Talentom i radom ostvarila je impresivan broj kazališnih uloga - njih više od 150, snimila niz filmova, televizijskih drama, a osvojila je i brojne nagrade, kao i nagradu Grada Dubrovnika za životno djelo. 

Okupljenima se obratila Džemila Bukovica, književnica i Milkina prijateljica. 

"Odlaze nam voljeni velikani redom... Izet Hajdarhodžić, Feđa Šehović i evo, naša draga Milka. Ostaje nam duboka i bolna praznina iza njih, svi su nas zadužili da o njima govorimo, pišemo, čitamo, da prenosimo naše znanje i sjećanje o njima na mlade generacije. Ove generacije, koje su svojim radom i talentom toliko toga postigli, ne smijemo pustiti iz naših srca i sjećanja. Oni pripadaju onima koji su ostavili snažni utjecaj na kulturu i od njih treba učiti", kazala je Bukovica.

"Milka je živjela glumu kao svoje životno poslanje, dijelila je taj dar s nama gledateljima i donosila puninu radosti. Bila je umjetnik inteligentnog i senzibilnog duha, svaki svoj lik tumačila je nadahnuto i slojevito. Svojim prodornim pogledom i moćnim glasom zadivljujuće je iznosila uloge. Bila je posebna, bez taštine, bahatosti... Glas, pogled, smijeh su joj bili fascinantni. Uvijek je sve znatiželjno propitivala. I sebe je veselila procesom stvaranja uloge. Bila je krhka, ali eksplozivne energije, seznualna i emotivna. I smijeh i suze su joj bili zajedno. Zahvalni smo na svim njenim glumačkim postignućima, bila je naša Judy Dench. Svaka uloga joj je bila čarobna, kao i ova zadnja u kazalištu. Slagala je godine mladog srca, a još prošlog ljeta u Cavtatu je doživjela ovacije poštovanja oduševljene publike", nastavila je pričati Bukovica. 

Sa žalošću je rekla kako je preminula glumica najavila da se vide i ovo ljeto, što nažalost, neće biti moguće.

"Bila je ležerna, šarmantna, uspješna u kuhanju, nije bila naklonjena odnosu s računima. Na početku našeg druženja rekla mi je da svatko ima svoja nervozna stanja i da je u takvom stanju pustim. Možda je to recept našeg dugog prijateljstva... Prošle smo zajedno svakakve situacije, bile smo tu jedna za drugu, bile smo utjeha, kao melem na životne rane. Ona je bila ures naših života, bila je božanska glumačka kćer, smirena bez straha... Vjerujem da njezino tijelo postaje korijen za neku novu glumačku veličinu", dirljivo je zaključila Bukovica. 

Nacionalna prvakinja Ksenija Prohaska također se obratila okupljenima, pročitavši pismo redateljice Bjegunke, predstave u kojoj je nastupala s Milkom Podrug Kokotović. Prisjetila se kako je Milku gledala na televiziji.

"Za mene je bila najveća glumica, nije otišla nigdje gdje su je zvali, ostala je vjerna Dubrovniku i njen talent je vinuo u zvijezde. Bila sam povlaštena da s njom igram u predstavama, bila je smiješna, duhovita, voljela me... Bila sam počašćena s tim. Pitala sam je - koja vam je uloga bila najdraža? A ona je rekla: 'Ne znam, zaboravila sam!'. Ljubav koju je dobila od svoje obitelji neprocjenjiv je oproštaj. Zaspala je tiho, pokopana u Dicmu u mirnom, lijepom sprovodu. Zaslužila je da se od nje oprostimo tako lijepo. Ostavila nam je veliko bogatstvo", kazala je Prohaska.

Govorio je i glumac Maro Martinović, u ime Društva dramskih umjetnika.

"Nije je bilo teško voljeti...", kazao je dirnuti Martinović i prisjetio se djetinjstva, kad je sa šest godina išao kod Milke doma, kupao se u njenoj kadi, napravio kaos, a onda bi ga ona - vratila doma.

"Nema smrti dok ima sjećanja... Imao sam čast i sreću glumiti s njom, na svakoj od tih predstava izdvojio bih njene oči u kojima je bilo sve: doživljaj, poruka, patnja, radost. Hvala ti na tim divnim trenutcima i savjetima, ljudskosti, prijateljstvu, kumstvu. Hvala ti na svemu", poručio je pokojnici Martinović.

Prisjetio se Ekvionocija, u kojem su glumili njegov otac Miše Martinović i Milka.

"Svađali su se oko svega, teatra, redatelja, ali uvijek kreativno, bez zle krvi. Tada je naš teatar bio jedan od najboljih, a Milka i Miše bili su kao prst i nokat. Draga moja Milka na pozornici te čekaju tvoj Miše, Jupa, Pero, Tonka, Vanja, Ivica, Kruno... Neka ti je laka hrvatska zemlja tvog rodnog Dicma i neka te čuvaju jata anđela", s tugom je zaključio Martinović. 

Senka Bulić obratila se u ime Dubrovačkih ljetnih igara.

"Milka je nezaboravna glumica, vrijeme se zbog nje pamti kao bolje kazališno vrijeme. Talent joj je obuhvatio tragične i komične uloge svjetskog reperotara. Nije imala osjećaj za velike i male uloge, nego je gledala da svaka uloga može biti pamtljiva. Brojne su uloge žena koje je igrala s jednakom uvjerljivošću. Bila je znatitželjna i predana prema svakoj ulozi. Nije bila samo talentirana nego je i prilazila s ljudskosti. Znala je da je Dubrovnik središte umjetničkog žvota. Grad i teatar su za nju bili jedno. Dubrovnik joj je bio sudbonosan, a na Dubrovačkim ljetnim igrama ostvarila je neke od najpamtljivijih uloga u povijesti festivala. Za njom ide čitav niz svjetova i bića... Ostvarila je brojne smiješne, tragične, prosto dostojanstvene, nevine i krive uloge, upisane u jedinstvenu kazališnu memoriju", kazala je Bulić. 

Glumica Mirej Stanić govorila je u ime Kazališta Marina Držića. 

"Bila je naša velika glumica, prijateljica, podrška kroz suze i smijeh, znala nas je nasmijati, pohvaliti, poljubiti, nesebično se davala, bila je velika. I zato velika hvala, pamtit ćemo te s ljubavlju i poštovanjem", kazala je Stanić i pročitala stihove koje je za Milku napisao Jakša Fiamengo i s tim se riječima oprostila od velike glumice.

Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković rekao je da nisu tu zbog oproštaja već radi zahvale izuzetnoj ženi, velikoj umjetnici i snažnoj osobi koja je obogatila ne samo hrvatsku kulturu, već i srca svih onih koji su je imal čast gledati, slušati i poznavati. 
"Njen odlazak ostavlja prazninu... Ona je sama bila riječ, izgovarala je tekstove tako da smo ih osjećali kao vlastite misli. Bila je neizostavni dio Dubrovačkih ljetnih igara, Imala je toliko lica, a u svakom ista snaga. Milka nije igrala, ona je bila. I kad je šutjela, govorila. Nije tražila pozornost već je prirodno privlačila, bila je ono što kazalište čini živim. Ovo je bio njen Dubrovnik, koji ju je priglio i ostala mu je vjerna do kraja. Naše Kazalište Marina Držića je bilo njen drugi dom, a za sve što je bila i što nam je dala, primila je brojna priznanja i nagrade. Najviše je cijelnila pogled publike, pljesak koji traje i kad se svjetla ugase. Učila nas je da umjetnost nije imitacija, da se u boli može govoriti nježno, da tišina može biti melem", kazao je Franković.

"Ostavili ste nam stotine uloga i trag na duši ovog Grada. Hvala vam što ste voljeli Dubrovnik, što ste ga poštovali i zadužili ga. Otišla je velika glumica. Njen lik, uloge i glas ostatće zauvijek s nama, u kamenu Grada i tišini kazališta, u sjećanjima koja ne blijede", kazao je Franković. 

Svi okupljeni podigli su se na noge i po posljednji put aplaudirali velikoj divi, Milki Podrug Kokotović.