DIRLJIVA RATNA PRIČA Što je Vlahušić radio s Blaškićem dok mu je supruga mislila da uči internu medicinu?
Blaškić jer između ostalih zahvalio na potpori udrugama branitelja s područja Dubrovnika koju su imali tijekom dokazivanja nevinosti na Haškom sudu te podsjetio kako za pojedine hrvatske generale ta bitka još uvijek traje. Osim toga, prisjetio se humanitarnog konvoja nazvanog 'Bijeli put', koji je i tema knjige, a kojim se iz Zagreba uputila humanitarna pomoć u srednju Bosnu ratne 1993. godine.
Blaškić: Konvoj je za nas značio pobjedu nade i zajedništva
'Dubrovnik je dočekao konvoj Libertas. Jedan sličan dogodio se i nama u trenutcima kad je Srednja Bosna bila potpuno okružena i izolirana, a posebno enklava Vitez koja je u nekim trenucima bila prepuštena samoj sebi. Nakon pet mjeseci borbe za opstanak u toj enklavi, boravio sam u glavnom stožeru, a bio sam šokiran kad mi je nakon sastanka rečeno kako jedan dragovoljac Anto Damjanović želi poći samnom u Središnju Bosnu, tim više što do tada nitko nije iskazivao tu želju niti je to bilo moguće. Tamo sam se ja posvetio svojim zadaćama i obrani, dok se Anto posvetio svojima. Do mene su dolazile informacije kako on šeta i raspituje se o situaciji. Nakon nekoliko tjedana, Anto je poželio poći natrag uz obrazloženje kako je zabrinut stanjem u Srednjoj Bosni te je kazao kako će napraviti sve kako se ne bi ponovio Vukovar. Čekali smo helikopter kojim se povezao, jer je to bio jedini način da izađe s navedenog područja i ubrzo po njegovom odlasku počeli smo dobivati informacije kako se nešto događa. U to vrijeme Srednja je Bosna bila potpuno medijski izoliran prostor. Kako su do nas dolazile informacije, mi smo počeli razmišljati što nam je činiti ukoliko taj konvoj uistinu i dođe. Premda u tom okruženju nismo imali tvrdih informacija kako je taj konvoj i krenuo, s vremenom je jačala nada kako će on ipak predvladati sve prepreke i kako će se probiti do Središnje Bosne,' prisjetio se general.
Također je dodao kako je za njih konvoj predstavljao puno više od same materijalne pomoći. Njime se pokazala kolika je snaga zajedništva i nade, što ljudima danas najviše nedostaje. Prema njegovim riječima, traženo je da se konvoj ultimativno vrati zbog najžešćeg napada koji se dogodio 22. prosinca čime je nestalo Križančevo selo tijekom masakra nad Hrvatima.
Vlahušić: 'Kad sam rekao ženi gdje sam, začuo se samo plač'
Vlahušić je prepričao svoj doprinos koji je dao u ovom hrabrom i rizičnom pothvatu.
'Moje cijelo iskustvo s konvojima počinje na Blagdan Velike Gospe, 1993. godine kad sam pošao u Hercegovinu gdje smo proveli 15 dana i napisali knjigu o stradanju Hrvata u BiH. 30. kolovoza, kad sam se vratio u Zagreb, nastavio sam učiti i raditi, a u siječnju sam imao ispit iz interne medicine. To je inače najteži ispit u medicini. U 7.30 sati Slobodan Lang ušao mi je u sobu i naredio da se hitno oblačim jer nas je general Gojko Šušak pozvao u Ministarstvo obrane. Došli smo u Minstarstvo gdje nas je dočekala Dunja Gotovina, a Šušak je upitao tko će ići s konvojem i dostavljati informacije. Ja sam kazao kako učim internu medicinu, no donesena je odluka kako ipak moram ići. Nije mi bilo mrsko, no nije mi bilo ni drago,' kazao je Vlahušić.
U Splitu ih je dočekalo oko 50 tisuća ljudi, a Vlahušić je tada javio svojoj supruzi Marini kako se vraća u Zagreb, što nije bilo točno.
'Naravno da se nisam vratio u Zagreb. Došli smo u Ramu, zaustavili smo se na Šćitu jer nas Armija BiH nije pustila da idemo dalje. Morali smo se sastati s generalom Delićem no on je kazao kako o tome odlučuje general Alagić pa smo morali ići u Zenicu. Putem od Visokog do Zenice vidjeli smo stotine siromašne djece koja su prosila za komadić kruha. U Zenici smo pregovarali cijelo poslijepodne te dogovorili da konvoj ne prođe kroz Bugojno jer smo znali da se tamo nalazi jedna utvrda mudžahedina. Zamolio sam generala Blaškića da nazovem svoju suprugu s dvoje male djece koja je ostala u Dubrovniku sama i koja je mislila kako učim internu medicinu. Ona me je tijekom telefonskog razgovora pitala kako ide moje učenje, na što sam ja kazao kako ide loše. Ona se zabrinula kako ću pasti ispit te me upitala gdje sam, na što sam joj odgovorio kako sam u Zenici. S druge strane se čuo samo plač,' prisjetio se Vlahušić.
U Vitezu se susreo s Blaškićem, a u Rami je konvoj dočekalo 150 ljudi.
Autor je prilikom svog govora kazao kako je narod ispred politike te kako su izbori trivijalna stvar.
'Tada smo rekli kako je bitna snaga naroda i vjera u Boga. Bijeli put je aktualan danas jer je učio iz djela koja su se dogodila u pradavnoj povijesti, a tako treba biti i danas,' kazao je.
Predstavljanje knjige uveličala je izvedba mostarske ženske klape 'Nerenta'.
