"Josipa Lisac je od samih početaka gradila svoj pjevački izraz na sintezi narodnih hrvatskih pjesama i bluesa, te soula. Njezina interpretacija Lijepe naše, koja je uzburkala duhove, nije nikakav izuzetak u tom pogledu. Jedna od osnovnih osobina soula jest klizanje od tona do tona, te mijenjanje boje vokala i ispuštanje konsonanata. Josipa Lisac je intonirala osnovne tonove svoje soul varijacije prilično čisto, a veliku podršku joj je pružio Zvjezdan Ružić svojom jasnom i logično postavljenom harmonizacijom," prokomentirao je za Dubrovački dnevnik vrsni glazbeni umjetnik, operni i simfonijski dirigent, skladatelj Mladen Tarbuk koji smatra kako je zanimljivo kako izvedba himne u Hrvatskoj pojedince može uznemiriti više nego sama hrvatska stvarnost. 

"Svakako je pažnje vrijedna činjenica da hrvatsku javnost može značajno uzburkati interpretacija himne, ali ne i svakodnevni prizori siromaštva i bijede u kojoj žive mnogi naši sugrađani. Veselilo bi me kad bi se taj iznenadni interes za glazbu pretočio u konkretne projekte, kao što su izgradnja koncertne dvorane u Dubrovniku, novog opernog kazališta u Zagrebu ili u izdašnije financiranje glazbenog života u Osijeku," dodao je Tarbuk. 

Poznata dubrovačka pijanistica Marija Grazio podsjeća kako je vrijednost umjetničkog izričaja Josipe Lisac neupitna, no kako se čini da je na inauguraciji ipak zakazala. 

"Prvenstveno je važan kontekst. Laibach je svojedobno izdao fantastičan album (a koji nije fantastičan?) u kojem obrađuje 13 nacionalnih himni. Dakle, radi se o obradama i interpretaciji, a sve skupa je jedinstveno umjetničko djelo koje kao takvo funkcionira i korespondira s publikom. Inauguracija, protokol-je li to koncert, je li to publika, koliko se može izaći iz okvira? Sama činjenica da je Josipa Lisac pozvana kao izvoditeljica puno govori o svjetonazoru i svojevrsnoj hrabrosti onoga koji ju je pozvao. Neupitna i provjerena kvaliteta glasa i osobnosti naše vrle pjevačice ipak je na važnom nacionalnom događaju zakazala," mišljenja je Grazio koja ima zamjerke na obradu. 

"S pjevačko glazbene strane začudila sam se nesigurnoj impostaciji glasa, a ako tko ima inače nesalomljivu intonaciju, to je Lisac. Dikcija nije postojala. Nadalje klavirska pratnja-aranžman je bio toliko neslušljivo sentimentalan, naivan, klavirski uvod je zvučao kao uvod u dječju pjesmicu (možda je to bila neka umjetnička diverzija, drugog objašnjenja nemam) i ničega dostojanstvenog nije bilo u toj obradi. Sve skupa-nesretan spoj koji ne bi prošao ni na inače perfekcionističkim i visoko profesionalnim koncertima Josipe Lisac," istaknula je Grazio. 

S njom bi se složio i ravnatelj Umjetničke škole Luke Sorkočevića Slobodan Begić kojega izvedba nije osobito dojmila. 

"Nisam poslušao cijelu izvedbu nego samo dio, u fragmentima i nisam je mogao slušati. Ona je kvalitetna umjetnica i pratio sam njen rad, ali izvedba himne na inauguraciji se nije dala slušati. Govorim o samoj izvedbi, ne ulazeći u kontekst kritika koje postoje. Dakle, nije postojala intonativna podloga, za mene to nije bilo pjevanje nego nekakvo baukanje, meni osobno neslušljivo," kazao je Begić. 

Pijanist Aljoša Lečić smatra kako je Josipa Lisac bila idealan izbor za prigodu, daleko primjereniji nego što bi to bila klapa.  

"Kao prvo, mislim da pitanje i nije za muzičare, jer to je samo po izričaju muzika, ali u stvari je to obred. To je sasvim očito i iz činjenice da se iza izvedbe ne plješće, jer iza himne se to ne radi, a sve ostalo proizlazi iz Ustava. E sad, preostaje rasprava, koja ima uporište u Ustavu je li ta izvedba himne na neki način vrijeđala prigodu. A to je već prostor dojma i poruke koja se htjela poslati. Josipa je ikona naše scene i sasvim sigurno da je dala cijelu sebe u izvedbu i tu po meni sve rasprave o primjerenosti prestaju. Ostaje osobni ukus, a meni je osobno, s obzirom na komornu ceremoniju, ovo bio sasvim primjeren način obilježavanja događaja, bolji nego recimo klapa, jer koliko god su ovakve ceremonije ustvari neki trenutak tradicije i prošlosti, toliko je i to putokaz nečega što je drugačije, a ipak već 'tradicionalno', što Josipa iako još itekako radi i pjeva," mišljenja je Lečić. 

Radijski novinar i glazbenik Slobodan Nano Vlašić kaže kako mu se izvedba Lisac svidjela, posebno zato što je bila vrlo hrabra, što njoj i priliči. 

"Meni se jako sviđa naša himna i dobro je razumijem u bilo čijoj izvedbi. Josipina je interpretacija bila hrabra, od nje upravo takva i očekivana, uz sjajan aranžman. Preporučujem hejterima poslušat' još koji put, da najprije obrate pažnju na jazzy pastoralnu pratnju izvrsnoga Zvjezdana Ružića, a onda kako Josipa priča himnu kao nešto što se živo stvarno događa oko nas," kazao je Vlašić. 

Srđan Obad iz grupe 'Valetudo' smatra kako je izvedba kvalitetna, a kako je Lisac umjetnica 'ispred svog vremena' te je logično kako će njen rad izazvati podvojena mišljenja.

"Po mom mišljenju Josipa je ostala vjerna svom stilu i glazbenom izričaju. Ona je glamurozna diva koja je već 50 godina u vrhu Hrvatske, a i svjetske glazbene scene. Baš zato što je s idejom i interpretacijom ispred svog vremena logično je da se neće baš svima svidjeti, pogotovo dijelu slušateljstva koji se ne mogu identificirati s tolikom količinom umjetnosti i osebujnosti," izjavio je Obad za Dubrovački dnevnik.