Dok su svi ostali hrvatski mediji gradili lažnu pozitivnu atmosferu oko reprezentacije, Dubrovački dnevnik je jedini oštro kritizirao izbornika Nika Kovača zbog njegova neznanja i povezanosti sa Zdravkom Mamićem. Jučerašnja utakmica protiv Meksika dokazala je da smo, nažalost, bili u pravu. Hrvatska je doživjela debakl, a da sudac cijelu utakmicu nije sudio za nas (vjerojatno kako bi se FIFA iskupila zbog Japanca Nishimure), prošli bismo još i gore. Naime, sudac nije svirao čisti penal za Meksiko, i ne samo to, već je trebao dati crveni karton Dariju Srni. Teško je oštetio Meksiko, a da smo primili gol iz jedanaesterca i da smo ostali bez igrača manje, doživjeli bismo pravu katastrofu.

Donosimo vam ključne pogreške Nika Kovača, čovjeka bez trenerskog iskustva, koji nikako nije smio voditi reprezentaciju na ovako važnom natjecanju. Slobodno možemo kazati da je Niko Kovač najgori izbornik u hrvatskoj povijesti, gori čak i od Igora Štimca i Otta Barića, a evo zašto:

MODRIĆ I RAKITIĆ

Koliko je Kovač loš izbornik i nikakav poznavatelj nogometa najbolje svjedoče naša dva najcjenjenija igrača. Luka Modrić u Realu briljira na mjestu zadnjeg veznog. Svaka akcija počinje od njega, rijetko mu tko može uzeti loptu, ima sjajan pregled igre. Nekoliko zadnjih godina jako se popravio u defanzivi. Modrić u igri ima samo jednu slabost – šut mu je nikakav - jedva može dobaciti do gola. Stoga su vrhunski treneri Mourinho i Ancelotti njegovu najidealniju poziciju pronašli upravo u zadnjem veznom, a Modrić je Realu to vratio da ga je vodio do naslova prvaka Europe, i uz Ronalda i Di Mariju bio jedan od najboljih igrača. Kovač je Modrića, u najvažnijoj utakmici protiv Meksika, nevjerojatno, ali istinito, maknuo s te pozicije, i prebacio ga bliže golu odakle Modrić ne može biti opasan po protivnike zbog lošeg šuta, ne može razigravati momčad, te slabije može djelovati u defanzivi gdje je postao nevjerojatno jak.

Drugim riječima, Kovač je uspio zaustaviti našeg najboljeg igrača koji je čitavo prvenstvo bio neprimjetan na terenu. Da stvar bude još luđa, Rakitić u Sevilli igra ispred zadnjih veznih igrača, i kao takav briljira. Svojim je suigračima pregršt puta asistirao (kao jučer Perišiću), i vodio ih do naslova pobjednika Lige UEFA-e.

Ali Kovač ga je stavio na Modrićevo mjesto, a Modrića je postavio na mjesto Rakitića. Nevjerojatan potez. Modrić je kao zadnji vezni doveo Real do naslova prvaka Europe, Rakitić je kao prednji vezni doveo Sevillu do pobjednika Liga UEFA-e, a Kovač ih je zarotirao.

To može samo nikakav poznavatelj nogometne igre.

PRANJIĆ

Zašto Kovač neizmjerno vjeruje potrošenom Pranjiću to nitko ne zna. Prvo ga je koristio na lijevom beku, mjesto na kojem Pranjić zbog loše defanzivne igre nikako ne može igrati. Capellova Engleska i Theo Walcott, sjetite se, unakazili su nas upravo preko Pranjića na lijevom beku.

U utakmici protiv Meksika, Kovač ga je postavio u srednji red, što je dovelo do neviđenog kaosa. Nitko od naših veznjaka nije znao što treba raditi, a pogotovo je bio izgubljen Ivica Olić, koji nije znao treba li stati u napadu, na lijevom krilu gdje se sudarao s Pranjićem, ili biti povučen kao nekakva polušpica.

Kako je moguće da Hrvatska nikad nije igrala, niti istrčala s onakvom taktičkom postavom kao protiv Meksika, da bi se u najvažnijoj utakmici dogodilo upravo to? Valjda se takve stvari uigravaju u prijateljskim susretima, a ne na Mundijalu.

Ono što smo jučer gledali u srednjem redu, je najlošiji vezni red prvenstva, a stvar postaje puno luđa kad znamo da u njemu igraju prvotimci Reala i Barcelone.

VEZNI RED

Što je tu trebalo napraviti? Modrića i Rakitića postaviti na svoje idealne pozicije, a Modriću na zadnjem veznom pridodati Vukojevića kako bi mu ovaj čuvao leđa dok iznosi loptu, ali i pomagao obrani kada nas protivnik stišće. Nevjerojatno da iskusni Vukojević nije odigrao ni minutu na Prvenstvu, a naš je jedini pravi defanzivni vezni, razbijač bez kojega je moderni nogomet nezamisliv. Čak je i Ćiro Blažević najvećim kreativcima koje smo ikad imali u Francuskoj 1998., pridodao klasičnog ubijača igre Kruna Jurčića.

Rakitića je trebalo postaviti bliže golu, jer ima bolji šut od Modrića, a u davanju zadnjeg pasa, jednako je dobar kao i Modrić. Luka u Realu, u utakmici doda na desetke lopti vanjskim felšom, i tako mijenja strane, a u reprezentaciji, loptu je vanjskom stranom kopačke udario samo jednom kada je ona malo pobjegla Mandžukiću. Samo zato jer nije igrao na svojoj najboljoj poziciji.

ČORLUKA I LOVREN

Čorluka i Lovren su među najsporijim stoperima svijeta. Itko tko razumije nogomet, zna da njih dvojica ne mogu igrati zajedno. Osim jasno Kovača, jer on nogomet ne razumije. Meksikanci su nam jučer u prvom poluvremenu stvorili dvije sjajne prilike, i samo zato što su se spetljali, posebno Peralta, Meksiko nije vodio već u ranoj fazi utakmice. Oba puta, Meksikanci su nam ušli iza leđa, jednom Čorluka i drugi put Lovren, to nisu mogli pratiti.

Nejasno je zašto Schildenfeld nije igrao, koji je znatno brži od njih dvojice. Sjetite se samo kako je igrao na Euru 2012., bio je jedan od naših najboljih igrača. Doduše, kada se podvuče crta, Čorluka i Lovren, s obzirom na njihovu limitiranost, odnosno sporost, i nisu tako loše odigrali kao što bi čovjek očekivao. Ali bilo je tu puno propuha.

PLETIKOSA

Stipe Pletikosa je sigurno najlošiji golman ovog Svjetskog prvenstva. Sporiji je nego ikad prije, njegove reakcije su zakašnjele, a njegova pospanost na golu uljeva nesigurnost svim igračima.

Kod svih golova što smo ih primili na Prvenstvu, Pletikosa je jako sporo reagirao, kao baba bez refleksa. Bolji golman, recimo Neuer, bi obranio i šut Neymara i Oscara, i Rafe Marqueza.

Pletikosa nije bio ni blizu. I dalje stoji na gol crti, nesposoban da izađe na centaršut i pokupi loptu. Samo danas to izgleda još sporije nego ikad prije. Čak i u svom petercu gdje bi trebao razgrtati protivničke igrače. On na te lopte mlako skače, i jučer se također moglo dogoditi da zbog toga primimo gol, jedan čak i iz kornera, koji je Čorluka spasio sa same gol crte.

Subašić s druge strane brani u Monacu. Prvi golman Argentine  Romero, Subašićeva je rezerva. Romero brani za Argentinu, a drugi je golman Monaca, dok je Subašić rezerva sporom Pletikosi. Kako je to moguće? Subašić je u Francuskoj skupio dovoljno iskustva igrajući protiv najboljih napadača svijeta kao što je Ibrahimović, da je jednostavno morao biti prvi izbor Kovača. Nažalost, nije.

PITANJE BROZOVIĆA

O Brozoviću i njegovom postavljanju u momčad kako bi Kovač napunio džepove Mamiću, već smo pisali (Kovača i Mamića inače vezuje kumstvo). Ako je Brozović mogao igrati protiv Brazila, odnosno ući u igru prilikom rezultata 1-1, znači da je čovjek odličan igrač (naravno ako se ne radi o onome o čemu mi tvrdimo). Međutim, Kovač je u sve tri utakmice stalno mijenjao postavu u veznom redu, ali Brozovića više nije stavljao. Ako je Marcelo mogao igrati protiv Brazila, postavlja se pitanje zašto, ako je zadovoljio kako kaže Kovač, nije igrao i u ostalim mečevima? Zašto ga Kovač nije stavio protiv Meksika, a ne izgubljenog Pranjića?

Odgovor je jasan: Kovač je svjestan da zbog manjka iskustva, Brozović ne može igrati na Mundijalu – stavio ga je 30 minuta protiv Brazila jedino i isključivo da Brozoviću naraste cijena, i da se Mamić tom činjenicom, okoristi.

BUDUĆNOST

Kakva je budućnost ove reprezentacije? Hrvatska, naravno, nema kvalitetu za osvojiti Mundijal ili Euro, ali mora igrati puno bolje. Nekim igračima poput Pletikose, Srne i Olića se treba zahvaliti, ali igrački kadar nije naš problem.

Problem su izbornici, koji su svi redom pod kontrolom Zdravka Mamića i plešu kako on svira. Hrvatskoj treba neovisni stručnjak koji će iz našeg igračkog kadra izvući maksimum (kao što je to napravio Didier Deschamps s limitiranom Francuskom), i neće biti rob svojim osobnim i Mamićevim interesima. A onda dokud doguramo, to je manje bitno. Važno je da igramo maksimalno dobro koliko možemo.

U Hrvatskoj ne vidim takvog trenera, stoga je jedino rješenje kvalitetni stranac. Ako Jurgen Klinsmann može s Amerikancima zagorčavati život svima ostalima, ne vidimo zašto on ili netko sličan ne bi s Hrvatskom mogao igrati još bolje od SAD-a.

Mnogi su se kleli u Kovačev njemački mentalitet, a on se pokazao kao čisti promašaj, ali ako već Hrvate pali njemačka radna disciplina i etika, zašto novi izbornik Hrvatske ne bi bio Jurgen Klinsmann?

Sjajno zvuči, zar ne, ali je neostvarivo, jer Klinsmann ne bi slušao Zdravka Mamića, našeg vrhovnog izbornika. A ako je već tako, neka Mamić potpuno razotkrije karte i postavi za izbornika svog brata Zorana Mamića pa ćemo barem navijati da se oni još više obogate.

Bio bi to, da tako kažem, prihvatljivi apsurd, kao kad su Splićani izabrali Keruma za gradonačelnika. Pa nek' onda sve ide u racku!

Bar bi išlo u stilu Monthyja Pythona.