Nakon uspješno započetih plovidbi s brodom PRESIDENT WILSON, braća Cosulich su odlučili proširiti kapacitete na svojoj redovnoj pruzi između Trsta i New Yorka. Izbor je pao na transatlantik MARTA WASHINGTON  koji je i prije Prvog svjetskog rata održavao istu prugu za tršćansku brodarsku kompaniju Unione Austriaco za koju je i građen.

MARTHA WASHINGTON  je koncem 1907. izgrađena na navozima škotskog brodogradilišta Russel & Co u port Glasgowu. Parobrod je dobio ime po prvoj dami Amerike Marthi Washington, supruzi prvog američkog predsjednika Georgea Washingtona. Imala je 8145 bruto registarskih tona, bila je duga 140 i široka 17 metara, a dva šest cilindarska parna stroja trostruke ekspanzije Rankin & Blackmore proizvedena u Greenocku su joj preko dvije propele davala brzinu od 17 čvorova. Na svojim je palubama mogla primiti 60 putnika u prvom, 130 u drugom i oko 2000 putnika u trećem razredu.

PRVO PUTOVANJE U PRVI SVJETSKI RAT

Na prvo prekooceansko putovanje MARTHA WASHINGTON zaplovila je sredinom travnja 1908. iz Glasgowa prema New Yorku, a redovnu prugu iz Trsta preko Patrasa i Palerma do New Yorka počela je održavati od konca svibnja iste godine. Početkom Prvog svjetskog rata brod se našao u New Yorku gdje su ga zaplijenile američke vlasti te su ga kasnije koristile za prijevoz vojnih potencijala, ratnih zarobljenika i izbjeglica pod imenom i oznakama USAT MARTHA WASHINGTON, zatim USS MARTHA WASHINGTON (ID-3019) i USAT  MARTHA WASHINGTON. Završetkom ratnih sukoba brod je u studenom 1919. raspremljen i tek 1922. još jednom je prodan braći Cosulich.

MARTHA WASHINGTON sredinom 1923. započinje svoja redovne plovidbe iz Trsta prema New Yorku u paru s brodom iste kompanije PRESIDENTE WILSON tičući luke Split ili Dubrovnik, Patras, Palermo i Alžir. U grušku luku prvi put je uplovila 9. studenog 1923. godine.

PRVI POSJETI GRADU

U jednom od svojih brojnih posjeta našem Gradu lokalni tjednik "Dubrovnik" prigodom uplovljavanja parobroda iz New Yorka 12. ožujka 1925. zapisao je da su se 'putnici s parobroda iskrcali razgledati Grad, te su imali priliku čuti dosta pohvalnih riječi o našem Gradu i njegovom napretku'.

Dana 30. svibnja 1925. iz New Yorka su doputovala i braća Cosulich. Lokalni tjednik "Narodna svijest" je zabilježio da su među putnicima braća Guido i Josip Cosulich, vlasnici broda, sa suprugama. Pisali su kako se 'Joso' divio napretku Grada, kojeg dobro poznaje, jer je svojedobno vršio u Gružu vojničku dužnost. Isti je tjednik prigodom dolaska parobroda 12. veljače 1926. napisao da je stigao u Gruž u 10 sati ujutro. „Iskrcano je 36 putnika 211 vreća pošte, četiri auta i 11 tona razne robe. Na parobrodu je bila masa turista koji su se iskrcali (turisti u tranzitu) i divili žarkom suncu našeg podneblja. Među njima bile su mnoge ugledne ličnosti. Parobrod je otputovao na 1 s. p. podne"“, objavljeno je.

KATASTROFALNI POŽAR ZAPEČATIO SUDBINU

Odlukom Uprave društva, brodovi  braće Cosulich od svibnja 1927. više ne uplovljavaju u grušku luku nego nastavljaju za Split, što je kod lokalnog stanovništva izazvalo veliki bijes. Tako je i MARTHA WASHINGTON posljednji put napustila Dubrovnik 27. travnja 1927. i više se ovamo nije nikada vratila. Međutim ni Split nije imao veće koristi od njenih posjeta jer je već od rujna iste godine prebačena na prugu za Južnu Ameriku. Braća Cosulich su MARTHU WASHINGTON prodali 1933. tršćanskom Lloyd Triestinu za kojeg je dalje plovila pod imenom TEL AVIV. Nažalost, veoma kratko, jer ga je već sljedeće godine u Trstu zahvatio katastrofalni požar. Štete na parobrodu su bile toliko velike da ga se više nije isplatilo popravljati. Iste godine u Trstu je izrezan u staro željezo.

MARTHA WASHINGTON je u paru s brodom PRESIDENTE WILSON bila začetnik prvih organiziranih turističkih putovanja prema Dubrovniku nakon Prvog svjetskog rata. Iako su oba bila u redovnoj pruzi iz New Yorka do Trsta s među lukama, Dubrovnik je imao dosta koristi jer su dovodili putnike, teret i poštu. Na brodovima je uvijek bilo i putnika u tranzitu koji su razgledavali Dubrovnik na bazi poludnevnog boravka u luci od kojih je Grad imao dosta koristi. Zato je njihov raniji odlazak iz redovnih pruga iz New Yorka prema Trstu teško bio prihvaćen, unatoč činjenici da su se ovamo u to vrijeme i u velikom broju vratili brojni putnički brodovi na kružnim putovanjima Sredozemljem.