Ivana Marija Vidović slavna je pijanistica. Utemeljiteljica je i umjetnička direktorica Epidaurus Festivala u Cavtatu. Svestrana Ivana također se bavi i poezijom koju objavljuje na više jezika. Sama ih govori pet. Iako je srce veže uz Cavtat dobar dio godine provodi na turnejama, a nastupa po cijelom svijetu - od zavodljive Južne Amerike do samog srca Europe.

Lukrecija Dragić je ove godine privukla pozornost javnosti kao pobjednica izbora za Kraljicu Jadrana gdje je odnijela i titulu Kraljice simpatičnosti. Lukrecija je studentica i sportašica. Od svoje devete godine bavi se atletikom. Pleše i u Linđu.

Dubravko Andrijić ima bogatu biografiju, od medija do politike. Zaposlen je kao sistem administrator u Jadranskim luksuznim hotelima. No Duba bi najbolje opisali ako bismo rekli da je osoba izraženog duha i uvijek gentleman. Kažu da više nema dubrovačkih gospara, no Dubo tu tvrdnju pobija. 

Pitanja:

1. Koji su po vama najvažniji događaji u protekloj godini u Hrvatskoj, ali i Dubrovniku?
2. Koje događaje nalazite posebno pozitivnim, a koje negativnim?
3. Kakva vam je generalno bila 2013. na poslovnom i/ili privatnom planu?
4. Što očekujete u 2014?

Ivana Marija Vidović: Vratili smo se obitelji, Dubrovnik je vazda bio jedan od centara Europe

(Foto: Miho Skvrce, kolaž: Zoran Kusalo)

1. Dva najvažnija događaja koja su obilježila godinu koja nas pomalo napušta jesu zasigurno odabir Pape Frana, argentinca Jorge M. Bergoglia, čudotvorca kojega krase vrline koje su nam u ovom trenu zemaljske ravnodušnosti silno potrebne. Papa Frano entuzijastični je esprit za cjelokupnu populaciju svijeta. Ne samo zbog katoličkog dijela svijeta. On je na prvom mjestu konstantni izvor radosti u sveobuhvatnom vidokrugu, kako radosno lice koje stalno zrači i potiče u nama ono najbolje, tako u duhovnim sveopćim vidicima. Poznam dobro dio svijeta iz kojeg proizlazi krasni taj čovjek – on je zasigurno najbolji preokret u prethodnoj godini.

Potvrda Hrvatske njenim stapanjem s Europom, kojoj od pamtivijeka pripada, također je obilježila godinu. Osobno smatram da po gospodarskom, ekonomskom, ali nadasve nametnutim trenutnim mentalnim sklopom Lijepe naše savršenijoj fuziji još ne možemo uz bok, i to kažem s rezignacijom. Po svim ostalim stavkama mi smo ionako dio Europe, bili i ostali vazda te je nepotrebno vijoriti bandjere zbog ulaska u svijet kojem već pripadamo. Samo kad promislim na svoju familju – to su sve europski korijeni. Dubrovnik je jedan od centara Europe oduvijek.

Šteta je što moramo gubiti silno vrijeme pa taj važni fakt “prinovama” uvijek iznova objašnjavati. Pa dubrovački zakoni su pored rimskog prava jedni od najuređenijih i najnaprednijih u svijetu.
U tom procesu spjegavanja naše povijesti i samim sugrađanima, propustili smo strašno puno mogućnosti za napredak, strašno puno vremena.

2. Pozitivne sam rekla, a ima ih još puno. Negativni su brojni, i ne bih puno o njima jer ljudi to ionako znaju. Bilo bi divno kad bi oni što pametuju dali mjesta onima što ne govore previše jer je puno bolje biti koristan nego govoriti i vladati. Negativno je da su naše ceste zapostavljene i da su danas familje nastradalih mladića u Župi dubrovačkoj u neutoljivoj žalosti. Negativno je da Dubrovnik ni geografski ni psihološki ne pripada Hrvatskoj. Tužno je da joj je vjerni podanik i da ju drži na pijedestalu, a da zauzvrat mi tonemo. Negativno je da je u ljudima strah da će biti gore, a da živimo u jednoj od najljepših zemalja svijeta. Tužno je da neupućeni rade poslove za koje nisu stručni i stoga su neodgovorni. I zato zemlja trune. Još? Pirotehnika! Čovjekomršče. Nemir. Neuroze. Nezaposlenost. Oholost koja se postigla višim položajima (honores mutant mores/časti mijenjaju običaje). Mladi izgubljeni i bezvoljni. Frajeri bez pokrića. Pričaju priče o časti, a poraz ne znaju podnijeti – gdje je viteštvo?

3. Moja godina bila je kao i sve do sada; jedinstvena i lijepa. Volim ju! Odvela me dalje i u privatnom i poslovnom planu. Nastupila sam u krasnim gradovima i dvoranama od Južne Amerike do Italije. U Cavtatu smo uspješno oživotvorili i sedmo izdanje Epidaurus festivala. Posebno uživam u klasi glasovira koju drugu godinu vodim pri Umjetničkoj školi Luka Sorkočević u Dubrovniku. Uvjerila sam se da je mladost uvijek spremna reagirati na dobrotu i uložiti u zajednički rad samo joj treba pokazati smjer i probuditi joj ljubav prema pravim vrijednostima. To mi ulijeva veliko povjerenje. Imam dovoljno hrabrosti da vjerujem u nemoguće i to me nosi. Nedostaje samopouzdanja u većine ljudi, ali zar možemo očekivati da je drugačije? A oni koji ga prolijevaju preko rubova čaše oni opet oskudijevaju s važnim i potrebnim.

4. Od godine koja nam stiže ne očekujem ništa doli da me iznenadi bar na nekoliko poligona. Šalicu radosti za svakoga. Više skromnosti oko nas. Kulture više, a ne manje kako se predvidilo u proračunima. Manje beskućnika. Manje nezaposlenih. Manje bahatosti. Manje laži. Više osmijeha i duhovnih vrijednosti. Mir u svijetu. Ljubav prema životinjama, prirodi. Svijest o prioritetima i savjest o svojim zadaćama na sveopću dobrobit, a ne isključivo na svoju vlastitu. Samo doprinos sveopćem dobru može uzdići pojedinca.

Lukrecija Dragić: Veselim se uspjesima na fakultetu i u atletici

(Foto: Lucija Komaić)

1. Najbitniji događaj za Hrvatsku po meni je ulazak u EU, a što se tiče Dubrovnika izgradnja petlje na Ilijinoj glavici.

2. Posebno teško mi padaju vijesti o stradanjima mladih, pogotovo u prometu. Pozitivno je što su se počeli obnavljati Lazareti, te ću s ostalim Linđovcima uskoro tamo moći zabalat.

3. Za mene iznimno uspješna godina. Maturirala sam i upisala željeni Kineziološki fakultet u Zagrebu, postigla dobre rezultate nabdržavnom natjecanju iz atletike, te na izboru ljepote u Rabu postala Kraljica Jadrana.

4. S obzirom da sam studentica glavna preokupacija mi je položit sve ispite prve godine. Pošto sam nastavila trenirat atletiku, u puno boljim uvjetima nego u Dubrovniku, očekujem bolje rezultate i naravno da me posluži sreća i dobro zdravlje.

Dubravko Andrijić: Vlada je pokazala da ne može naći pijesak ni usred pustinje

(Foto: Facebook)

1. Godinu su obilježili ulazak u EU i referendumi, rast nezaposlenosti i nastavak podjele društva. Iako su i predhodna i aktualna vlast "radili" na pripremama za ulazak u EU stekao sam utisak da nas je sam ulazak iznenadio. Naime, jug je i formalno postao otok, a sudeći po broju uspješno riješenih projekata Vlada ne može pronaći pijesak niti kada se nalazi usred pustinje.

2. Po proteklim referendumima i medijskim akcijama ispada da su Hrvati više opterećeni događajima u tuđim spavaćim sobama i sigurnim profitom veselih investitora nego da li će u godinama koje dolaze - imati pitku vodu. Fiskalizacija je dijelom pozitivna, jer se počinje uvoditi reda. Ali samo dijelimično jer su nedovoljno osmišljene promjene zakona uzrokovale apsurdne blokade i poteškoće ionako porezno preopterećenih poduzetnika (jedna od zaista ugroženih manjina u državi). Ukratko, užasi adolescencije.

3. Generalno, 2013. mi je bila sinusoidna, ali pričekajmo da dođe do samog kraja.

4. Velikih očekivanja nemam. Bit će nam uglavnom onako kako sami napravimo.

 Prije u 'Adio trinaesta': 

KAKVA IM JE BILA GODINA? Mato Franković, Andrea Zvono i Zvonimir Bašica

KAKVA IM JE BILA GODINA? Valentin Dujmović, Nila Miličić Vukosavić i Vicko Dragojević

KAKVA IM JE BILA GODINA? Ivana Vareškić, Alen Bajd i Iva Pozniak

KAKVA IM JE BILA GODINA? Darija Mikulandra Žanetić, Ivuša Gojan i Đive Galov

KAKVA IM JE BILA GODINA? Goran Cvjetinović, Marijana Aksić Vitković i Vlaho Margaretić

KAKVA IM JE BILA GODINA? Anđela Matić, Igor Miošić i Andro Vidak

KAKVA IM JE BILA GODINA? Sanja Putica, Vlaho Alamat i Karla Labaš

KAKVA IM JE BILA GODINA? Ivana Jelača, Srđan Obad i Edi Jertec