Rekao je da to ne može otkriti. Zaklela se zemlja Raju, da se tajne ne odaju. Nije pomogla ni svima znana enciklika šefice Žalac, koja je unutar svoga ministarstva svima govorila da su dva Boga, jedan na nebu, a drugi je na zemlji. Taj drugi zove se Andrej Plenković. A to možda i navodi Hrvate na ludu pretpostavku da iza svega stoji veličanstveni A. P. Pa naveliko komentiraju je li došlo vrijeme da ga se on pospremi negdje - na sigurno. 

Francuski  predsjednik Emmanuel Macron i supruga mu Brigitte, bili su u službenom posjetu Vijetnamu. Nakon slijetanja, kad su se otvarala vrata aviona, kamere su snimile prepirku između bračnog para Macron. U jednom trenutku, ruka gospođe Macron odguruje muževo muževno lice. On u momentu shvaća da su vrata aviona otvorena i da ih kamere snimaju. Nevoljko se nasmiješio i mahnuo okupljenima. Kako bi rekla bivša ministrica Nada Murganić: to vam je tako u braku! Žena vjerojatno ima svoje razloge. A ženske udruge ne kažu ni to; mudro šute i ne osuđuju očito nasilje nad muškarcem. Jer ako mu je danas prilijepila prdeljusku, sutra ga možda zamlati šakom po zubima. Nekima je to signal da se prva ruka Francuske sprema zamijenit muža novijim modelom. Uz to je još i francuski stručnjak za čitanje s usana ustvrdio da je 25 godina starija supruga francuskog predsjednika, na ponuđenu joj ruku rekla: kloni me se, gubitniče! 

A fatalna ljubav predsjednika i francuske prve dame, datira još od poznanstva u katoličkoj školi Le Providence, (dalekovidnost). Tamo je 39-godišnjakinja profesorica Brigitte malome 15-godišnjaku, uz teoretski nauk, usadila i prva praktična umijeća ljubavi. Roditelji su u početku mislili da njihov sinčić izlazi s Brigittinom kćeri, ali kad su saznali da ima osjećajčiće prema profesorici, poslali su ga u internat. Ali eto, mlađahni Emmanuel nije bio poslušan sin! 

Tijekom govora na akademiji povodom Dana hrvatske vojske, predsjednik Milanović je izrazio nezadovoljstvo novim optužnicama iz BiH, a protiv hrvatskih zapovjednika. Govorio je malo o povijesnim činjenicama, a onda 'umivenim' riječima o zadahu optužnica, koje desetljećima nakon rata, dolaze iz susjednih zemalja, posebno iz političkih sudišta BiH.  

Isti dan mu je odgovorio ministar obrane BiH Zukan Helez. Njega jako pogađaju laži i manipulacije o povijesnim činjenicama koje iznosi Milanović. A naš predsjednik, znatno umjereniji nego ikad prije, ministru nije spomenuo ni pola povijesnih činjenica. Pa tako ni vojnu pomoć Bošnjacima tijekom srpskih napada, ni pola milijuna izbjeglica koje je Hrvatska zbrinula i hranila, a ranjenike po bolnicama liječila.  

Ministar vjerojatno ne zna što je bilo i muče ga krive brige. Kako ono kažu: Bosno moja, pređi na drugoga. Ili tako nekako?! 

Ni najveći poznavatelji brodova nisu dosad čuli za gradnju jedinstvenoga Muzeja dubrovačkih brodskih dnevnika. Sve dok ovih dana nije potvrđena optužnica Županijskog suda u Zagrebu protiv 'muzealaca' koji se terete za subvencijsku prevaru u iznosu od 634 tisuće eura, dobivenu od Hrvatske agencije za malo gospodarstvo (HAMAG), što je služilo ko jamstvo za ishođenje milijunskog kredita kod Kreditne Banke.   

Neki misle da je HAMAG još jedna besmislena državna agencija, koja ima uglavnom neometan pristup javnoj kasi, a glavna je uzdanica najboljih 'kontroverznih poduzetnika'. Oni uz pomoć svojih jataka tamo zaposlenih, prelijevanju javna sredstava u svoje i njihove džepove. Slično kako su nekad prije pripomagali da se pare iz INA-e sliju na račun nečije mame, ili krađa plina u JANAF-u za jedan cent, što je usrećilo čak tri direktora te tvrtke. Doduše, takvi su 'modeli'  uvedeni davno još prije 35 godina, počevši od devedesetih, povijesnim otkupom čuvene vile u zagrebačkoj Nazorovoj, a onda i Domovinom d.d., pa Netelom, Kaptol-bankom i drugim znanim i neznanim 'junacima' povijesne HR-privatizacije. Zainteresirani su, uz članstvo u omiljenoj stranci, trebali još samo pokazati zahvalnost u vidu polovine plijena.  

HDZ je najveći dobitnik izbora na kojima su glasačke kutije ostale zamalo prazne, jer je izašla samo trećina birača, a negdje i manje. Nisu ljudi mogli izać' jer je dan izbora, sasvim slučajno, pao baš preko Dana državnosti i produljenog sunčanog vikenda. A poznato je da mladi, (na kojima svijet ostaje), vole slavit praznike putujući, pa su tako s puno povjerenja, cijeli teret izbora za svoju budućnost, ostavili starcima i ostaloj sirotinji. A za reć pravo, izbori su mladima pomalo i dosadni. Da se radi o nogometu, pa da ih namame narodnjacima ili domoljubnom glazbom, došli bi u milijunima, koliko god to koštalo.  

A ovako sudionici izbora, doduše na plaćaju kotizaciju, ko recimo trkači polumaratona, ali zato na biračkim mjestima nema ni traga adrenalinu. Dobiješ tek komornu tišinu i prodorne poglede članova izbornog povjerenstva i promatrača, koji jednako sumnjičavo motre jedni druge, ko i malobrojne birače. 

A opet za utjehu kažu kako je izlaznost na izbore slaba u većini zemalja gdje se jako dobro živi.   

U Hrvatskoj očito, mnogi jako dobro žive. Osobito oni koji vjeruju staroj izreci; 'ko pljačka, zlo ne misli. Ili tako nekako?!