Dobar dio popodneva se pobrojavalo tko je ostao, tko se vratio, tko je plovio s kajacima. Za to vrijeme, tamo negdje je nekome trebala pomoć. U situaciji u kojoj su sekunde, a ne minute od životne važnosti, saplitalo se oko broja ljudi koji su uopće bili na kajacima. Ni policija, ni Lučka kapetanija svakako ne svojom krivnjom. Podatke su trebali dobiti brzo i nedvosmisleno od onih koji su evidenciju trebali imati.  Njihovim trudom, zalaganjem i upornošću, došlo se naposljetku do konkretnih brojki, no trebalo je vremena, a vrijeme je u ovakvim situacijama od ključne važnosti. 

More nije čovjekov prirodni habitat, on je u njemu samo gost i tu se treba ponašati s poštovanjem, ali i oprezom. Gotovo je nevjerojatno kako je moguće isploviti s turom, bez da se zna u svakom trenutku koliko je izletnika i tko su oni. Nevjerojatno je i da se ne mogu pobrojati računi osoba koje su platile uslugu, po čemu se može znati točan broj izletnika. 

Tijekom poslijepodneva su se provlačile razne teorije i teze, od toga kako su se nestali turisti negdje sklonili do toga kako su pobjegli kako ne bi morali platiti štetu nastalu na kajacima. Kako situacija nije toliko dramatična i kako je novinari samo prenapuhuju. Ono što je točno je kako se trenutno traga za dvije osobe za koje nitko ne zna gdje su i kako su brodovi policije i Lučke kapetanije bili na moru u potrazi dok god su to mogli. Naravno kako će svima biti puno draže da su ti turisti negdje u nekom apartmanu ili na sigurnom, nego da se dogodila tragedija. 

No kakav god rasplet ove situacije na kraju bio, ovo može poslužiti kao dobra lekcija svima onima koji se ovom djelatnošću bave. Treba pratiti prognostičke modele i puno je bolje puhati na hladno nego riskirati svoj i tuđi život za nekoliko stotina eura u posezoni. Treba voditi onoliko osoba koliko ih se može imati pod kontrolom. Treba voditi evidenciju osoba koje idu na ture. Treba podučiti osobe kako se ponašati u kajaku i s kajakom. 

Konačno, pomorske nesreće u našem moru postaju sve češće, a često se dovodi u pitanje i vičnost pojedinih skipera, od kojih neki dobivaju dozvole uz ono teorijsko, ali bez ikakvog praktičnog znanja. Područje između Grada i Lokruma je plovni put, a njime u svojim turama često prolaze i kajakaši. Događalo se već da ih brodovi jedva zaobilaze. Dugo se u cijeloj priči uzdalo u sreću. No, more ipak nije nešto s čime bi se trebalo kockati.