Rješavanje stambenih muka naših ministara

Autor: Vjera Šuman
Sreća i uzbuđenje, dječačka neskrivena radost koju je širio oko sebe Filipović (ne usudim mu se reći ime kako ne bi falila), jer je konačno dočekao  postati ministrom, odavno nije viđena među našim političarima. 

Ako ga to toliko veseli, što mu onda Plenki ne bi to i priuštio. Kakve veze uopće ima tko je ministar jednog od najvažnijih resora u ovoj Vladi? Prije je bio tć). Je li nam gospodarstvo procvjetalo? No zato će nam Ćorić procvjetati jer se izborio za najpoželjnije mjesto i plaću od cirka pedeset tisuća kuna plus bonuse u HNB-u. Koga briga što je upetljan u aferu Rimac? Kako god, dobili smo tri ministra i zanimljivo je kako sva tri nova ministra žive kod roditelja. Kako nisu baš u mladenačkoj dobi, studenti ili nezaposleni, lako je zaključiti kako im nije lako. Oni žive istinsku hrvatsku priču.  Jad i čemer. Sreća je što  im se,  konačno, ukazala prilika za rješenje njihovih stambenih muka. 

U vremenima u kojima smo svi mi, pa tako i Vlada, suočeni s teškom energetskom krizom, ministar od gospodarstva osoba je od kojeg se najviše očekuje. Nema ih puno, ako ih uopće ima, koji  bi poželjeli  biti u koži novog nam ministra Filipovića. A on sretan k'o malo dijete! To baš ulijeva optimizam. Je li tako? Tako je. Ministar Filipović je odmah pohvalio ovu Vladu zbog izgradnje LNG terminala, zbog kojega smo svi mi  sretnici koji će imati plin?! Mišljenje nekih europskih agencija za energetiku koje Hrvatsku svrstavaju među najugroženije zemlje zbog plinske krize,  Filipović je vrlo jednostavno prokomentirao. Oni su tu analizu  pisali dok Hrvatska još nije imala LNG terminal. Sad su ga po svemu sudeći potpuno bez veze objavili. Tako je dobri naš Filipoviću. Nemaju oni pojma. 

Bivši Ćorić je na poziciji ministra proveo nešto više od šest godina. Dok su se ostale europske zemlje ozbiljno posvetile zelenoj tranziciji i drastično povećale broj solarnih panela i malih solarnih elektrana, u nas je to malo, premalo i samo sporadično. Zašto? Hrvatski stručnjaci zelene tranzicije traže od Vlade  oslobađanje ulaganja u sunčane elektrane do 50 kW od plaćanja PDV-a, trajno otvorene natječaje za sufinanciranje, omogućavanje povoljnih kredita te postepenu deregulaciju cijene električne energije. Drugim riječima, poticanje i maksimalno pogodovanje onima koji su spremni financirati u sunčevu energiju. Ako u jednoj Bavarskoj s neusporedivo manje sunčanih dana od Hrvatske već gotovo svaka štala ima kolektore na krovu, u šest Ćorićevih godina barem cijela Dalmacija i krajnji Jug mogli su biti energetski neovisni. U ovim gadnim vremenima pokazat će se koliko je takvo ulaganje isplativije od ulaganja u nekretnine.

U mjesecima iza nas, od početka rata u Ukrajini,  očekivanje kako je Vlada napravila plan i modele za brzo i učinkovito postavljanje solara na privatne kuće, kao i ulaganja u  što veći broj malih solarnih elektrana za poduzeća, ne čini se pretjeranim.  Ali, nije. No, sad nam je tu Filipović pa eto prilike. Trenutno nam tvornica cjepiva protiv karcinoma i kovida nije tako hitna, ali ovo jest. Tko će ako neće Filipović. 

Za to vrijeme bivši ruski premijer Medvedev objavio je kako je PRH Milanović ozbiljno ugrožen od Ukrajinaca i stavljen na njihovu crnu listu. Sve to samo zato što bolje razumije Rusiju od ostalih europskih čelnika. U našem Saboru za sad nisu raspravljali o tome treba li pojačati predsjednikovo osiguranje, ali jesu o tome treba li podržati Finsku i Švedsku za ulazak u NATO. Oni to ozbiljno? Nema veze, lupetaš svašta i radni dan neprimjetno preleti. Jednako tako svoj doprinos dali su i nastavljanju kaotične politike, zbog rata dva zagrebačka brda, koju Hrvatska vodi u BiH. Jedno je sigurno, u takvim okolnostima jednako kao i s takvim vlastitim vođom (Čović), ne bi se nimalo dobro osjećala u koži tog, toliko puta iskorištenog hrvatskog naroda u BiH. No, nije im ni prvi ni zadnji put. Eto vas. 

Popularni Članci