Izložba je otvorena u suorganizaciji Društva prijatelja dubrovačke starine, a predsjednik DPDS-a Vedran Kosović je pozdravljajući okupljene rekao: 

- Večeras svjedočimo kako samo umjetnici mogu ovako nešto napraviti. Uvjeren sam da će u narednom razdoblju tvrđava Bokar biti mjesto susreta, dijaloga i inspiracije, a nakon „Noći tvrđava“ imamo priliku doživjeti u ovu veliku izložbu naše suvremene umjetnice. Posebno me dirnuo način na koji je Dubravka pristupila ovom prostoru: ako pogledate kako su se sljubile sve instalacije i prostor vidite da se autorica prema prostoru odnosila onako kako to može samo netko tko se ovdje rodio i tko živi ovaj prostor.

Izložbu je otvorio kolekcionar i likovni impresario Andrija Seifried koji je tom prilikom nadahnuto rekao:

- Nisam znao što će Dubravka ovdje napraviti! Ali, Dubravka je ukrotila Bokar a kad je prvui put stupila u tvrđavu, rekla je „Ostala sam bez riječi“. DPDS se jako zauzeo za ovaj projekt jer su vidjeli da je ovo pravi pristup ambijentalne umjetnice jer stalno govorimo o ambijentu a rijetko ga koristimo. Izložba je na tri etaže, a otvorenje je na najvišoj, zadnjoj postaji, a osobno sam htio izložbu nazvati „Putovima Areteja“. Stariji sugrađani će se sjetiti velikog Georgija Para i Krležinog Areteja kad su gledatelji šetali, ali je Dubravka rekla „Ne, ne želim nikakvu poveznicu s ničim, izložba će se zvati „Libertas bells“! večeras am ponosan da sam dio ove svečanosti koja za cijeli naš grad, ali i šire, puno toga znači - rekao je Seifried nakon kojeg je umjetnica rekla:

- Hvala svima što ste došli i mogu samo zahvaliti na tehničkoj podršci dizajneru Dominicu Emanuelu Hornu te fotografkinji Veronici Arevalo. Svi smo dobro surađivali, hvala Gradu Dubrovniku i Ministarstvu kulture i medija RH na potpori jer bez njih bi sve izgledalo puno drugačije, a imala sam iznimnu potporu i suradnju Društva prijatelja dubrovačke starine  i zahvaljujući njima mogla sam raditi što sam htjela.

Navedimo na kraju iste riječi kojima završava i katalog ove izložbe: Kroz tri razine Bokara radovi Dubravka Lošić pozivaju na razmišljanje o slobodi, o blagosti unatoč napetosti i o mogućnosti cvjetanja, čak i u odsustvu svjetlosti“.