IZDVOJENO MIŠLJENJE Profesor, književnik i redatelj Stijepo Mijović Kočan o Zakonu o hrvatskom jeziku

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: DD
Stijepo Mijović Kočan, profesor, književnik i filmski redatelj zapisao je izdvojeno mišljenje o Zakonu o hrvatskom jeziku. Prenosimo ga u cijelosti: 

Ovih je naših dana, početkom 2024., u Hrvatskom državnim saboru izglasovan Zakon o hrvatskomu jeziku koji je potaknula Matica hrvatska, a predložila, u svojoj inačici, Vlada Republike Hrvatske.

Neosporno, to je značajno za hrvatski jezik, kao i za samobitnost hrvatske države. Stoga valja pozdraviti njegovo postojanje. One koji mu nalaze zamjerke, na primjer nepostojanje učinkovite obrane od nasrtaja na hrvatski jezik, valja podsjetiti da je Zakon o svojemu jeziku bolje imati ikakav nego nikakav, kako je do jučer bilo. Nadati se dobru i valjanu temelju i toga nastojanja i toga Zakona.

Ovo što će ovdje dalje napisati, pisao sam i objavljivao još u bivšoj državi, pa sada zapravo to samo obnavljam. Moj prijedlog, koji inače imaju svi vrhovi vlasti u Hrvatskoj, ali negdje skriven ili odbačen u nekoj „ladici“, u današnjim je okolnostima neostvariv, to mi je jasno. Svejedno zapisujem svoje IZDVOJENO MIŠLJENJE, ovdje, ne drugdje, jer sam zahvalan vlasniku i urednicima Dubrovačkoga dnevnika koji poštuju moje riječi. Da upravo tu ostane zapisano.

Na svojoj katastarskoj čestitci „jedan za jedan“ graditi sa svojim susjedima zajedničku grafijsku i lingvističku nastanbu, to je – kada bi i bilo shvatljivo –  uvijek temelj sukobima i svojatanjima. A svojatanja i sukobi traju već blizu dva stoljeća i novi naraštaji, sustavno i namjerno odgajani u neznanju, nemaju i ne mogu imati valjan pojam ni o sebi ni o svojemu pismu i jeziku.

***

Tko se samo jednom pred moćnicima prigne, nikada mu više neće dopustiti da se uzpravi i hoda uzpravan. Hrvatski su se jezikolovci od početka 19. stoljeća do danas stalno priginjali, podčinjavali su se stranim interesima.

Prije nego iznesem što želim, napominjem da sam jedan od najstarijih članova Matice hrvatske, od 1966. bez prekida, iz dva razloga: jer je gospodin Tomislav Klobučar 1972. u Švedskoj osnovao kulturno društvo nazvano Matica hrvatska, a drugi je razlog što je prof. dr. Zvonimir Bartolić naše članske knjižice u Međimurju zakopao uz krajtjednicu svojega oca, a kada je MH ponovno nastavila djelovati, donio ih je iz Čakovca u zagrebačku središnjicu, gdje je moje ime križano da ne glasujem, sve to sadašnje uprave, a ta moja članska knjižica je nestala u razdoblju kada su Maticu vodili neki Lukić, kao glavni tajnik, i njegov pijun Botica, službeno predsjednik MH.

Drugi je razlog što sam, skupa s pokojnima Petrom Šegedinom, Nedjeljkom Mihanovićem i još nekima, tada, između 1987. i 1989. rijetkima, obnavljao Maticu. Znači, dulje od pola stoljeća član sam MH, jedan od njezinih obnovitelja i autor sedam do sada tiskanih knjiga u njezinu izdanju, aktivan i u više drugih poduzimanja, npr. dva znanstvena skupa, jedan od njih međunarodni, o Hrvatima u Crnoj Gori, koje sam pokrenuo i ostvario 2007. u Kotoru, u ime Matice, simpozij o Antunu Bonifačiću i spomen ploča na njegovoj rodnoj kući koju sam osobno dao izraditi i postavio, itd.

Time naglašavam da mi ni na kraj pameti nije ni jedno slovo i ni jedan čin prigovora Matičinu Zakonu o jeziku, premda još i ne znam što tamo piše, nisam upućen, bio sam dulje izvan Zagreba, ali jesam siguran da su jezikoslovci koje je vodio prof. dr. Mario Grčević imali dobre namjere i vrsno poznavanje hrvatskoga jezika kao i društvenih okolnosti.

Tek pošto sam se uvjerio da će Matičin prijedlog Zakona o jeziku zapravo biti izigran i preinačivan, jer Matičin je samo prijedlog, a sve ostalo vodi Vlada, usudio sam se iznijeti svoje mišljenje i svoj stav. Samo svoj, bez ikakva svjetovanja bilo s kim.

***

Zakon o jeziku je neizostavna obveza države Hrvatske. Ne ni Matice hrvatske, koja je dala dobar poticaj, ne ni jezikoslovaca, ne ni pravopisaca, ne ni lektora, ni svih inih. Oni će svi raditi što rade tako kako su i dosada radili.

Na temelju Ustava Republike Hrvatske, moj prijedlog

ZAKONA O HRVATSKOMU JEZIKU ima samo PET odjeljaka.

1.Hrvatsko pismo, prema stranom nalogu za ilirizma uzpostavljeno kao ZAJEDNIČKO* za sve južne Slavene, vraća se na izvornu hrvatsku latinicu bez zajedničkih tzv. dijakritičkih znakova, znači da „gajica“ više ne važi, a time se ujedno hrvatska grafija i osuvremenjuje i uzklađuje sa zakonitostima suvremenih okolnosti računalnih sustava, odnosno virtualnoga svijeta, posvuda: 

Č je CC, 

Ć je CH, 

DŽ je DZ, 

Đ je GJ, 

Š je SS, 

Ž je ZZ.** 

2. NA SVIM JAVNIM PROSTORIMA I U  CJELOKUPNOMU JAVNOM ŽIVOTU U REPUBLICI HRVATSKOJ SVA JAVNA SUOBRAĆANJA MORAJU BITI NAPISANA HRVATSKIM JEZIKOM I  OSUVREMENJENIM LATINIČNIM PISMENIMA, BEZ TAKOZVANIH DIJAKRITIČKIH ZNAKOVA. 

3. BUDUĆI DA JE REPUBLIKA HRVATSKA OTVORENA ZEMLJA U KOJU SU USELILE BROJNE MANJINE I BUDUĆI DA JE MEĐUNARODNO I MEĐUDRŽAVNO UMREŽENA I POLITIČKI I POSLOVNO, NAKON I IZPOD NADPISA NA HRTVATSKOM I NAJMANJE UPOLA MANJIM PISMENIMA, SVE NAPISANO HRVATSKIMU MOŽE BITI PREVEDENO NA BILO KOJI JEZIK I NAPISANO BILO KOJIM PISMOM. 

4. TRI TJEDNA NAKON PISANE OPOMENE ILI UPOZORENJA, BEZ OBZIRA NA TO JE LI TU OPOMENU PISANO PRIHVATIO I PODPISAO, KRŠITELJU OVOGA ZAKONA SLIJEDI KAZNA U RAZPONU OD DESET DO STO TISUĆA  EURA.

5. VLADA REPUBLIKE HRVATSKE SE OBVEZUJE DA U RAZDOBLJU OD NAJDULJE ŠEST MJESECI OD OBJAVE OVOGA ZAKONA OBAVI NAČIN PRIMJENE I OSIGURA LJUDSTVO ZA NJEGOVO OSTVARENJE, ODNOSNO ZA OBVEZU POŠTIVANA USTAVA RH. NE URADI LI TAKO, VLADA NE MOŽE IMATI DALJE POVJERENJE NI SABORA NI BIRAČA. 

*Tadašnje ZAJEDNIČKO PISMO bilo je temelj istovremeno ozakonjenom ZAJEDNIČKOM JEZIKU. Time je dobronamjerni, ali naivni „Gaj pokopal naš kaj“ (KRLEŽA ga je „Baladana…“ „vratio iz mrtvih“!), čime je „preporoditelj“ iz hrvatskoga jezika odstranio i čakavicu (vratio je u književnost Nazor!).Tako je ujedinjena do tada trojna grafiju, što je bilo trenutno korisno, ali se tijekom godina pokazalo mnogo većom štetom koju trpimo do dana današnjega podnoseći nasrtaje na naše kao „zajedničko“; nama oduzimano − drugi su prisvajali.

**Prije Domovinskog rata, u Večernjem listu,, negdje između 1987. i 1989 (?)., ne znam točno, nemam te novine sačuvane, ali negdje u njezinu arhivu jesu, u razgovoru s tadašnjim urednikom u VL Baldom Dobrašinom, predlagao sam istu ovu grafiju hrvatskoga jezika koju sada obnavljam. Pojedinci iz „tehničke inteligencije“ su bili oduševljeni, a pojedinci iz „humanističke inteligencije“ ništa nisu shvatili, kao i obično.

***

Toga dana, 29.listopada 2023., kada sam ovo dostavio svoj trojici predsjednika, Države, Sabora i Vlade, iako bez prvog odjeljka, u samo četiri stavka, Vlada je u Dnevniku Hrvatske radiotelevizije, odnosno na toj svojoj te-ve oglasnoj ploči, obznanila da je svoj prijedlog Zakona o jeziku „uputila u saborsku proceduru“. Očekivano, moj je prijedlog  „zakasnio“. Zašto „zakasnio“? Ništa još nije bilo izglasovano, a „procedura“ se često nadopunjuje, ako se to želi!? 

  JEZIK JE TEMELJ DRŽAVE. JEZIK JE OBSTANAK.

***

Da se sve ovo lako promijeni i primijeni dobrom predhodnom pripremom − dovoljno je tek jedan tjedan.

Bez lažnih nadanja, ovo zapisujemm i stoga da ne zaboravim što sam i kako sam mislio. (veljača 2024.)




Popularni Članci