Prije desetak godina u Dubrovniku je bilo tek nekoliko stotina taksista, bili su to 'dobrostojeći' pojedinci koji su u sezoni puno radili, zimi više odmarali i živjeli itekako pristojno od svog rada. Ruku na srce, dio njih je vrlo vješto vlastite prihode papirnato umanjivao kako bi izbjegli plaćanje poreza, ali su među gostima bili cijenjeni kao vrlo dobri poznavatelji grada i povijesti, 'mali vodiči', a ne samo prijevoznici od točke A do točke B. Pogrešno bi bilo konstatirati kako nije postojala potreba za regulacijom autotaksi tržišta, posebno u Dubrovniku, kako bi se tržište učinilo transparentnijim, no isto tako bi pogrešno bilo reći kako je liberalizacija provedena 2017. godine to upotpunosti uspjela.  

Liberalizacijom se tržište jest učinilo nešto transparentnijim, u Dubrovniku je to posebno značajno u kontekstu davanja dozvola za obavljanje autotaksi djelatosti, no ono što se popratno dogodilo jest ulazak različitih tvrtki u posao (polu)legalno. Iako tvrtke zapravo djeluju po slovu zakona, koriste mehanizme koje zakon indirektno nudi kako bi se izbjeglo plaćanje poreza, uredna prijava radnika, ishođenje svih potrebnih dozvola, plaćanje kazni i slično.  

Srebrni vjetar j.d.o.o. jedno je od niza društava u stečaju

Mala ulaganja, bez potrebe za ikakvim obrazovanjem ili ranijim kompetencijama, samo vozačka dozvola i ispit za taksi vozača koji košta 30 eura i položi se u nekoliko dana, potrebni su za raditi posao taksista danas, a zarada je brza i bolja od prosječnih hrvatskih plaća. Zbog toga je dubrovačko tržište preplavio taksi biznis. Na ulicama je prema nekim procjenama oko 6 tisuća taksista, u vrhuncu sezone i do 8000. Unatoč uvriježenom mišljenju kako su taksisti najveći problem zbog gužvi koje stvara toliki broj vozila na cesti, gužva je zapravo najmanji problem, a pitanje budućnosti grada i demografije je ono o čemu se treba razmišljati. Kada bi svi medicinski tehničari bili taksisti, sve njegovateljice čistačice apartmana, sve učiteljice 'domaćice guest housa' i tako dalje, život u gradu bi bio neodrživ. Može li se Dubrovnik oduprijeti trendu rastućih 'profesionalnih vozača' u kantama od 3000 eura i hoće li nam se dogoditi da za koju godinu neće postojati drugo radno mjesto osim taksija i čistača apartmana? 

ČEKA SE ZONA POSEBNOG PROMETNOG REŽIMA 

Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, u više navrata je isticao kako je cilj gradske uprave smanjiti broj vozila oko povijesne jezgre, odnosno prioritetno uvesti zonu posebnog prometnog režima. Javni natječaj za nabavu sustava zone posebnog prometnog režima je završen, odabran je izvođač ugradnje opreme i, prema riječima gradonačelnika, ona će se vrlo skoro i ugraditi. Implementaciju sustava očekuje već u ovoj godini, a na ljeto bi trebala započeti testna faza.  

Jedna od odrednica zone posebnog prometnog režima jest i smanjenje broja taksista koji će moći cirkulirati kontaktnom zonom povijesne jezgre, odnosno od Zagrebačke ulice do Boninova. Već ranije je dubrovački gradonačelnik izjavljivao kako Grad ne smije i neće diskriminirati nikoga, ali i kako treba težiti lokalnoj izvrsnosti, a jedan od načina je i zaštiti dubrovačke taksiste kao što su zaštićeni lokalni vodiči.  

Na dubrovačkim prometnicama 2018. godine prometovali su vozači 'Dva limuna j.d.o.o.'. I to društvo je u stečaju

OKO 800 TAKSISTA MOĆI ĆE OKO GRADA 

Što se tiče konačnog smanjenja broja taksista, odluku će trebati usvojiti Gradsko vijeće, no ono što je za sada poznato jest da će vrlo skoro broj taksi vozila oko Grada biti značajno manji.  

„Otprilike će to biti broj koji je studija izbacila, oko 800 taksista ukupno koji će moći cirkulirati oko povijesne jegre, a sada ih ima oko pet, šest tisuća“, iznio je Franković, a riječ je o analizi studije mogućnosti prometne opterećenosti Prometnog fakulteta u Zagrebu. 

„Mislim da možemo i trebamo uvjetovati da svatko tko vozi na području Dubrovnika poznaje dubrovačku povijest i jezik, dakle da komunicira hrvatskim jezikom. Na taj način taksist nije samo vozač od točke A do točke B, nego se radi o osobi koja komunicira s gostima, koja može i treba ispričati povijest grada u onom dijelu za koji ih se obuči. Podsjetit ću, nekad prije smo kao jedan od uvjeta imali upravo edukaciju o tih nekoliko točaka kako bi taksisti bili upotpunosti kompetentni“, kazao je krajem prošle godine Franković dodajući kako liberalizacija ne bi trebala dovesti do toga da bilo tko vozi bez kompetencija.   

Direktor Eko taksija za regiju Jadran, Božo Miletić, ističe kako u sezoni svakodnevno viđa kako su ulice prepune taksi vozila koji dodatno zagušuju ionako zagušene prometnice.  

„Budući da se i ja bavim ovom djelatnošću, i to već skoro 20 godina, mislim da ne bi bilo u redu da govorim o broju taksi vozila. Činjenica je da sam uvijek zagovarao struku, kako bi bila ta koja će određivati određene stvari pa tako i ovu. Siguran sam kako na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu rade kvalitetni stručnjaci, od kojih neke i osobno poznajem,  pa ne bih htio dovoditi njihovu stručnost u pitanje. Ali da je broj taksi vozila na području grada Dubrovnika prevelik - jest, i to je nešto na čemu treba raditi s ciljem smanjenja broja istih. Međutim, Zakon o prijevozu u cestovnom prometu je temeljni akt sukladno kojem se obavlja autotaksi prijevoz, a koji po meni traži žurne izmjene. Danas, s odmakom od skoro šest godina od donošenja istog, pokazao je sve svoje pozitivne i negativne strane“, ističe Miletić i iznosi kako pozitivne treba zadržati, a negativne hitno promijeniti.  

KAKO POSTAVITI UVJETE ZA NATJEČAJ?  

Govoreći o generalnim smjernicama kojima bi se gradska uprava trebala rukovoditi u odabiru onih taksista koji će 'upasti' u broj od 800, ističe kako je „prvo i osnovno razlikovanje prijevoznika na domaće, odnosno one s prebivalištem i sjedištem na području Dubrovnika, od onih koji to nemaju“.  

„Drugo, potrebno je razlikovati one koji ovaj posao rade kao primarnu djelatnost od onih koji to tek povremeno rade u sezoni, a da ne govorim o onima koji rade u gradskim tvrtkama, pa ljeti, u sezoni otvore bolovanje kako bi vozili taksi, a koliko sam čuo ima i onih koji za vrijeme radnog dana u gradskim službama odluče odvesti po koju vožnju. Dalo bi se tu dosta toga navesti, međutim, koliko vidim ovaj put se gradonačelnik stvarno uhvatio u koštac s problemom i uistinu ga želi riješiti“, govori Miletić i ističe kako je red i poštivanje pravila svima u interesu, pa stoga podržava nastojanje da se red i uvede.

Jadanec d.o.o. također u stečaju

'NE POSTOJI PRIVATNI BIZNIS S MANJE POSTAVLJENIH UVJETA' 

Miletić smatra kako se taksi djelatnost može kvalitetno urediti po uzoru na druge europske države i gradove, isključivo kvalitetnim zakonom o prijevozu i kvalitetnim pratećim pravilnicima, a u konačnici i strogim kontrolama i kaznama, dok sve ostalo, smatra – neće polučiti stopostotni uspjeh.  

„Zakon o prijevozu u cestovnom prometu je loš. Svi mi koji radimo cijelu godinu u nepovoljnijem smo položaju od onih koji rade samo u sezoni. U cijelome svijetu ne postoji privatni biznis, koji možete početi obavljati, s manje postavljenih uvjeta. Taksi prijevoz je specifična djelatnost i ne smije biti neograničen broj taksi vozila. Ako usporedimo s ugostiteljstvom, dva lokala jedan do drugog su dobra stvar jer će se truditi privući posjetitelje svojom uslugom, cijenom i ponudom, i to je održivo iz razloga je se sve to odvija unutar onih zadanih gabarita lokala ili tarace; dok taksi vozila to ne mogu iz razloga jer koriste prometnice i ostalu infrastrukturu sa svim ostalim korisnicima istih, a koje svakim novim vozilom postaju još zagušenije i zagušenije što na koncu dovodi do ometanja normalnog tijeka života naših sugrađana“, zaključuje Božo Miletić iz Eko taksija.  

'AKO SE BUDE POŠTIVAO ZAKON BIT ĆE IH I MANJE OD 800' 

U tzv. 'narančastom centru' Taxi Ragusa u sezoni je 35 do 40 vozača, dok zimi radi otprilike polovica vozača. Njihov predsjednik Željko Stanković slaže se kako je brojka od 800 otpimalna prema dosadašnjim potrebama, ali i kapacitetu cesta oko Grada i govori – 'današnji broj bi svakako trebalo smanjiti'.  

„Mislim da će čak, ako se bude poštivao zakon, ostati i određeni broj praznih mjesta. Možda se neće popuniti niti svih tih 800 mjesta ako sve bude po zakonu, jer do sada se definitivno nije poštivao. Postoji ogroman broj onih koji su ovaj posao radili 'usputno' preko velikih agregatora, a ima firmi koje se otvore na početku sezone, odrade tih par mjeseci, a onda kada dođe vrijeme za platiti PDV firmu zatvore“, priča Stanković isto ono na što je i gradonačelnik Franković upozoravao u nekoliko navrata kao jedan od problema.  

„Ono na što ćemo apelirati i na čemu ćemo inzistirati jest da u gradu konstantno bude inspektor cestovnog prometa, jer postoje opravdane sumnje kako određeni dio vozila koja nose taksi znak, zapravo nemaju nikakve dozvole ni ovlaštenja, nego su jednostavno kupili preko neke internet platforme taksi znak, postavili ga na automobil i voze. U moru od tisuća taksija ako vas nitko ne kontrolira, onda svatko može raditi što želi. Dakle, trebaju biti jače, čvršće i redovne kontrole kako bi odvojili žito od kukolja i u konačnici uveli reda“, poručio je gradonačelnik.  

Još jedan automobil s oznakom Jadanec d.o.o. iz 2018- godine - u stečaju

NEĆE SE VIŠE MOĆI MULJATI S RADNIM VREMENOM 

„U sljedećim danima će Uber i Bolt postaviti radno vrijeme na aplikacijama pa će se i tako jedan dio problema riješiti“, pojašnjava Stanković. To zapravo znači da se više neće moći događati da je osoba prijavljena dva sata dnevno, a zapravo radi 8, 10 pa i 16 sati.  

„Puno njih će otpasti jer neće moći ispoštovati osnovne uvjete, odnosno imati sve papire među kojima su dozvola Grada Dubrovnika, licencirano vozilo i zaposlen, odnosno uredno prijavljen vozač. Do sada vozači u velikom broju slučajeva uopće nisu niti bili prijavljeni, to znaju i javna tijela, zapravo je sve to „javna tajna“, davalo se agregatorima 10 posto od prometa, a papiri neuredni“, zaključuje Stanković.  

Čelnik Plavog taksija Ivica Smoljko ističe kako su u centru suglasni s najavom gradonačelnika i podržavaju projekt posebnog prometovanja oko Grada.  

„Nas je prije desetak godina, s konavoskim taksistima, bilo oko 300 do 350 što je sasvim dovoljno i u niti jednom trenutku se nije vidio manjak. Turizam je danas optilike sličnih brojki kao i tada, a događa se da imamo i nekoliko tisuća taksista, red ipak treba postojati. Vidimo da Grad zaista ima želju red uspostaviti i to apsolutno podržavamo“, govori Smoljko.  

Za natječaj o prometovanju u kontaktnoj zoni povijesne gradske jezgre kaže ne zna kakve će detalje sadržavati jer ga još nitko nije vidio, no dodaje kako vjeruje da će u konačnici svi koji budu željeli - imati priliku participirati na natječaju.  

'NIJE RIJEČ O ZABRANI, NEGO REGULACIJI SAMO OKO PILA' 

„Zapravo ono što treba naglasiti jest da ovo nije zabrana rada ni za koga, riječ je samo o regulaciji prometovanja oko povijesne gradske jezgre. Kada govorimo o tom broju vozila koja će moći prolaziti, pa nije njega nitko izmislio već je struka analizama došla do njega. Neće Grad Dubrovnik nikome zabraniti rad, riječ je samo o natječaju za, recimo to tako – prolazak preko Pila u tom uskom grlu gdje zaista postoji kapacitet koji ono može podnijeti“, zaključuje glavna osoba Plavog taksija, Ivica Smoljko.  

Kako će proći testna faza uvođenja posebnog prometnog režima, hoće li gradska uprava uspjeti u namjerama smanjenja broja taksista oko Grada, a posljedično i u Dubrovniku – jer taksirati u Dubrovniku znači voziti „Pile – XY destinacija“ i obrnuto, i kako će izgledati budućnost grada čije gospodarstvo počiva u najvećoj mjeri na turizmu, ostaje za vidjeti. Je li ova superizborna godina, ili iduća godina lokalnih izbora otegotna ili olakotna okolnost za donošenje ovakvih odluka također je pitanje koje se nametalo u razgovorima, no činjenica je jedna – Dubrovnik ne može još dugo čekati. Teme u javnom diskursu su nakon godina trpanja problema pod tapit konačno krenule u dobrom smjeru. Još ostaju potezi.  

*Objavljeno u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika