Još od srpnja iste godine takozvana JNA formirala je Generalštab koji je imao za cilj napasti i okupirati Dalmaciju da bi već sredinom rujna vojni vrh odlučio kako je potrebno zauzeti dubrovačko područje i dolinu Neretve. Ratna djelovanja na dubrovačkom ratištu, nakon niza manjih provokacija, otpočela su krajem rujna vatrom po Đurinićima, Vitaljini i kućama ispod Ivanice, a kasnije su sve učestalije bile pucnjave po Brgatu. To su, dakako, samo mali isječci velikog zbivanja koje je kasnije zahvatilo Dubrovnik.

Iako se 1991. godine po Hrvatskoj uveliko pucalo, napad na Dubrovnik oduvijek je bio spoznaja koju su mnogi potiskivali u sebi misleći kako će rat mimoići Grad ili možda doći znatno kasnije.

Dubrovački profesor i jedan od osnivača HDZ-a jasno se sjeća tih ratnih dana, no posebno mu je ostao urezan u sjećanje jedan predratni sastanak. Riječ je o pokušaju malog čovjeka da se suprotstavi zlu i ratnim razaranjima ljudskim putem. Naime, kako se Jelić prisjetio za Dubrovački dnevnik, krajem rujna 1991. godine četiri Dubrovčanina srpske nacionalnosti i on, kao saborski zastupnik, posjetili su Trebinje i načelnika općine Božidara Vučurevića.

- To je bila naša želja i nastojanje da nešto napravimo da do zla ne dođe. Znate, kada rat već krene na obje strane bude žrtava. Naš pokušaj je bio pomalo naivan, ali kad me netko zove da učini nešto za mir ja moram reagirati. Tako je bilo i taj dan - prisjeća se Ivo Jelić te dodaje kako se imena svojih sugrađana itekako sjeća.

- Dvojica su umrla. Jedan je bio cijenjeni nastavnik matematike u školi na Ilijinoj glavici Srećko Stanić koji je inače bio iz Srbije, a došao je u Dubrovnik raditi, a drugi je bio Mićo Lajšić, također pokojni. Ostali su bili predsjednik SDS-a ovog područja Milorad Vukanović i Vasiljko Vukoje, atletski trener - govori Jelić koji je tada imao informacije sa svih strana da se nešto sprema. Budući da je bio nastavnik u Pomorskoj školi od 1974. godine jedan mu je đak, koji je također bio srpske nacionalnosti, govorio kako se doslovno ježi na priču koju mu je otac iz Hercegovine pričao.

- Kazao mi je kako se vojska okuplja na vježbama i da govore kako će napasti Dubrovnik, a on ih je pitao "Koga ćete napasti? Je li mene?" - prepričava Ivo Jelić koji se s navedenim kolegama zaputio na granicu na Ivanici 1991. godine. Oni su mislili stati uz granicu, no Jelić je smatrao kako to nije razumno jer je lako moglo doći do pucnjave na njih zbog tenzija koje su tada bile izražene. Predložio da pođu u službeni posjet pa je tako dogovoren susret s Božidarom Vučurevićem u 15 sati .

- Idemo iz Dubrovnika prema Trebinju, a ja već putem vidim vojnike na položajima, mitraljeze, bestrzajne topove... Ispred ulaza u grad veliki red za gorivo na crpnoj stanici što ukazuje da je opskrba bila poremećena, a u gradu, na križanju, milicioneri s automatima - opisuje Ivo Jelić koji se posebno sjeća ponašanja gradonačelnika Vučurevića koji je prema njegovim riječima bio izrazito bahat.

- Govorio nam je da Srbe u Dubrovniku ne progone stari Dubrovčani nego sinovi doseljenika iz zapadne Hercegovine. To me posebno uvrijedilo jer sam zapravo i ja od tih - moj otac je iz najzapadnijeg dijela zapadne Hercegovine što sam mu i rekao - sjeća se Ivo Jelić te dodaje kako mu je tad Vučurević rekao: "Nemojmo se lagati, to je najgore. Ovo je rat između dva naroda..."

To je Jelića posebno naljutilo jer je bio mišljenja da napad na Dubrovnik dolazi od strane neprijatelja, a ne tek tako zbog razlike u narodnosti. No, kako dalje dodaje, ubrzo ga je Vučurević "presjekao" i rekao:

"Pustimo priču. Donesena je odluka na višem nivou da nova granica između nas Srba i vas Hrvata mora biti na Neretvi", prepričava Jelić i dodaje kako mu je to bila nedvosmislena poruka o najavi protjerivanja Hrvata. Dalje nije ni pitao jer Vučurević nije objasnio što točno znači „viši nivo“ i tko je donio tu odluku.

- On je veliki maher za započeti veliki zlo. Uvijek je huškao ljude, a danas govori da je to radila vojska te da nema dokaza da je on bio umiješan. Čak je u jednom intervju za Slobodnu Dalmaciju kazao kako Dubrovnik nikad nije bio Hrvatski, što su ludosti - rekao je Ivo Jelić kojemu je tada Vučurević kazao kako bi bilo dobro da Hrvatska makne policiju s Brgata na što mu je on ukazao na kuću obitelji Matić koja je stradala od granate ispaljene sa srpske strane. Zbog te činjenice, navodi Jelić, kolege koje su bile s njim kazali su Vučureviću kako su postiđeni zbog pogotka kuće.

- Rekao sam mu da odmah mičemo pliciju s Brgata ako mi pokažete koju je kuću na Ivanici naša policija pogodila i oštetila – prisjetio se Ivo Jelić koji sa sugrađanima na povratku iz Trebinja posjetio kuću Matića.

I tako je otprilike završio razgovor tog rujanskog dana 1991. godine. Kasnije, s odmakom od 26 godina, poznato je što se ubrzo dogodilo - potpuna blokada grada, granatiranje, stradali, prekid svih telefonskih i radio veza, nestašica vode, struje, hrane...

Gospar Ivo Jelić ipak je zadovoljan kako se odnosi danas razvijaju.

-  Dobro je da stvaranjem svakog koraka koji liječi rane i razvija prijateljstvo činimo napredak - kazao je Jelić pa ta tako posebno istaknuo nedavni posjet dubrovačkog gradonačelnika Mata Frankovića Kotoru.

- Ja sam sretan čovjek zbog te suradnje. Kotor, Budva, Tivat, Perast... općenito svi dobri odnosi na relaciji Hrvatska – Crna Gora jer je riječ o gradovima jednoga duha. Volio bih i sređivanje odnosa s Trebinjem na razini gradskih vlasti, ali prvenstveno mislim da se trebinjske vlasti trebaju ispričati za započinjanje rata što je kasnije uzrokovalo cijelo zlo, a samo minuta rata je zlo. Stradala su i srpska sela što je meni vrlo žao, ali važno je da se uoče agresori - govori Jelić te dodaje kako se ne smije zaboraviti na Vučurevića koji je želio biti takozvani „ministar turizma“ Dubrovnika pa tako odlučivati bacanjem bombi koliko će posjetitelja biti u Gradu. Također, prema njegovom mišljenju posebno je loše što danas pojedinci iz Trebinja tvrde da u Dubrovniku ništa nije oštećeno.

- Normalan čovjek ne može stvarati mržnju, ali posebno treba biti svjestan u kojem se vremenu živi – rekao je Ivo Jelić navevši primjer pozdrava "za dom spremni" koji je često tema rasprava je li dozvoljen ili ne.

- To nije moj pozdrav. Bilo je i drugih branitelja u Hrvatskoj osim tobožnjih HOS-ovaca i sad praviti priču od toga da je HOS na neki način spas Hrvatske nije uredu. Ja nikad nisam želio prihvatiti da u jednoj državi postoje dva znamenja, dvije vojske... Uzor nam treba biti Srđan Aleksić koji je štitio svog prijatelja druge nacionalnosti. To je primjer ljudskosti, u tom smjeru trebamo razmišljati i graditi budućnost - zaključio je za Dubrovačke dnevnik jedna od osnivača HDZ-a bivši saborski zastupnik Ivo Jelić.

Aida Čakić