Pa naravno da je gužva i da je masa ljudi, jer je nestvarno lijepo. Bilo da je riječ o zidinama, Zlatnom ratu ili nekoj tirkiznoj uvali, normalno da će biti gužva, pa uostalom i sam taj gost koji se žali na broj ljudi pripada tom istom – broju ljudi. Ima li većeg ludila nego kada se turist žali na broj turista? Pa čovječe, ako ne želiš turiste oko sebe, odi u Bileću, Rožaje, Lepoglavu…. Bit će ti glava lijepo sama. Ali tamo nemaš što vidjeti, niti išta pametno raditi, žališ se. E, pa vidiš zašto je negdje gužva, a negdje nije. Utuvi to u svoju glupu glavu, to zašto turisti ne posjećuju Glupoglavu, razumiješ li napokon? I gnjurcu je draža tirkiza, a kamoli neće biti roniocu.

No koliko god mi ide na gnjurac to što se turisti žale na broj turista još me više nervira junac koji se tvrdoglavo žali na skupoću. Ajme kako je skupo ovo, ajme kako je skupo ono, ajme koja je cijena ovoga, koja je cijena onoga... Jest skupo je, stari, ali, čekaj malo, ti se žališ meni, kao da sve to o čemu ti pričaš meni također nije skupo? Na kraju krajeva, ti si došao u Hrvatsku svega par dana kao turist, nitko te nije tjerao, a ja ovdje živim 365 dana u godini i stalno moram ići na placu gdje kilo zelenog graha dođe 10 eura, a ovrata iz uzgoja 15. Još do jučer su cijene bile dvostruko ili čak trostruko jeftinije.

Korona idioti pokrenuli inflaciju

Naravno, znamo što je prouzročilo tu ogromnu skupoću. Idioti koji su nas tijekom korone zatvorili u kuće i tiskali novac prouzročili su prvi val inflacije. Onda je došao drugi idiot, koji se odaziva na ime Andrej Plenković, pa je uveo euro u najgorem mogućem trenutku u povijesti, te je tako prouzročio drugi val inflacije. No čak i da nije bilo korone, čak ni da Plenković nije uveo euro, cijene bi rasle, ne naravno ovom brzinom, ali bi rasle. Turizam kao takav uzrokuje neprekidni rast cijena. Drugim riječima, onaj kreten od turista što se žali da je sve skupo je jedan od glavnih uzročnika skupoće. Neke atraktivne turističke destinacije poput Rima, Venecije ili Dubrovnika iz godine u godinu dižu cijene, jer da ne dižu, svake godine bi tamo hrlio još veći i još veći broj ljudi pa bi došlo do pucanja cijele infrastrukture. Rast cijena pomaže da broj turista u nekoj razvikanoj destinaciji bude pod još uvijek prihvatljivim brojkama.

Oni koji su kolateralne žrtve turističke inflacije su lokalni stanovnici. Oh kakvo ludilo. Znači turist koji je prouzročio skupoću žali se meni lokalcu na cijene. On je tu, ponovimo, svega nekoliko dana, a ja ovdje živim cijelu godinu. Nažalost, plaća nikada ne prati rast cijena, pa ljudi u turističkoj destinaciji, baš poput mene, rade dva posla. Turizam omogućava (dodatne) poslove, ali sa sobom odnosi slobodno vrijeme u najboljem dijelu godine, a zbog svega pati kvaliteta života.

Primjerice, na razvikanoj Ibizi dodatne poslove kako bi preživjeli ogromni rast cijena moraju obavljati čak i policajci, te zdravstveni djelatnici.

-Volim hipijevsku vibru i povijest otoka, ali s vremenom je postalo sve komercijalnije. Sve je brže, skuplje i luksuznije. Znam ljude koji rade ključne poslove, u osiguranju grada i u zdravstvu, a koji sada žive u strašnim uvjetima. Kvaliteta života je dramatično pala za lokalce. Ibiza nije dovoljno velika da podrži toliki masovni turizam – govori jedan lokalni stanovnik.

EU treba donijeti zakon o dvostrukim cijenama

I na Ibizi se vjerojatno turisti žale na gužve i skupoću, a istovremeno uopće ne razmišljaju kako je lokalcu kojemu su isto tako stalno gužva i skupoća. Kako već rekosmo, svim turističkim destinacijama je zajedničko da cijene neprekidno rastu, a kvaliteta života (o)pada. Posla ima, ali uz onaj osnovni mora se voziti ili Uber ili baviti apartmanima. OK, ne trebaš biti neki pametnjaković za ovo shvatiti, ali koje bi bilo rješenje?

Rješenje bi bilo uvođenje dvostrukih cijena na prostoru Europske unije. Turizam je luksuz, ljudi putuju iz obijesti, a ne stvarne potrebe. Putujući po destinacijama smanjuju kvalitetu života domaćih ljudi. Pa neka onda plaćaju ogromne cijene, nitko ih ne tjera da putuju, a ako već hoće, onda brajko, lijepo plati. Treba svuda uvesti dvostruke cijene, jedne za turiste, a druge za domaće nebitno je li riječ o restoranima, kafićima, supermarketima ili najmu teniskih terena. I te bi se cijene trebale osjetno razlikovati. Primjerice, bijela kafa za lokalce između 1,5 i 2 eura dok za turiste od 5 naviše.

Brod za Lokrum besplatan za domaće, a turistima masno naplaćivati. Prijevoz Libertasovim autobusima 1 euro za domaće, 3 eura za turiste, pizza za domaće najviše 7 eura, za turiste 20 eura. E pa brate, lijepo vrati lokalnom stanovništvu to što im pati kvaliteta života zbog vaših posjeta. S povećanjem cijena turistima došlo bi i do smanjenja gužvi. Ne bi svaki šanić putovao Ryanairom do Dubrovnika i žalio se na cijene. Nemaš para, nemoj putovati. Ja bih volio vidjeti Ameriku, iznajmiti tamo neko vozilo i dati gasa u suton, ali nemam para i ne idem. Pa neću sad otići tamo i neprekidno se žaliti kakve su cijene. Takve su kakve jesu, nije mi potreba ići u Ameriku nego je riječ o čistom zadovoljavanju ega.

Netko će sad reći ako dignemo cijene, gosti će otići negdje drugo gdje je jeftinije. Otići će neki, ali uvijek će postojati ljudi koji žele vidjeti Rim, Veneciju, Ibizu i Dubrovnik, koliko god da košta. Elitne turističke destinacije treba vratiti eliti. Za nas ostale tu su uvijek Nevesinje, Trebinje i Zagreb.