ŽIVOT U ĐAČKOM DOMU Najveći problem su samo četiri tuša za 87 učenika (FOTO)

Autor: Dragutin Curk Autori fotografija: DC/FM, Dragutin Curk
Ove godine u učeničke domove u Dubrovniku upisano je 48 đaka od čega su dva ženska doma koja imaju kapacitet od ukupno 222 kreveta i jedan muški s 87. Trenutni kapaciteti zadovoljavaju potrebama potražnje, iako postoje liste čekanja, no, nažalost, nije se u sve domove jednako ulagalo. Kako žive učenici u dubrovačkim đačkim domovima, što imaju, a što im je potrebno pitanje je koje smo postavili učenicima, ali i ravnatelju muškog učeničkog doma, Borisu Njavru.

Razgovarali smo Nenom Baranićem, Petrom Šunjićem i Antom Boticom, trojicom mladića, koji su višegodišnji stanari ovog dubrovačkog đačkog doma.

Ispočetka im nije bilo lako priviknuti se na novi život zbog nostalgije za vlastitim domom i odvojenosti od obitelji.

'Bilo je teško priviknuti se na hranu i na to da nisi kod kuće te da ne možeš sve kako misliš, ali bilo je i zabavno. Upoznao sam i puno novih prijatelja s kojima se družim i preko ljeta', rekao je maturant Petar Šunjić.

U ovoj školskoj godini primili su 10 novih, a na listi čekanja ostalo je još 14 učenika. Potražnja srednjoškolaca za većim kapacitetima doma ne zabrinjava djelatnike koji problem objašnjavaju manjim brojem maturanata u generaciji, no ukazali su nam na drugi problem, a to je nedostatak sanitarnih čvorova i pretrpanost soba. Naime, u domu su samo četiri zajednička tuša za 87 učenika, a sobe koje su poprilično male, namještene za po četiri učenika.

Učenici su relativno zadovoljni s postojećim uvjetima , iako se ne bi požalili da imaju malo više svojeg komfora.

'Tuševi su čisti, zahoda ne nedostaje, privatnost možda nije na vrhuncu, ali smo se svi već na to naviknuli', rekao je učenik Neno Baranić.

Boris Njavro, koji je na poziciji ravnatelja ove institucije već 12 godina, priznao je postojeće probleme. U razgovoru ističe kako njegova nastojanja za adekvatnim uređenjem doma traju dugi niz godina, a dosadašnji neuspjeh ovisio je o više faktora. Između ostaloga naglašava kako se 'domarina' koju roditelji svakog učenika plaćaju za smještaj u učeničkom domu, nije mijenjala od 2003. godine. Tad je odlukom Ministarstvo zanosit , obrazovanja i sporta propisalo iznosa 1260 kn, odnosno roditelji plaćaju 630 kuna mjesečno sa subvencijom županije, iako ekonomske i gospodarske prilike u Zemlji više nisu iste.

'Smatram da đački dom nije skup sa sadašnjom domarinom zato i jesam ovdje, ali neznam bili mogao ostati da poskupi' kaže nam srednjoškolac Ante Botica.

Kako je muški učenički dom u nadležnosti i na proračunskim sredstvima Županije, iz tih istih sredstava prošle godine zamijenjen je dotrajali namještaj te su uređeni ulazi u prostorije, dok je za ovu godinu Županija iz proračuna izdvojila 90 tisuća kuna za uređenje ovog doma.

Prema riječima gospara Njavra, lijepa je vijest, to što je napisan i na strukturne fondove EU apliciran projekt u sklopu kojeg se predviđa rekonstrukcija cijele zgrade. S tim će Dom dobiti dodatnih 40 ležaja, sobe će postati trokrevetne, a svaka bi imala i svoj sanitarni čvor.

Za vrijeme dok Europska unija razmatra predani projekt, a roditelji se nadaju boljim uvjetima za svoju djecu, učenici koji se očito na sve mogu priviknuti pa zajedno sa svojim mentorima osvajaju sportska i filmska natjecanja.

Tako je i srednjoškolac, Neno Baranić, zajedno s kolegom Božom Urđevićem i mentorom Mirom Bronzićem ovog ljeta na Nacionalnoj reviji srednjoškolskog filma u Karlovcu, za dokumentarni film 'ON', koji se bavi problematikom LGBT zajednice, osvojio nagradu u sekciji za najbolji dokumentarni film godine. Za isti film dobili su i nagradu Hrvatskog filmskog saveza. Nagrada je bila sudjelovanje na reviji međunarodnog filma za mlade u Seulu, Južna Koreja, gdje su bili u svojstvu članova žirija.    

'Unatoč skromnim uvjetima rada mi smo zaista najbolji đački dom' zaključio je gospar Boris Njavro.

Popularni Članci