Bosanka, naselje smješteno na padinama Srđa, godinama je bila skrivena oaza mira. Tu ćete i danas vidjeti pastire sa svojim stadima, osjetit ćete miris farme i životinja, susresti susjede koji se znaju cijeli život. Svojim položajem, skromnom infrastrukturom i zajednicom koja se dobro poznaje, Bosanka je dugo bila jedno od onih mjesta gdje djeca bezbrižno trče ulicama od jutra do mraka. 

Međutim, posljednjih godina naselje se mijenja. Dolazak mladih obitelji, doseljavanje iz grada, pa čak i mali 'baby boom' koji se dogodio, unijeli su novi život u naselje. Prometna povezanost Bosanke također se znatno poboljšala zahvaljujući novoj cesti koja vodi do naselja. No, upravo je ta cesta, ironijom sudbine, postala razlog za novu brigu mještana. Jer kada se poboljša prometna povezanost, to neminovno vodi i do većeg broja automobila, a u ovom slučaju i brže vožnje kroz naselje.  

~Ceste su na puno mjesta jako uske i nepregledne, kao što je to slučaj u bogenu neposredno prije dječjeg parka~

„JURE KAO PO MAGISTRALI“ 

Tu danas živi puno djece, više nego ikad prije. Iako postoji jedan park, većina svakodnevne igre ipak se odvija po ulicama, kako je to oduvijek i bilo. Ceste su uske, vijugave, često nepregledne, a kuće su blizu ceste. Sve donedavno to nije bio problem jer prometa je bilo malo, a vozači su bili uglavnom mještani, svjesni situacije. S dolaskom nove prometnice, međutim, Bosanka je postala dostupnija, a time i prometnija. 

"Sad tu znaju projuriti auti kao da su na magistrali. Nema kočenja, nema obzira. A nama su tu djeca doslovno na cesti", rekao je jedan otac. 

Problem, naglašavaju mještani, nije u samom prometu. Ljudi imaju pravo voziti, dolaziti, koristiti ceste. No, ono što je postalo neprihvatljivo jest brzina kretanja kroz naselje koje doslovno vrvi djecom. 

"Nemamo ništa protiv prometa, ali vozite polako. Ovo nije magistrala nego selo. Djeca su posvuda, igraju se, voze se na biciklama... Ne želimo da im netko to oduzme, ili još gore, da se dogodi nesreća", kaže jedna zabrinuta majka. 

MJEŠTANI APELIRAJU: „TREBAJU NAM LEŽEĆI POLICAJCI“ 

Mještani Bosanke već neko vrijeme razgovaraju o mogućim rješenjima, a većina s kojima razgovaramo jasna je kako je postavljanje ležećih policajaca kroz kritične dijelove naselja, prvi i najvažniji korak. 

"Ne tražimo prometne revolucije, nego jednostavne, razumne mjere. Ležeći policajci na nekoliko mjesta riješili bi većinu problema. Tko god vozi normalno, nema razloga za ljutnju", rekao je jedan mještanin. 

Stanovnici su spremni na suradnju, otvoreni su za prometnu analizu i ne osporavaju potrebu za službenim rješenjima. Međutim, traže i brzu reakciju jer sigurnost njihove djece, kažu, ne može čekati procedure koje traju godinama. 

"Shvaćamo da sve mora ići svojim tijekom, da možda treba nekakva prometna studija i razna odobrenja, ali neka se sve to pokrene“, govori mještanka. 

Mještani Bosanke apeliraju na uvažavanje njihovog zahtjeva i hitno pokretanje procedure postavljanja fizičkih mjera usporavanja prometa.  

"Ne želimo čekati da se dogodi tragedija. Niti jedno dijete ne smije stradati zato što je netko projurio kroz Bosanku. Ako treba studija, neka se napravi. Ako treba dozvola, neka se izda. Ali najprije, neka netko dođe i vidi kako izgleda ovdje promet", rekla nam je mještanka. 

~Broj vozila na Bosanki se značajno povećao u posljednjih nekoliko godina~

RAZVOJ DONOSI BENEFITE, ALI... 

Bosanka je, kako mještani kažu, 'selo' u gradu. Mjesto je to koje raste i živi, ali veselo, razigrano i slobodno djetinjstvo sve je više ugroženo zbog nesavjesne vožnje pojedinaca. Naši sugovornici s Bosanke ne traže luksuzne projekte niti skupe investicije, samo jednostavno rješenje za sigurnost. Jer ono što se događa na Bosanki nije ništa novo ni nepoznato, dogodilo se to u brojnim malim naseljima. Nove ceste donose veći komfor, ali i gubitak one svakodnevne sigurnosti koju su stanovnici godinama uzimali zdravo za gotovo. Nije to nužno loše, razvoj donosi brojne benefite, ali svaki razvoj mora ići ruku pod ruku s odgovornošću. 

Na Bosanki odgovornost nije apstraktan pojam, ona ima ime, prezime i biciklu na kojoj se vozi kroz 'selo'. To su djeca koja tu odrastaju, na ulicama koje nisu samo prometnice, nego produžetak njihovih đardina. Upravo zato, svatko tko uđe u naselje, bio on gost, dostavljač ili susjed, mora biti svjestan da vozi kroz nečije djetinjstvo.