Tako je za početak priznala 'malu nepodopštinu' sa sređivanjem državnog ispita svome bratu, ali i po svemu sudeći pregovara i o nečem drugom. Nečem, što bi joj donijelo nemale benefite. Teško je vjerovati kako je EPPO odjednom, iz čista mira, odlučio biti dobrohotan prema ovoj optuženici. Prije će biti kako ima na meti nekog ili neke druge veće 'igrače'. Žalac očito ima saznanja, koja će rado podijeliti s europskim tužiteljima u zamjenu za manje vremena koje će provesti u zatvoru. Kako joj zamjeriti? Zasad samo možemo nagađati tko je meta EPPO-a, ali nema nimalo sumnje kako je pred nama, ali i pred nekim drugim, vrlo zanimljivo vrijeme. Zbog toga neki dečki i/ili cure, ne spavaju baš mirno ovih dana. Što se nas tiče, sve se odvija  u skladu s kineskom kletvom. Znate već: 'Dabogda živjeli u zanimljivim vremenima'. Kako stvari stoje, čini se i malo previše zanimljivim. Ali zato to i jest kletva. Vrag odnio i Kineze.

U međuvremenu je Siniša Daj-što-daš Dončić, ničim izazvan, izjavio kako planira uskoro biti hrvatski premijer, na barem osam godina. Nakon toga misli kako će doći vrijeme za neku ženu, isto iz SDP-a. Žene iz SDP-a stvarno mogu biti zadovoljne. Kad čovjek bolje razmisli, možda Siniša treba biti i dalje ambiciozan. Što mu drugo i preostaje!? Za to vrijeme, vidjeli smo i sučeljavanja za Zagreb u kojem ni jedan kandidat nije točno odgovorio na za Zagrepčane krucijalno pitanje. Što je ajngemahtec? Dakle, juhica od pilećeg sitniša, zeleni iliti grincajga s noklicama od griza, apsolutno je najvažnije pitanje koje će odlučiti izbore. Toplo preporučujem kandidatima u Gradu da dobro prouče Rječnik dubrovačkih riječi, koji srećom, postoji, jer vrag je u detalju! Treba obnoviti znanje, ako uopće postoji. U suprotnom će adversitat! Pokojni Bandić je u spotu o odvajanju otpada u Zagrebu, kuhao taj čuveni zagrebački ajngemahtec i eto, mogao je raditi što je htio, birali su ga dvadeset godina. Vrag me odnio ako vražji ajngemahtec nije najvažnije komunalno pitanje u Zagrebu.

Tek sad potpuno razumijem našeg dunda Pera s onom izjavom o uhljebima kojima je, što se njega tiče, odzvonilo. Pokajnički je priznao kako je uhljebio cijelu muževu obitelj kandidatkinje Bonačić Obradović, osim mačke, koja je zasad nezaposlena i bez plaće, što mu je, očito, Anita zamjerila. Pa ga napala kako su i mrtvi morali glasati za Pera i kako obećava kojekakve usluge ili su mu već dužni. E sad, sudeći po tome, meni se čini kako je njena cijela obitelj itekako 'morala' glasati za dunda Pera, a možda i jest, pa ju je to snervalo. E sad, to vražje pitanje nezaposlene  mačke je stvarno lako mogao riješiti. Bila je velika frka svojevremeno oko kućice za mačke pred Kneževim dvorom. A da je zaposlio njihovu macu na neodređeno vrijeme da prede pred Kneževom palačom bez kućice, za recimo 100 eura tjedno, to bi bio jedan human čin koji bi dundu Peru donio i dodatne glasove ljubitelja mačaka. Samo jednim jednostavnim potezom mogo je imati ne jednog, nego dva vijećnika više od Anite. Ali nije ih ozbiljno shvaćao i eto ti sad. A vrag je u detalju. Kaje se i priznaje gospar Pero kako je dane i dane proveo na Boninovu nagovarajući mrtve da glasuju za njega, ali nije baš zadovoljan odazivom jer kaže da su neki 'morali' za druge koji su ih više zadužili. Eto, kakva su vremena došla, ne možeš se više uzdat ni u, Bože mi prosti, pokojnike.

Za to vrijeme Božo Petrov obećava slušati potrebe građana i rješavati probleme koji ih muče diljem županije. U finišu kampanje, izjavama sve više podsjeća na kampanju kojom je Most uspio postati dio državne politike, nakon Metkovića. Tada je to bila nada u promjene, u neke drugačije i iskrene nove političare. Na kraju su nažalost postali dio politike kakva je uobičajena na našim prostorima. Pogodovanje kumovima i 'svojima' uz stalno prozivanje drugih za baš takvo djelovanje. Teško je nakon svega doista vjerovati vjerodostojnosti Petrova, ali taj problem imaju i ostali političari. Nije to samo Mostov krimen. S druge strane Pezo isto ponavlja sve ono što želimo čuti, jedino što se nije previše potrudio poraditi na komunikacijskim sposobnostima i govoru tijela.

Nekako mi se ta kampanja za županiju ne čini nimalo zanimljiva i inventivna. No, možda su biračima dokokotali vješti komunikatori, jednako kao i pusta obećanja, vrag bi ga znao. Ipak, svojim izlaskom na izbore, ma što odabrali, šaljemo im poruku koja će, kad - tad, uroditi boljim političarima, koji se boje onog kako ih građani doživljavaju. Hoćeš – nećeš, i u nas će se dogoditi sazrijevanje demokracije i izlazak na izbore, kako bismo rekli što mislimo o tome. Te i takve poruke s vremenom će iznjedriti političare koji doista i misle i rade ono što govore. U tom smislu, prilično je neodgovorna izjava, inače vrlo staloženog Giljače, kako će izaći i prekrižiti izborni listić. Moj gospar Giljača, demokracija za koju se zalažete nije tako zamišljena. Gubitak izbora nije razlog za takve reakcije, nego za još ozbiljniji rad koji jedino šalje poruku o vjerodostojnosti. I zato izađite i time im poručite što je vam je doista važno! Eto vas.