Ovih milijun koji su iselili u posljednjih dvadesetak godina, nije posebno spominjao. Zašto i bi? Činjenica je da su Hrvati, a nisu u Domovini. Onda se sjetio Izraela koji je i nastao i postao snažnom državom upravo povratkom svojih ljudi raseljenih diljem svijeta. Što znači da bismo i mi mogli postati snažna i velika država, samo kad bi se ti naši hrvatski sinovi i kćeri vratili u Domovinu. Logičan sljedeći korak je podizanje minimalne plaće, smanjenje PDV-a, rasterećenje poduzetnika, smanjenje birokracije, zaštita radnika i njihovih prava, transparentnost i oslobođenje institucija od politike. Sve u skladu s Izraelom. Dobro, nećemo o trenutačnoj situaciji u Izraelu. Time se bavi Trump.  

Naš se Anušić, iz nekog razloga, više bavio idejom ministra iz Penavine kvote, Šipića, koji smatra kako se trebaju vratiti potomci Hrvata iz Argentine i Čilea jer 'tute je Domovina'! Onih milijun otišlih posljednjih godina nije spominjao. Zašto? Jer su otišli iz obijesti. Ali sad kad su sazreli, za očekivati je kako će se vratiti doma. Vratit će se iz Njemačke, Irske, Engleske, Danske, Švedske i tko zna iz koje europske zabiti, kako bi ovdje tražili vezu za liječnika, davali mito za građevinske dozvole i vezu za posao. S diplomama i školovanjem koje je platila Hrvatska, posve bezrazložno žive neke normalne živote u brojnim europskim zemljama. Uglavnom, i Anušić i DP ministar zaključili su kako nam je budućnost u vraćanju hrvatskih ljudi doma. Možda malo zbunjuje što se tom temom tako gorljivo bavi ministar od rata, odnosno od vojske. Ali, što je, tu je.  

U međuvremenu su se svi raspisali o bivšem debelo korumpiranom ministru Berošu, koji se zaposlio u bolnici, kojoj je isto uvalio, pardon,  'prodao' one vražje mikroskope. Ali, prije svega, moramo poštovati presumpciju nevinosti! Nikakve veze s tim nema što su ga 'pajde' u kriminalu odale i priznale krivnju. Neurokirurg Beroš, nakon sedam godina nebavljenja strukom, sad će operirati one nesretnike kojima treba operacija na mozgu. Ali nema brige, to se ne zaboravlja. Kao ni vožnja automobilom. Pametan je dečko naš Vili, brzo će on savladati nove tehnologije koje su u međuvremenu postale standard takvih operacija. Što je, tu je, koga dopadne Vili, s Božjom pomoći! Korisno je pratiti kalendar suđenja, pa ako bude sreće, ubosti termin dok je Vili na sudu. S druge strane, kad bi se svi ovi izvanka vratili, sigurno bi tu bio i pokoji neurokirurg i, ako bude imao sreće, možda ga i zaposle. Znakovito je kako od toliko privatnih klinika, baš nijedna nije htjela uzeti Beroša u svoje timove. Eto kako mu vraćaju, nezahvalnici. A nije da im Vili nije izlazio ususret. Itekako je!  

Bio je jedan vrsni neurokirurg na Rebru, izuzetni doktor Paladino, kojeg su potjerali u mirovinu čim je navršio 65. Njegov problem je bio što nikad nije imao dlake na jeziku, a to nije osobina koja dobro kotira u nas. Kad je odlazio, točnije, morao otići, sve privatne klinike borile su se da ga dobiju za plaću kakvu god želi. Bog zna zašto Beroša nisu htjeli. No, nema veze, dobri Vili koji zna šutjeti, milosrdno je namiren u zagrebačkoj bolnici 'Sestara milosrdnica'! Tek toliko da znate gdje je,ako morate obaviti takvu vrstu operacije. Zlu ne trebalo, da ne se ne zeznete.  

Izvještaj o 'stanju nacije' podnio je Plenki u Saboru. Iako neki sumnjaju, nema informacija je li Šprajc pomogao u sastavljanju izvješća. Ovako ili onako, po svemu izrečenom čini se kako je stanje nacije fenomenalno, osim što bi se guverner Vujčić morao ozbiljnije pozabaviti inflacijom. Po tome se čini kako Vujčić ne radi svoj posao. Tko li ga je samo postavio na to mjesto? Jedini problem koji imamo, i to našeg Plenkija nervira, jest presporo obnavljanje željeznica. Ipak, nada kako će se to ubrzati. Sve u svemu, za 'stanje nacije', stranačka većina oduševljeno mu je dodijelila peticu, dok je zavidna oporba tvrdila kako nije ni za jedinicu. A lijepo im je poručio koliko je za dobrobit Hrvatske sloga i jedinstvo jedno od važnijih potreba.  Pametnom dosta. 

Za to vrijeme, ministrica 'opće prakse' Vučković posjetila je našeg župana Peza vezano za problem kamenoloma koji bi, s obzirom na lokaciju, mogli zagaditi nekoliko izvorišta pitke vode, jednako kao i Omblu. S obzirom na sve njene dosadašnje nesagledive uspjehe u poljoprivredi, dok je vodila taj resor, možemo mirno spavati. Riješit će to naša svestrana Marija. Ipak, Pezo je i dalje zadržao zabrinut izraz lica, što nekako nije baš obećavajuće. Iskreno, ne bez razloga. Nekako se više uzdam u Pezovu upornost i odgovornost, nego u uvijek iste fraze, ma o čemu se radilo, koje ponavlja ministrica. Izvjesno je kako je borba koja mu predstoji neće biti laka. Uzdajmo se, jer radi se o životnom pitanju za Grad i okolicu. 

Ovaj tjedan održana je i sjednica Gradskog vijeća.  Bila je dozlaboga dosadna, bez nekih ozbiljnih prijepora. Totalna nirvana. Ima li to kakve veze s time što Mato kaže kako se u Gradu šmrče ogromna količina kokaina, ne u gramima, nego na kamione, zasad ostaje nepoznato. Mato je primijetio kako su nekad 'srđevci' dolazili pripremljeni na sjednicu, ali to ih nije ni najmanje dirnulo. E, kakve su nekad zanimljive i napete sjednice bile dok su tamo sjedali Dube, Kisić, Pero, Andro i Vido. A sad? Možeš je mirno prespavati! Ne znaš tko je dosadniji, vlast ili oporba. Je li to dobro ili loše, drugo je pitanje. Eto vas.