UTIJAVANJE NA HLADNO Daj - što - daš Dončić
Ovog petka održat će se sjednica Vijeća za obranu na kojoj će zajedno sjesti i razgovarati Zoki i Plenki uz, naravno, ostale članove Vijeća. Taj toliko dugo čekani sastanak u Uredu predsjednika možda je prilika za relaksiranje odnosa naša dva brda koja su dosad razmjenjivali samo tešku artiljeriju. Ipak, ako zbrojimo sve uvrede koje su upućivali jedan drugom, možemo zaključiti kako su bili puno nježniji od uvreda DP-a koje su svojevremeno upućivali prema HDZ-u i Plenkiju. Ali, ne lezi vraže, na kraju su završili u toplom koalicijskom zagrljaju. Eto, nikad ne znaš kad će te ljubav pogoditi. Ako bude sreće, možda pukne neka nova ljubav na Pantovčaku i naši dečki se čak i dogovore kako će se dogovoriti o postavljanju novih veleposlanika. To bi bio izuzetan napredak, nakon dugotrajnog 'kiseljenja' onih starih, koji godinama čekaju odluke iz Zagreba, što je u normalnim državama redovna i usklađena procedura. Jedan od bitnih, ako ne i najbitnijih razloga ove nove 'nježnosti', svakako je i činjenica kako, hvala Bogu, nekoliko sljedećih godina nećemo imati izbore. Osim ako?!
Za to vrijeme, na Ibleru se sve više šapuće po kružocima jer je većina frustrirana izbornom strategijom, točnije nedostatkom iste, prije svega od esdepeovog šefa Dajštodaš Dončića. On se čini sasvim zadovoljan i za katastrofu u Rijeci, i omogućavanje vrlo izgledne pobjede HDZ-a u Splitu zbog isticanja aferičnog kandidata pa okrivljuje lokalne organizacije i njihove loše procijene. U tom smislu, za očekivati je da i u Dubrovniku okrivi lokalnu organizaciju za izbor isto tako aferične kandidatkinje Anite. E, sad, tu je mali problem jer stvarna organizacija SDP-a van klana Bonačić, ni ne postoji. Time će se neko novo vodstvo SDP-a na Ibleru kad-tad morati pozabaviti. Ali sve te loše rezultate zasjenio je senzacionalni uspjeh Možemovaca u Zagrebu, za što je među brojnim razlozima i činjenica kako nije bilo kvalitetnih kandidata za glavni grad Hrvatske. Grad koji je komunalno u dramatično lošem stanju. Ali čini se kako Može(mo) još i gore. Pobjedu u kojoj je SDP samo mali partner jer nisu bili u stanju napraviti svoju listu i svog kandidata, Daj-što-daš Dončić proslavio je zadovoljnim snishodljivim tapšanjem po Tomaševićevom ramenu.
Inertnost i 'pusti me stat' obrazac koji posljednjih godina vlada Iblerom, pokazao je da oni ovakvim djelovanjem neumitno idu prema potpunom marginaliziranju stranke, čim izostane pomoć zaštitnika s Pantovčaka. Dobri rezultati, posebno na sjeveru Hrvatske, nisu rezultat dobrog rada vrha stranke, već isključivo zasluga kvalitetnih kandidata iz tih sredina, ljudi koji imaju rezultate i pri tom marljivo rade na terenu. Salonsko vođenje stranke obilo se o glavu ovoj nekad respektabilnoj stranci, kojoj se ne da baviti ostatkom Hrvatske. Ipak, Rijeka i Split su najbolji pokazatelj do koje mjere nisu sposobni napraviti reda u vlastitim redovima, a kamoli dizati stranku koja sve više podsjeća na negdašnji veliki, a sad posve marginalan HSLS. Ovako zadovoljni samim sobom, nisu ni primijetili kakav potop im dolazi, bez obzira na alibi koji nalaze u dobrim rezultatima nekih sredina.
U Gradu je lagano zatišje nakon zamorne kampanje. Dobrodošlo i korisno u skladu s tjednom mentalnog zdravlja. Mato može biti itekako zadovoljan jer je osvojio više mandata za Vijeće, jednako kao što je u debeloj prednosti pred drugoplasiranom kandidatkinjom Bonačić Obradović. Zanimljivo je kako sinergija Srđevaca, Možemo i SDP-a nije donijela ni jedan mandat više u Vijeću od onoga koliko su imali prije u samostalnom nastupu. Ili možda ipak jest jer bi imali još manje. Nikad nećemo saznati.Viki je časno izborila dva mandata, ali i objavila kako neće podržati kandidatkinju Bonačić Obradović, već prepušta građanima glasovanje po savjesti. Bila je prije izbora vrlo suzdržana po pitanju Bonačić Obradović, posebno vezano za njene nemale imovinske afere. Što joj, poznavajući Vikicin izraženi osjećaj za pravdu, nije bilo lako. Upravo ona kao vrsna odvjetnica imala bi itekako što za reći o malverzacijama sa zemljištem ove kandidatkinje. Ali nije. Šteta, jer ma koliko željela rušenje HDZ-a, istina je istina. No, ovim izostankom njene podrške ipak je dala do znanja što misli.
Jedno je sigurno - u Vijeću će biti zanimljivo. Pero je već tradicionalno bez greške ušao, Dustra isto kao i dosad, ma što to značilo. Kristića nećemo više gledati u Vijeću, ali ruku na srce, Vijeće zbog toga nije ništa izgubilo. S ovim vikendom će opet krenuti kampanja na najjače, ali i to će brzo proći. Izlaznost nije bila bogzna kakva, ali prema nekim dijelovima Hrvatske, Grad je mila majka. Šteta, definitivno mislim kako bi trebala biti zakonska obveza, kad već sami nismo svjesni koliko je važno poći glasati. Bilo kako bilo, u svakom pogledu Grad je imao iznimno civiliziranu kampanju usprkos malim iskakanjima. Ali to je i očekivano, ipak je ovo Grad umjetnosti i gospara. Ostatak zemlje imao bi što naučiti. Vrijeme je promjenljivo, malo kiše, malo sunca što i nije tako loše. Možda nije baš za učinit banju, ali svejedno je vikend dobra prilika za gustanje s onima koji nas čine radosnima. A to i jest najvažnije. Eto vas.
Ovog petka održat će se sjednica Vijeća za obranu na kojoj će zajedno sjesti i razgovarati Zoki i Plenki uz, naravno, ostale članove Vijeća. Taj toliko dugo čekani sastanak u Uredu predsjednika možda je prilika za relaksiranje odnosa naša dva brda koja su dosad razmjenjivali samo tešku artiljeriju. Ipak, ako zbrojimo sve uvrede koje su upućivali jedan drugom, možemo zaključiti kako su bili puno nježniji od uvreda DP-a koje su svojevremeno upućivali prema HDZ-u i Plenkiju. Ali, ne lezi vraže, na kraju su završili u toplom koalicijskom zagrljaju. Eto, nikad ne znaš kad će te ljubav pogoditi. Ako bude sreće, možda pukne neka nova ljubav na Pantovčaku i naši dečki se čak i dogovore kako će se dogovoriti o postavljanju novih veleposlanika. To bi bio izuzetan napredak, nakon dugotrajnog 'kiseljenja' onih starih, koji godinama čekaju odluke iz Zagreba, što je u normalnim državama redovna i usklađena procedura. Jedan od bitnih, ako ne i najbitnijih razloga ove nove 'nježnosti', svakako je i činjenica kako, hvala Bogu, nekoliko sljedećih godina nećemo imati izbore. Osim ako?!
Za to vrijeme, na Ibleru se sve više šapuće po kružocima jer je većina frustrirana izbornom strategijom, točnije nedostatkom iste, prije svega od esdepeovog šefa Dajštodaš Dončića. On se čini sasvim zadovoljan i za katastrofu u Rijeci, i omogućavanje vrlo izgledne pobjede HDZ-a u Splitu zbog isticanja aferičnog kandidata pa okrivljuje lokalne organizacije i njihove loše procijene. U tom smislu, za očekivati je da i u Dubrovniku okrivi lokalnu organizaciju za izbor isto tako aferične kandidatkinje Anite. E, sad, tu je mali problem jer stvarna organizacija SDP-a van klana Bonačić, ni ne postoji. Time će se neko novo vodstvo SDP-a na Ibleru kad-tad morati pozabaviti. Ali sve te loše rezultate zasjenio je senzacionalni uspjeh Možemovaca u Zagrebu, za što je među brojnim razlozima i činjenica kako nije bilo kvalitetnih kandidata za glavni grad Hrvatske. Grad koji je komunalno u dramatično lošem stanju. Ali čini se kako Može(mo) još i gore. Pobjedu u kojoj je SDP samo mali partner jer nisu bili u stanju napraviti svoju listu i svog kandidata, Daj-što-daš Dončić proslavio je zadovoljnim snishodljivim tapšanjem po Tomaševićevom ramenu.
Inertnost i 'pusti me stat' obrazac koji posljednjih godina vlada Iblerom, pokazao je da oni ovakvim djelovanjem neumitno idu prema potpunom marginaliziranju stranke, čim izostane pomoć zaštitnika s Pantovčaka. Dobri rezultati, posebno na sjeveru Hrvatske, nisu rezultat dobrog rada vrha stranke, već isključivo zasluga kvalitetnih kandidata iz tih sredina, ljudi koji imaju rezultate i pri tom marljivo rade na terenu. Salonsko vođenje stranke obilo se o glavu ovoj nekad respektabilnoj stranci, kojoj se ne da baviti ostatkom Hrvatske. Ipak, Rijeka i Split su najbolji pokazatelj do koje mjere nisu sposobni napraviti reda u vlastitim redovima, a kamoli dizati stranku koja sve više podsjeća na negdašnji veliki, a sad posve marginalan HSLS. Ovako zadovoljni samim sobom, nisu ni primijetili kakav potop im dolazi, bez obzira na alibi koji nalaze u dobrim rezultatima nekih sredina.
U Gradu je lagano zatišje nakon zamorne kampanje. Dobrodošlo i korisno u skladu s tjednom mentalnog zdravlja. Mato može biti itekako zadovoljan jer je osvojio više mandata za Vijeće, jednako kao što je u debeloj prednosti pred drugoplasiranom kandidatkinjom Bonačić Obradović. Zanimljivo je kako sinergija Srđevaca, Možemo i SDP-a nije donijela ni jedan mandat više u Vijeću od onoga koliko su imali prije u samostalnom nastupu. Ili možda ipak jest jer bi imali još manje. Nikad nećemo saznati.Viki je časno izborila dva mandata, ali i objavila kako neće podržati kandidatkinju Bonačić Obradović, već prepušta građanima glasovanje po savjesti. Bila je prije izbora vrlo suzdržana po pitanju Bonačić Obradović, posebno vezano za njene nemale imovinske afere. Što joj, poznavajući Vikicin izraženi osjećaj za pravdu, nije bilo lako. Upravo ona kao vrsna odvjetnica imala bi itekako što za reći o malverzacijama sa zemljištem ove kandidatkinje. Ali nije. Šteta, jer ma koliko željela rušenje HDZ-a, istina je istina. No, ovim izostankom njene podrške ipak je dala do znanja što misli.
Jedno je sigurno - u Vijeću će biti zanimljivo. Pero je već tradicionalno bez greške ušao, Dustra isto kao i dosad, ma što to značilo. Kristića nećemo više gledati u Vijeću, ali ruku na srce, Vijeće zbog toga nije ništa izgubilo. S ovim vikendom će opet krenuti kampanja na najjače, ali i to će brzo proći. Izlaznost nije bila bogzna kakva, ali prema nekim dijelovima Hrvatske, Grad je mila majka. Šteta, definitivno mislim kako bi trebala biti zakonska obveza, kad već sami nismo svjesni koliko je važno poći glasati. Bilo kako bilo, u svakom pogledu Grad je imao iznimno civiliziranu kampanju usprkos malim iskakanjima. Ali to je i očekivano, ipak je ovo Grad umjetnosti i gospara. Ostatak zemlje imao bi što naučiti. Vrijeme je promjenljivo, malo kiše, malo sunca što i nije tako loše. Možda nije baš za učinit banju, ali svejedno je vikend dobra prilika za gustanje s onima koji nas čine radosnima. A to i jest najvažnije. Eto vas.