Priče naših starih kako su školjke i pčele najbolji prirodni “inspektori“, odnosno da su mušule i med najbolji pokazatelji stvarnog stanja svakog prirodnog okoliša istinitost su pokazale i na poluotoku Pelješcu. Tamo znanstvenici zagrebačkog “Instituta Ruđer Bošković“ kao najvećeg istraživačkog instituta iz područja prirodnih znanosti i tehnologija, pokušavaju utvrditi što nam ti prirodni indikatori mogu reći i ima li radioaktivnosti u našem okolišu. Inače, kopnena odnosno istraživanja mogućeg utjecaja radioaktivnosti kopnenog okoliša na pčele i med obavlja se na zapadnom dijelu Pelješca, konkretnije na području Lovišta, dok su mušule uzete iz akvatorija naselja Drače. Naziv projekta u sklopu kojeg se obavlja to istraživanje je "Dagnje i med kao bioindikatori radioaktivnosti morskog i kopnenog okoliša", a voditeljica istraživanja je znanstvena savjetnica dr. sc. Katja Magdić Košiček.

“Dva aktualna projekta koje realiziraju znanstvenici Instituta Ruđer Bošković imaju cilj boljeg razumijevanja i zaštite prirodnog svijeta koji nas okružuje. U tom svijetu postoji prirodna radioaktivnost. Kad čujemo za radioaktivnost, prvo pomislimo na nuklearne nesreće i zagađenje otpadom, no ona je zapravo prirodni proces prilikom kojeg nestabilni atomi oslobađaju energiju i čestice kako bi postali stabilni. Taj se proces od početka svemira odvija svakodnevno i uključuje elemente poput radioaktivnih izotopa kalija, ugljika, uranija i torija, koji se nalaze u zemlji po kojoj hodamo, vodi koju pijemo, zraku koji dišemo, pa čak i u našim kostima i tkivima”, govori Magdić Košiček dodavši kako se svake sekunde u našem  tijelu raspada približno pet tisuća atoma, stvarajući prirodno zračenje koje je dio našeg svakodnevnog života.

ŠKOLJKAŠI I MED

Tema njenog projekta odnosi se na procjenu stanja radioaktivnosti okoliša korištenjem mušula i meda kao bioindikatora. Budući da je projekt počeo krajem listopada 2024. i trajat će dvije godine, vjerodostojni rezultati dobiveni iz dovoljno velikog broja uzoraka očekuju se tek po završetku projekta.

“Ono što vam se  zasad može reći jest kako je naše istraživanje usmjereno prvenstveno prema prirodnim radionuklidima koji se nalaze svugdje oko nas: u moru, tlu, zraku… Pčele su kopneni inspektori, prikupljajući nektar dnevno posjećuju stotine cvjetova, a s nektarom u košnicu donose i mikroskopske čestice iz okoliša, uključujući i radionuklide. Kada nektar pretvore u med, prikupljene čestice ostaju u tom slatkom proizvodu, koji tako postaje prirodna arhiva radioaktivnosti određenog područja. Posebno značajno je što med uz prirodne radionuklide, poput primjerice polonija, može sadržavati i one umjetne, kao što je radioaktivni cezij, koji se u prirodi mogu naći isključivo kao rezultat ljudskih aktivnosti, poput nuklearnih nesreća”, objašnjava sugovornica.

DAGNJE KAO INSPEKTORI

S druge strane, mušule preuzimaju ulogu inspektora morskog okoliša.

“Ovi školjkaši su prirodni filtracijski sustavi, koji propuštaju i do 80 litara morske vode dnevno kako bi iz nje izdvojili hranjive tvari. Ova sposobnost čini ih idealnim bioindikatorima za praćenje stanja morskog ekosustava, jer uz hranjive u svom tkivu zadržavaju tragove zagađenja poput teških metala i radioaktivnih tvari. Zdravlje okoliša ključno je za očuvanje zdravlja ljudi, a ovo istraživanje pruža cjelovite podatke o kretanju radionuklida u moru i na kopnu Pelješca. Dobiveni rezultati poslužit će kao temelj za buduće praćenje radioaktivnosti u drugim dijelovima Hrvatske, što je posebno važno u svjetlu globalnih događaja poput rata u Ukrajini i povećane potrebe za pouzdanim praćenjem potencijalnih zagađenja”, objašnjava.

Budući da mušule dnevno filtriraju velike količine morske vode, pritom akumuliraju i radionuklide koji se nalaze u okolišu u kojem žive. Istraživanja koja su u tijeku, ukazala su na prisutnost prirodnih radionuklida u očekivanim količinama/razinama bez ikakvih odstupanja, dok su analize meda trenutačno još u tijeku. Valja se nadati kako će i konačni rezultati istraživanja biti zadovoljavajući.