Presudom je u cijelosti ukinut platni nalog iz 2014. godine temeljem kojeg je Sanitat već tada pokušao naplatiti ukupno više od 618 tisuća kuna.

U detaljnom obrazloženju presude, sud je između ostalog zaključio da Sanitat nije dokazao da je Gulliver Travel bio vlasnik vozila koja su se parkirala u zoni posebnog režima, niti da je preuzeo obvezu plaćanja naknade za tuđa vozila, odnosno autobuse drugih prijevoznika koje je eventualno angažirao.

Radi se o području Dubrovnika u kojemu su, prema Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1), postavljena stroga pravila za parkiranje turističkih autobusa, posebno u vršnim sezonama.

Sud, međutim, nije našao osnovu za zaključiti da je Gulliver Travel bio taj koji je prekršio ta pravila, jer se iz spisa ne vidi ni tko je točno upravljao autobusima, ni u čijem su vlasništvu bila vozila. Bez tih podataka, sud nije mogao prihvatiti Sanitatovu tužbu.

Vještačenjima je utvrđeno da je uslijed promjene softvera došlo do gubitka podataka o prijevoznicima koji su u to vrijeme vozili za tvrtku Gulliver Travel d.o.o. Zbog toga nije bilo moguće pouzdano utvrditi povezanost između vozila koja su se zaustavljala na Pilama i navedene tvrtke, unatoč istaknutim tablama agencije.

Osim što je odbijena tužba, Sanitat mora nadoknaditi parnične troškove Gulliver Travela u iznosu od 62.378,70 eura, uključujući odvjetničke troškove i pristojbe.

U sporu je sudjelovao i Grad Dubrovnik kao umješač na strani tužitelja.