Srećom, sad će imati dva mjeseca odmora od tolikog mentalnog napora. Prije odlaska još su obavili posljednja glasovanja i, Bogu hvala, odjurili na brčkanje po plažama Lijepe Naše. Dvojica starih viceguvernera, sad već ponovno potvrđenih na još jedan mandat u  Saboru, izazvali su burnu raspravu. Oporba, najviše Grmoja koji je temeljito proučio rad i djela hrvatskih viceguvernera, prozvala ih je kao direktno odgovorne za inflaciju. Čak su i neki vladajući prigovorili kako nisu bog zna kako radili svoj posao, ali što se može? Potvrdili su ih! Dečki iz HNB-a, čija imena nikad niste ni čuli, niti ćete, sjede lijepo u dičnoj zgradi HNB-a, za plaću od 8000 eura uz sve moguće beneficije, od besplatne teretane do finih objeda i putovanja. Uglavnom, tek toliko da im guzica vidi puta. E sad, budimo realni, zašto od njih očekivati da brinu o hrvatskoj rekordnoj inflaciji, u kojoj smo lider u Europi, kad nam je glavni, još bolje plaćeni šef HNB-a Vujčić, još u vrijeme početaka divljanja cijena najozbiljnije poručio da se malo potrudimo i kupujemo tamo gdje je jeftinije? Eto, što bi drugo ta genijalna i ne mala ekipa trusta mozgova našeg HNB-a mogla napraviti. To što im je suzbijanje inflacije u opisu posla su uspješno i obavili. Lijepo su nas podučili gdje pametno kupovati. 

Naši parlamentarci su također potvrdili novu ministricu Natašu Mikuš Žigman, umjesto Erlića, koji sad vlada Zadrom. Naša nova ministrica dobro je upućena u problematiku s izvlačenjem novaca iz EU fondova. Pritom je i više nego dobrog imovnog stanja, tako da se ne očekuje neko 'igranje' poput onog koje je radila negdašnja, po Plenkiju 'velika stručnjakinja za fondove', Gabrijela Žalac. Navodno, nije ni sklona slanju SMS-ova, što je isto dobro. Suprug joj je šef HANFA-e, što dodatno osnažuje njene reference. Možemo i nama i njoj samo poželjeti puno sreće. 

Inače, na tom zadnjem, prije odmora, zasjedanju Sabora, Bulj je, uz redovno 'buljevanje', uzvikivao 'Za dom spremni'! U glavi šefa Sabora dogodio se neki nagli obrat pa više nije dobrohotan prema tom pozdravu. Lijepo je objasnio notornom Bulju kako nije otpjevao barem jedan stih iz Čavoglava, zbog čega onda taj pozdrav ne igra i posve je neprimjeren u visokom domu Sabora. Došlo je do nagle promjene vezane uz taj pozdrav i kod Plenkija, pa je čak i smantrani Penava nešto pokušavao objasniti kako je vezivanje Hrvatske uz ustašluk neprimjereno. Odnosno, neprimjereno je  kad nije neka obljetnica HOS-a. Jedino u tom slučaju može. Bilo je to dramatično naporno za sirotog Penavu, koji se jako trudio nešto objasniti pa se ukopavao sve više i više gubeći nit i smisao. Nemoguće je bilo razumjeti što je jadni Penava uopće govorio i zašto. Ali kako god okreneš čini se da je netko iz EU zvrcnuo Plenkija pitajući ga: „Što je tebi pajdo? Saberi se!“. Taman kad su se najljepše zaigrali, veliki dečki iz Bruxellesa su im zabranili igranje. Eto ti peha! A baš ih je krenulo.  

Za to vrijeme, drugi trust mozgova, oni koji vode EU, već mjesecima raspravljaju treba li reći izraelskom premijeru Netanyahu da je pretjerao i da je ništa drugo doli običan zločinac. Mjesecima se natežu hoće li suspendirati sporazum između Izraela i EU o pridruživanju. Radi se o trgovinskom sporazumu. Hrvatska se protivi suspenziji, što nam je priopćio i gorostas naše diplomacije Grlić Radman. Jer kad ubijaš žene i djecu dok očajni i gladni čekaju u redu za malo vode, kad ubijaš civile koji izgladnjeli i očajni traže zaklon u svim normalnim situacijama, radilo bi se o teškom zločinu. Ali naša politika se,kao ni Zagorci, 'ne bi štela mešat'. Jedino nekoliko intelektualaca ima tri čiste reći kako se radi o zločinima pa i genocidu. I neponovljiva Seve koja je na stage u Sloveniji izašla s palestinskom zastavom. E moja Seve, tko zna kako bi to prošlo da si izašla u Hrvatskoj na stage i mahala takvom zastavom? Ne znam po kojem članku, ali već bi naši dečki našli članak zakona po kojem bi platila paprenu kaznu. Sve ovisi o trenutku. Mora se precizno pogoditi trenutak kad nešto može, a kad ne može. Jebi ga, nije to lako u ovim čudnim vremenima.  

Grad je prepun turista i konačno je pravim  glumcima rečeno 'neka uđu'. Nadajmo se da će biti sjajnih predstava i čudesnih izvedbi. Raguž je nešto trkeljao o najdubrovačkijim igrama dosad. Tako je gospar Raguž, dosad su bile kineske?! Ono što Igre čine doista dubrovačkim, bio je onaj šušur spoja glumaca i domaćih ljudi. Bilo je druženje po betulama i uzbuđeno čekanje premijere, ali i gledanje proba, dobacivanje i srčani pljesak. U svakodnevnom điru s domaćim ljudima glumci su nalazili dodatnu inspiraciju i osjećajući njihovo uzbuđenje, sami su se još više nabrijavali i bili sve bolji i sve inspiraniji. To vrijeme je prošlo. Osim Lučija, ni nema više drugih mjesta zajedničkih druženja. Turizam nosi neka nova pravila. To je život. Hoće li se opet pronaći neka niša tog suživota? Bože daj! Svako vrijeme donosi neka nova pravila, neki drugi život. Upravo umjetnost, upravo to što su glumci u Gradu, velika je radost i nada da će nam se u Gradu događati toliko potrebna hrana za dušu, a ne samo za takujine. I to je ono što daje nadu u ovom svijetu punom i prepunom očaja. Eto vas.