Mogu samo reći - žao mi je, ali časni sude, nisam kriva. Naime, na dan kad je Zoki došao u Šibenik, DD je već bio u tisku. A Zoki, takav kakav je, baš od svih dana izabrao je taj dan doći u Šibenik. Ipak, nema sumnje, to je doista bila državnička gesta bez riječi, na kakvu baš i nismo od njega navikli. Ljeto je doista bilo prepuno, blago rečeno, neobičnih događaja zbog kojih je sasvim opravdano bilo očekivati koju od predsjednika. Ipak, Vlada je upravo dobila vrlo jasno i nedvosmislenu poruku s Pantovčaka o primanju izraelskog ministra vanjskih poslova. Zoki je jasno poručio kako nije pitanje zašto ga on nije primio, već zašto Plenki jest. Jednako tako, pitanje je zašto Hrvatska ne priznaje Palestinu i prešućuje zločine koje tamo radi Izrael. Ovo je još jedna državnička poruka, i svaka mu čast! 

Istina je, nikad mi se nije sviđao način komunikacije kojim su Zoki i Plenki najviše institucije ove države pretvorili u 'balkansku krčmu', bez obzira na to što je u mnogim Zokijevim istupima bilo i vrlo precizne istine. Ali način na koji su izrečeni, nisu dostojni visoke institucije kojoj je na čelu. Srećom, ljudi se ipak mogu mijenjati i u zrelim godinama, barem ako je suditi po novoj odmjerenosti s Pantovčaka. S drugog zagrebačkog brda nismo čuli jednostavne i smirujuće riječi o tome kako u demokratskom društvu za koje su toliki branitelji dali živote, upravo to što je demokratsko znači kako svatko smije misliti i reći svoj stav i onda kad je posve različit od većine. Bez straha kako će zbog toga biti napadan, udaren ili vrijeđan. Kultura dijaloga i argumenata nije stanovala ni u Uredu predsjednika, ni u Banskim dvorima, dok u Parlamentu i gore od toga. Odraz takve komunikacije zrcali se u našim školama među klincima, kao što se prelilo na stadione i ulicu u kojem oni 'pravi' napadaju i udaraju one 'krive', koji drugačije misle i govore. Jednako kao i ono 'Ubij, ubij Srbina', na Vučićevu radost. To, dečki moji dragi, nije popudbina braniteljske žrtve.  

Živimo u vremenu posve suludo podjeljenog društva oko prošlosti, umjesto oko budućnosti. Nema pobune zbog odurnih krađa iz Državnog proračuna, a ne treba duboko kopati, dovoljno je spomenuti Beroša i Žalac, koji su sam vrh i/ili tek početak koruptivnog brda. Zašto branitelji šute o tim i takvim karcinomima koji nam izjedaju državu? Državu za koju su se borili. Šute li zato što su uspješno i njih podijelili svi ovi slini šefovi udruga s bezbrojnim beneficijama, sve do samog vrha Udruge? Šute li dečki i zbog Registra branitelja koji je zatvoren kako bi ostala tajna tko se sve vodi pod 'braniteljima'? Znamo samo kako brojka buja iz godine u godinu. I beneficije odabranima.Oni sami najbolje znaju tko je doista bio branitelj, jednako kao što sami znaju zašto su odabrali šutnju i o tome i svim stvarnim problemima našeg društva. Na njima je. 

 Zoki, koji uživa potporu od desnog preko centra do lijevog spektra, ma što to značilo, najavio je, nakon ovog mandata, odlazak u političku mirovinu. Tim prije nema razloga šutjeti o devijacijama koje dijele naše društvo. Osim ako? Možda se ipak ne želi s razlogom zamjeriti onim 'desnima i još malo desnije'? Ima logike. Nikad ne znaš koja ideja će ga 'puknuti' nakon kraja ovog mandata. A onda bi mu mogla dobro doći 'podebljana' potpora. Ako je u pitanju ta vrsta kalkulacije, onda dobro. Mi Hrvati imamo veliko razumijevanje za kalkulante. Ni prvi ni zadnji političar koji prije svega brine o sebi. Ili, kako naš narod kaže i smatra posve, prihvatljivim: 'Ako ne znaš sebi, kako ćeš onda pomoći meni ?'. Možda ne tim riječima, ali to je smisao. 

Komičan bez namjere bio je naš dobri Jandroković. I Monty Python bi mu pozavidio. Dao je jasne upute saborskim zastupnicima. Ne mogu, kad im padne na pamet uzvikivati ZDS jer je to fašistički pozdrav i moguće veličanje ustaškog režima. Ako ga pjevaju u sklopu Bojne Čavoglave, onda je to posve nešto drugo i to će tolerirati. Jer tko pjeva, zlo ne misli! Obećao je kako će pomno pratiti svaki nastup naših zastupnika, kako bi mogao jasno razlikovati jedno od drugog. I zato, dragi naši parlamentarci, dajte malo prije početka zasjedanja vježbajte to vražje pjevanje. A ne da nam revete po Saboru i susjedi pomisle kako su magarci s one farme na Pelješcu došli na neki prosvjed. Uzmite koji sat pjevanja i sve će biti u redu. Znam da niste pjevači, ali brate mili, potrudite se malo! Imajte obzira prema onima s barem mrcu sluha. Lijepo i melodiozno, pjesmom nam to, je li, kažite. 

U međuvremenu, svoj dio saborskog mandata završila je naša Viki, pa su oni koji trebaju odvjetničke usluge na dobitku. Za nas je to jedan manje koji 'igra' za Grad. Šteta, tim prije što su joj nastupi bili uvijek vrlo dobro pripremljeni i među rijetkim, suvislo i jasno strukturirani. To je nešto što nije česta pojava u našem Saboru. I na kraju, samo ću reći 4:0! Tooooo! Eto vas.