'Budući se već pune 23 godine u javnosti provlači neistina o navodnoj prodaji marine Miho Pracat u Komolcu, a koju, ovisno o političkim okolnostima, povremeno izvlači jedna lokalna novina, prisiljen sam održati ovu konferenciju za novinare i javnosti objasniti jedinu istinu o pripojenju tadašnje marine Miho Pracat poduzeću ACI iz Opatije,' rekao je kapetan Rossetti u svom emotivnom govoru. 

Tom je prilikom kazao kako je posebno ogorčen zbog izjave Mata Frankovića, inače direktora ACI marine Dubrovnik i prvog čovjeka dubrovačkog HDZ-a koja je izrečena u emisiji Dubrovačke televizije 21. rujna. Naime, Franković je u navedenoj emisiji kazao kako je vidio kupoprodajni ugovor kojim je marina prodana ACI-u te kako je na tom navodnom ugovoru vidio i potpis Rikarda Rossettija.

'Budući nikad nije postojao ugovor o navodnoj kupoprodaji te budući je marina kao samostalno poduzeće, tada još u društvenom vlasništvu, odlukom tadašnjeg radničkog vijeća, a na moj prijedlog, pripojena poduzeću ACI, pozivam Mata Frankovića da ugovor za koji tvrdi da ga je vidio predoči javnosti ili da se javno ispriča meni osobno te ukupnoj javnosti koju je svojom izjavom obmanuo,' odgovorio je Rikard Rosseti te dodao kako ga je nakon emisije Zrcalo nekoliko poznanika i prijatelja u polu šali pitalo gdje su mu novci od kupoprodaje marine iako stalno tvrdi da marina nije prodana ni kupljena.

Rosseti napominje kako cijela priča postaje sumnjiva s osnovim pitanjem - tko je naplatio novac od kupoprodaje? Također je najavio kako je uznemiren zbog, tvrdi, insinuacija i lažnih optužbi te će razmisliti hoće li zadovoljštinu tražiti i sudskim putem, nakon čega je pojasnio o čemu se zapravo radi.

'Istina jest da sam direktor marine u Komolcu postao u jesen 1990. Tadašnja Marina je bila samostalno poduzeće nastalo podjelom bivše tvrtke HTP Dubrovnik. Marina je imala značajan višak osoblja od kojih mnogi nisu bili obučeni za specifičan rad u marini. Uz dotrajalu opremu i dosta nepovoljnu financijsku situaciju trebalo je tražiti rješenje kako bi se osiguralo poslovanje, plaće za sve zaposlene te spriječilo najgore, odlazak u stečaj. Rješenje sam vidio u iznalaženju strateškog partnera. U to vrijeme interes su iskazivali Atlas, Atlantska plovidba i ACI. Nakon razmatranja raspoloživih mogućnosti odlučio sam izlaz tražiti u suradnji s ACI-em najvećem sustavu marina na Mediteranu koji je imao interes proširiti svoje djelovanje i na područje Dubrovnika. Pregovori su trajali 3 mjeseca te je na moj prijedlog radnički savjet u siječnju 1991. odlučio pripojiti se ACI-u u jedinstveno poduzeće,' objasnio je kapetan.

Kako tvrdi, to pripojenje je uvjetovalno zadržavanjem svih radnika, proširenjem marine, izgradnjom bazena i restorana uz bazen, uređenjem sanitarnih čvorova, nabavkom većeg 'travel lifta', uređenjem ljetnikovca Sorkočević, proširenjem platoa za suhi vez. Osim toga navodi i kako je pristupni ugovor imao tridesetak članaka i može se potražiti u direkciji ACI-a te kako sigurno postoji u arhivi.

'Prema tadašnjim tvrdnjama vodstva ACI-a zahtijevani uvjeti su premašivali vrijednost same marine, no djelatnici samnom na čelu inzistirali smo na prihvaćanju svih naših zahtjeva u želji da se marina uredi na ponos svih nas kao najbolja u ACI lancu,' kazao Rosseti te dodao kako je većina stavki iz tog ugovora ispoštovana i napravljena do početka listopada 1991. od kada je i marina i brodovi u njoj pretrpjela brojna oštećenja, razaranja i pljačku za napada i okupacije za vrijeme srpske i crnogorske agresije na jug Hrvatske. Oslobođenje u svibnju 1992. marina je dočekala potpuno uništena i opljačkana.

Prema Rossettijevim riječima, zahvaljujući pripojenju ACI-u, za cijelo vrijeme okupacije i kasnije obnove svi zaposlenici marine imali su isti dohodak kao ostali djelatnici ACI-ja u lancu. ACI je marinu obnovio gotovo u potpunosti, no još uvijek ljetnikovac Sorkočević očekuje uređenje u boutique hotel najviše kategorije kako je bilo dogovoreno. Rossetti je podsjetio i na to kako ACI marina Dubrovnik predstavlja najdohodovniju jedinicu u još uvijek nacionalnom ACI lancu od 21 marine.

'Što bi bilo s marinom u ratu, nakon rata ili sada da je ostala samostalna ili da smo odabrali nekog drugog strateškog partnera,' pita se kapetan te kaže kako bi možda ležala neuređena kao hotel Belvedere, ili dijelila sudbinu Excelsiora ili Imperiala. 'Špekulirati možemo u nedogled, no uvjeren sam, a vjerujem i većina mojih suradnika iz siječnja 1991., da smo donijeli najbolju odluku,' kazao Rosseti. 

Nakon što se marina u potpunosti obnovila, osim ljetnikovca, Rossetti je otišao iz ACI-a 1996. godine. Tijekom šest godina u ACI-u, tvrdi kako nije imao nikakvih dodatnih pogodnosti osim onih utvrđenih ugovorom o radu. Dodao je i kako je u pretvorbi poduzeća iskoristio pravo kupnje 20 povlaštenih dionica koje je platio oko 8 tisuća njemačkih maraka, a to pravo imali su svi zaposlenici ACI-a. 

'Na koncu ponavljajm, tadašnja marina Miho Pracat u Komolcu nije prodana ni kao poduzeće, ni kao nekretnina pa time ACI nije pripajanje marine nikome platio niti mogao platiti. Ako već netko inzistira da je marina plaćena onda je ACI mogao jedino sam sebi platiti, budući da su spajanjem ili pripajanjem ACI i marina Miho Pracat postali jedinstveno poduzeće u još uvijek društvenom vlasništvu,' istaknuo je Rossetti te dodao kako je ponosan na svoj doprinos po pitanju konsolidacije i obnove ACI marine Dubrovnik u Komolcu, bez obzira na medijske napise i različite insinuacije.