U Hrvatskoj ima 440 tisuća branitelja. To su službene brojke resornog Ministarstva. Naravno, ta brojka se stalno mijenja ovisno o umrlima i novoupisanima, ali važna nam je kao neki okvirni broj. Iako je riječ o poprilično velikom broju branitelja – mnogi će reći nerealnom – među njima nema našeg sugrađanina Jasmina Žustre. Godinama se bori za svoj braniteljski status, ali nikako da u tome uspije.

Posljednju odbijenicu dobio je početkom ovog mjeseca od Ministarstva obrane, točnije Područnog odjela za poslove obrane Split, koji u svom dopisu ističu zašto mu ne priznaju status branitelja.

Žustru je na Srđu fotografirao Željko Šoletić koji je i svjedočio za njega

-U službenoj evidenciji ne postoje podaci o sudjelovanju Jasmina Žustre u Domovinskom ratu. Stav ovog odjela je, ukoliko je Žustra zaista ostvario pretpostavke za priznavanje traženog, to je davno u prošlosti, kao i saslušanim svjedocima, trebalo biti evidentirano. Kako, do danas, to nije utvrđeno, opravdano je pretpostaviti da za isto nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke (službena dokumentacija, isplatne liste, popisi postrojbe, evidencija pravnog slijednika, direktni borbeni otpor agresoru) – istaknuli su u obrazloženju odbijenice iz Ministarstva obrane, područnog odjela Split.

Kontradiktornost Ministarstva

Zanimljiv je ovaj kontradiktoran stav Ministarstva obrane vezan uz termin 'davno u prošlosti'. Upravo zakon o braniteljima predviđa mogućnost novih postupaka priznanja statusa branitelja. Da je, kako kaže resorno Ministarstvo, davno u prošlosti evidentirano da je Žustra sudjelovao u obrani Dubrovnika onda uopće ne bi bilo potrebe za pokretanjem postupka za utvrđivanje koje, ponavljamo, dozvoljava zakon o braniteljima. Ukratko, Žustra nije službeno evidentiran tijekom Domovinskog rata kao branitelj i zbog toga mu se ne priznaje status, iako je aktivno sudjelovao u obrani Grada što potvrđuju svjedočenja njegovih suboraca, ali i fotografije.

Jasmin Žustra rođen je 1974. godine, a rat dočekuje kao sedamnaestogodišnjak. Od malih nogu ima zdravstvenih problema u vezi vida, te se vodi kao osoba s invaliditetom. Kada počinje rat, maloljetni Žustra se odlučuje dragovoljno prijaviti za obranu, ali zbog slabovidnosti ne upada u borbene redove, nego ga se koristi kao devu. Deve nose hranu, municiju i druge potrepštine serpentinama na Srđ, točnije prvu liniju fronte i njihova uloga vrlo je važna u cjelokupnoj obrani Dubrovnika.

-Ja radi vida nisam mogao biti klasični vojnik, ali svakako sam htio pridonijeti obrani. Javio sam se zapovjedništvu koji su me uputili na magistralu kako bih radio kao deva. Uvijek je bio manjak deva, nekad bi se ljudi kupili po gradu da nose potrepštine na Srđ – ističe Žustra i dodaje da ne zna zašto ga nitko nikad službeno nije upisao.

Naglašava da ne želi ostvariti nikakva materijalna prava, nego bi status branitelja njemu i njegovoj obitelji dao moralnu satisfakciju.

-Imam gdje živjeti, imam svoj stan, primam invalidninu zbog kratkovidnosti, a uspijem tu i tamo odraditi pokoji poslić. Ne trebaju mi nikakve braniteljske penzije i druge beneficije, jedino papir koji bi me ispunio ponosom, jer sam i sam dao mali obol u obrani moga grada, moje države – napominje Žustra.

Potrepštine su se na Srđ nosile svaki dan, ujutro i popodne. Žustra je bio deva tijekom 1991. i 1992. sve do svibnja potonje godine kada je na serpentinama polomio tetive na nozi.

Pucanje iz snajpera

-Spuštali smo se sa Srđa, a počela je uzbuna. Potrčali smo, a ja sam krivo stao i popucale su mi tetive. Inače tijekom naših akcija na serpentinama znali su pucati po nama iz snajpera. Najbliže smrti bio sam jednom zgodom kada je granata pala na tvrđavu nedugo nakon što sam zakoračio u nju. Znalo je biti straha tijekom akcija, ali ponos bi nadvladao. Kada nosiš uniformu i znaš da radiš dobru, ispravnu stvar, to te gura naprijed unatoč strahu – prisjeća se Žustra.

Usprkos svim tim iskustvima, fotografijama ratnog puta i brojnim svjedočenjima ljudi koji su bili s njim, nikada mu nije priznat status branitelja, iako su ga mnogi dobili koji za vrijeme rata uopće nisu bili u Hrvatskoj, a kamoli blizu prve linije fronte. To ga čini tužnim, i nije mu jasno u čemu je problem. Razmišljao je i o Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, ali nema novaca za sudski postupak.

-Nekad razmišljam i o odustajanju od svega, umorio sam se od pravnih bitaka, ali onda opet pokušam. Taj papir bi me baš razveselio i bila bi mi velika satisfakcija –ističe Žustra.

Ono što ga raduje u čitavoj priči jest trkačka utrka Stazom deva koja se održava svake godine povodom Dana branitelja Dubrovnika upravo na spomen vrlo važnih sudionika Domovinskog rata.

-Sretan sam zbog toga, ta utrka je veliko priznanje meni i svima drugima koji su za vrijeme rata bili deve, žila kucavica između prve linije fronte i grada – zaključuje dubrovački branitelj Jasmin Žustra.

Maro Marušić

RIKI MILUN: 'ŽUSTRA ZASLUŽUJE STATUS BRANITELJA VIŠE NEGO 70 POSTO ONIH KOJI SU GA DOBILI''

Prije mjesec dana u Dubrovačkom vjesniku izašao je tekst o maloljetnim braniteljima Dubrovnika, a o svojim sjećanjima pričali su Riki Milun, Robert Anđušić, Pero Kristić i Mihajlo Vuković. Zanimljivo da je u tom tekstu, Riki Milun spomenuo i Žustru, iako ga novinarka nije direktno o njemu pitala.

-Jasmin Žustra je bio momak koji od rođenja ima problema i nije mogao ići u vojsku, ali je od prvog dana kad se na Srđ počela nositi hrana i municija, to činio skoro svaki dan. Kada bismo njega i ekipu vidjeli da se penju na Srđ, znali smo da ćemo imati svježi kruh, namirnice i municiju. A sustav ga ne priznaje. Nitko mu nije potpisao da je bio u postrojbi. Potpisao sam da je momak bio i jamčim da je Jasmin zaslužio status branitelja više nego 70 posto onih koji ga već imaju. Sam je rekao da ne traži ništa, ali mu taj status mnogo znači. I to vam je samo odraz kako se država odnosi prema zaslužnima – kazao je Riki Milun za Dubrovački vjesnik.