj za nju nije teret.
„Nije nam teško. Troje djece je veliko, dvoje su otišli od kuće, jedan radi s ocem. Sve je stvar organizacije. Najvažnije je raditi s ljubavlju, a ne iz interesa. Ima dana kad smo iscrpljeni, ali netko je iscrpljen i s jednim djetetom. Kad radite ono što volite, sve je lakše“, kaže Fabris.
Financijski, kao i mnogim obiteljima, nije uvijek lako.
„Suprug je automehaničar, a ja sam trenutačno na roditeljskom dopustu. Naknade za udomiteljstvo mogle bi biti veće, ali ja sam oduvijek bila ‘čarobnjak’ s financijama. Djeci ništa ne nedostaje, uspijemo organizirati i izlete i putovanja. Najvažnije je pružiti dom, brigu i ljubav“, poručuje Željana Fabris, hrabra i nesebična žena iz Korčule.