Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti: 

Aktualna tema ugroze uredne vodoopskrbe dubrovačke regije, još dugo neće biti završena, pa vjerujem da će zainteresiranoj javnosti činjenice koje navodim u nastavku pomoći upotpuniti sveukupnu sliku problema u kojem se nalazimo. Ako se uskoro ne pokrenu konkretni projekti, uslijedit će vrijeme neminovne nesigurnosti i neizvjesnosti u kojem inženjerska struka neće moći puno pomoći. Odgovorni u dubrovačkoj regiji danas neefikasno pokušavaju spriječiti urbanizaciju prostora u II. zoni sanitarne zaštite izvora Ombla u susjednoj državi, ali zbog odugovlačenja zatvaranja deponije Grabovica na prostoru RH, postižu potpuno suprotan učinak. Naime, susjedi bez dovoljnog poznavanja rezultata prethodnih hidrogeoloških istraživanja prostora kojeg žele urbanizirati, služe se njima korisnom taktikom, zašto dislocirati kamenolom ili sutra aerodrom, ako gradska uprava krši usvojene pravilnike u RH i izbjegava dislocirati deponiju Grabovica, već bez detaljnijih istraživanja uporno ponavlja da njen negativni utjecaj na izvor Ombla još nije utvrđen ili da je tolerantan.

Iskustvo nas uči kako se u praksi provodilo mikrozoniranje lokacije Grabovica. Po narudžbi Županije, ono je obavljeno u ožujku 2008. Iste je vodio prof. Rudarsko Geološko Naftnog fakulteta Zagreb, i nakon dokaza da se ona nalazi u II. zoni zaštite, do danas se ništa nije promijenilo, jer je gradska uprava 2019. godine naručila novu studiju i u službenom glasniku objavila da se Grabovica nalazi u III. zoni zaštite, čime je započeo administrativni kaos, koji se do danas u slivnom području Omble širi.

Priča o podzemnim tokovima ispod sela Začula i Zaplanik započela je još 70-ih godina prošlog stoljeća kada se razmatralo da se tektonski oštećena vodonepropusna dolomitna barijera u zoni navedenih sela u BiH, začepi izradom injekcijske zavjese - injektiranjem cementno pjeskovite smjese, kako bi se spriječilo da podzemna voda nastavi teći prema Ombli, nego dok se nalazi na teritoriju danas susjedne države, usmjeri prema Popovom polju odnosno CHE Čapljina. Tadašnji pokušaj oduzimanja skoro sve vode Ombli nije uspio. Protivno nastojanjima političara, od ideje se moralo odustati jer nije moguće začepiti špiljski kanal u krškom terenu kroz koji voda teče. To se može postići samo ako je voda u špiljskom kanalu potpuno umirena. Nakon tog saznanja da bi se voda iz akumulacije Bileća mogla dovesti do CHE Čapljina, u koritu ponornice Trebišnjice izgrađen je betonski kanal koji je spasio izvor Ombla, prvenstveno od onečišćenja površinskim vodama, ali se nakon njegove i prethodne izgradnje akumulacija Bileća i Gorica njena prosječna godišnja izdašnost smanjila za oko 30%.

Nameće se pitanje je li lokacija kamenoloma Začula odabrana iz nedovoljnog znanja o geološkoj strukturi, zbog niske cijene zemljišta ili nečeg trećeg? Naime, geološkim i hidrogeološkim istraživanjima utvrđeno je da se on nalazi u zoni raspucale stijenske mase zbog toga što je u tom području registrirano više većih rasjeda. Također je poznato da kroz te rasjede špiljskim kanalima, duboko ispod površine terena, protiče skoro sva voda iz uzvodnog dijela sliva Omble, pa je iznenađujuće da je lokacija odabrana baš tu, a ne u povoljnijim zonama monolitne stijenske mase, izvan slivnog područja Omble, kojih u području Popovog polja ima na mnogo lokacija.

Je li se izbor lokacije može povezati s pred nekoliko godina najavljenim krajnje radikalnim upozorenjem iz BiH, kako ga je objavio Jutarnji list ostaje za vidjeti?

Piše: Dragan Maksimović/Deutsche Welle

Objavljeno: 16. prosinac 2021. 22:05 Jutarnji list

Prijetnja iz BiH: ‘Ako se ne okanite Trgovske gore, dobit ćete nuklearni otpad iznad Dubrovnika!‘

“S pravne strane gledano, smatra Vitomir Popović, član Pravnog tima iz BiH, država ne može mnogo učiniti, čak i da se otvori mogućnost arbitraže u ovom postupku, jer je Hrvatska pripreme počela još prije nekoliko godina, a prema dostupnim podacima, radovi na pripremanju bivše vojarne uveliko traju. Iako postoji odluka Predsjedništva BiH od prije nekoliko godina, da se ovo pitanje hitno riješi s Hrvatskom, do danas je sve ostalo samo na apelima za koje nisu imali sluha s druge strane.

Ako Hrvatska ne uvaži naše zahtjeve, onda nam slijedi obraćanje Međunarodnom sudu pravde. Druga mogućnost je da građani iz BiH podnesu tužbe protiv Hrvatske. Ona bi vjerojatno odbila to, tako da bi nakon toga bilo prostora da se tužbe podnesu Europskom sudu za ljudska prava”, kaže Popović, navodeći da postoji i mogućnost reciprociteta, što bi bila zadnja opcija, u ovom trenutku možda najrealnija.

Ako se ne budu okanili Trgovske gore, jednog dana mogu dobiti nuklearni otpad iznad Dubrovnika, na najbližoj točki s BiH. Jer ništa za nas nije manje vrijedan Novi Grad i Bihać, nego za njih Dubrovnik. To su legalne metode reciprociteta”, zaključuje Popović”.

Danas je većini građana u Dubrovniku vrlo jasno da se buduća urbanizacija u II. zoni zaštićenog područja izvora Ombla u susjednoj državi, (novi urbanistički plan širenja Trebinja u širem prostoru sela Gomiljani, aerodrom Trebinje u zoni sela Taleža, izgradnja naselja Ivanica, i kamenolom u široj zoni sela Začula), teško može efikasno kontrolirati, odnosno povremena onečišćenja vode trajno spriječiti, za što je najbolji primjer izvor Timava koji je grad Trst, također u krškom terenu, pred mnogo godina morao napustiti zbog učestalih onečišćenja iz prekograničnog područja susjedne države.

Također, većini je jasno da dubrovačka regija ne može ostati bez vodonosnika čiste pitke vode, jer postojeća filter stanica može odstraniti samo lebdeće čestice iz vode, ali ne i kemijska onečišćenja koja su u vodi otopljena, što najbolje potvrđuju sve veći utrošci klora koji se automatski dozira u crpnoj stanici.

Zbog toga odgovorni moraju što prije pokrenuti postupak da Vlada donese rješenje kojim se projekt izgradnje podzemne akumulacije Ombla, za koju postoje izrađeni glavni projekti, proglasi projektom prevladavajućeg javnog interesa, o čemu je ona ranije informirana, jer se njime današnji vodozahvat na razini mora iz zone povremeno onečišćene vode (tekućica), izdiže na veću razinu u zonu trajno čiste vode (stajačica), te da se imenuje Investitor i što prije pokrene njegova realizacija. To je jedino realno rješenje aktualne situacije, jer u protivnom o kvaliteti pitke vode građani će morati brinuti individualno.