Uredbom Vlade FNRJ od 20. siječnja 1947. u Rijeci je osnovano državno poduzeće Jadranska linijska plovidba (skraćenog imena Jadrolinija) u čiji je sastav ušao 41 stari i trošni parobrod od kojih je čak 12 bilo izvučeno s morskog dna i privremeno osposobljeno za kakvu-takvu plovidbu.  

Program obnove naslijeđene putničke flote naslanjao se tih poslijeratnih godina na pronađenim nacrtima talijanskih putničkih brodova ABAZZIA i LAURANA ostavljenih i pravim čudom sačuvanih u projektnim uredima gotovo potpuno uništenog riječkog brodogradilišta Cantiere Navale dell Quarnaro (današnji 3. maj na Kantridi). Na osnovu njihove neznatno modificirane dokumentacije, uskoro je u pulskom škveru Uljanik započela izgradnja serije motornih putničkih brodova male obalne plovidbe nazvane "Pjesnici" kapaciteta prihvata između 600 i 780 putnika. Redom su tako zaplovili: VLADIMIR NAZOR i NJEGOŠ 1952. godine, ALEKSA ŠANTIĆ, IVAN CANKAR i VUK KARADŽIĆ 1953. te KOSTA RACIN 1954. godine.                                                                                                                                           

Bili su to brodovi dugi 54 i široki 8,5 metara, imali su 430 bruto registarskih tona (volumen svih zatvorenih prostora). Brzinom od 15 čvorova NJEGOŠA, VLADIMIRA NAZORA i VUKA  KARADŽIĆA pokretala su dva glavna pogonska stroja ukupne snage 773 kW proizvedena u švicarskom Sulzeru iz Winterthura dok su ostala tri broda imala FIAT Torino strojeve od po 735 kW.  

DVA DESETLJEĆA PLOVILI BEZ IJEDNE HAVARIJE  

Zanimljiva je priča kako se u to vrijeme neimaštine i nedostatka bilo kakve ozbiljnije tehničke logistike izmjerio kapacitet prihvata putnika ovih brodova. Na prvi kompletirani brod VLADIMIR NAZOR ukrcano je u samome škveru 800 novaka, pripadnika ratne mornarice koji su služiti vojni rok u Puli. Kako je brod uspješno izdržao sve testove, netom osnovani Jugoslavenski registar je izdao certifikat za prihvat 780 putnika, no naknadno je zbog dodatne sigurnosti ta granica spuštena na 600 putnika.  

Brodovi "Pjesnici" su sljedeća dva desetljeća uspješno i pouzdano, bez ijedne ozbiljne havarije, plovili na održavanju Jadrolinijinih redovnih pruga duž naše cijele obale i ostali su upamćeni kao brzi komforni i sigurni nositelji glavnine putničkog prometovanja istočne obale Jadrana sve do potpunog završetka izgradnje Jadranske magistrale. Ipak su imali jednu manu, a to je da nisu imali mogućnost ukrcaja tereta, što je otočanima bilo jako važno. Kasnije novogradnje za plovidbu prema otocima su imali teretne uređaje i skladišni prostor za ukrcaj od 11 do 30 tona tereta.  

ALEKSA ŠANTIĆ – PRVI AS U RUKAVU ZA KRUŽNA PUTOVANJA  

Velikim porastom zanimanja za kružnim putovanjima koja se nisu mogla pokriti postojećom flotom brodova, nagnali su Jadroliniju da već 1964. potpuno preuredi ALEKSU ŠANTIĆA  u luksuzni putnički kruzer za prihvat 48 putnika. Iste godine u programu putovanja francuske putničke agencije Transports et Voyaqes su ga uposlili na krstarenjima Sredozemljem. U zakupu zapadnoeuropskih organizatora putovanja ALEKSA ŠANTIĆ je plovio na kružnim putovanjima sve do 1971. kada je kao prvi od "Pjesnika" prodan u Italiju gdje je sljedećih 10 godina pod imenom EPOMEO PRIMO prevozio putnike i automobile u napuljskom akvatoriju. U staro je željezo izrezan 1983. u La Speziji.  

KOSTA RACIN je prodan 1973. da bi također plovio u napuljskom zaljevu pod imenom CAMPANIA SECONDA do svog umirovljenja 1996. u luci Castelamare di Stabia plovio kao izletnički brod i trajekt. IVAN CANKAR je prodan istom brodaru i za iste namjene pa je, preimenovan u CAMPANIA PRIMA, a potom u CASAMICCIOLA EXPRESS, plovio do 1985. kada je u Ravenni završio u starom željezu. VUK KARADŽIĆ je ostao u Jadranu do ožujka 1988. da bi svoje plovidbe, iako još uvijek u relativno dobrom stanju, obustavio i iste godine neočekivano završio u rezalištu Sveti Kajo pored Splita. NJEGOŠ je 1980. promijenio ime u PLAVNIK, da bi udovoljio zahtjevu crnogorske Prekookeanske plovidbe iz Bara koja je u Njemačkoj nabavila novi trajekt i namjeravala mu dati jednako ime. Međutim, iako još dobrodržeći brod, PLAVNIK je 1987. prodan splitskom Brodospasu te je u rujnu iste godine, po tegljaču DENEB, otegljen u Sveti Kajo gdje je uskoro izrezan u staro željezo. Najstariji iz serije "Pjesnika" VLADIMIR NAZOR je bio puno bolje sreće. Nakon što je dvadeset godina plovio u floti Jadrolinije, prodan je 1972. opatijskoj putničkoj agenciji Kvarner Express. Ime je 1986. promijenio u POREČ, ovaj put na molbu Jadrolinije koja je svoj novi trajekt nazvala njegovim imenom. Od 1988. u vlasništvu je brodogradilišta Cres, a 2001. ga kupuje splitski Peqaz Trade koji ga je sljedeće godine preimenovao u BISER JADRANA. Potpuno je 2006. preuređen u Trogiru u luksuznu jahtu pod imenom SEAGULL I u vlasništvu Cruise Service Co. Kinqstown pod zastavom Svetog Vincenta i Grenadina. Danas u svojoj 73. godini i dalje neumorno plovi pod imenom SEAGULL II i pod zastavom Malte na kružnim putovanjima hrvatskim Jadranom i Sredozemlja. Jedini preostali iz legendarne "Šestorke pjesnika", nekadašnji VLADIMIR NAZOR nas još i danas svojim nostalgičnim i besprijekornim klasičnim izgledom podsjeća na prije više od pola stoljeća dobro i kvalitetno u domaćim brodogradilištima izgrađene brodove koji su u povijesti hrvatskog putničkog brodarstva odigrali povijesnu i nezaboravnu ulogu.