Tog je mišljenja i jedan od branitelja Đuro Lubura koji je na svom Facebook profilu objavio kako je sramotno što je za takvo što izabrana upravo 22. godišnjica pada Vukovara te kako je loše što se u našoj zemlji raspravlja isključivo o svjetonazorskim pitanjima od kojih se ne živi.

Mjesecima se raspravlja o stvarima koje nam neće poboljšati život

'Čini mi se, što god oni govorili, kako radikalizacija odgovara i takozvanoj ljevici i takozvanoj desnici, jer su svjetonazorska pitanja jedino oko čega se mogu prikazati različitima i skrenuti pažnju s bitnih pitanja koja ni jedni ni drugi nisu u stanju riješiti,' napisao je Lubura u svom statusu.

U pisanom komentaru za Dubrovački dnevnik, Lubura navodi kako je činjenica kako se o pravim problemima mjesecima ne govori, bez obzira tko je što potaknuo ili iskoristio. 'Dok broj nezaposlenih nezaustavljivo raste, a zbog manje rođenih u odnosu na umrle i odlaska ljudi 'trbuhom za kruhom' u Hrvatskoj svake godine živi nekoliko desetaka tisuća ljudi manje, mi mjesecima raspravljamo o stvarima koje nam život neće učiniti boljim,' tvrdi Lubura.

1991. godine smo barem imali nadu kako će biti bolje, danas nemamo

Također navodi kako je prije nekoliko dana razgovarao s jednim oženjenim 30-godišnjakom koji još nema djece, a koji mu je kazao kako je lakše bilo imati dijete 1991. godine nego danas, jer tad je postojala nada kako će biti bolje, za razliku od danas. 'Naime, supruga mu je nezaposlena, a on nema stalni posao pa žive s roditeljima i jednostavno si ne mogu dozvoliti da imaju dijete kojem neće moći osigurati dostojan život. I nažalost, potpuno ga razumijem,' dodaje.

'Doista poštujem važnost svjetonazorskih pitanja, ali duboko vjerujem kako nije vrijeme za podjele niti za radikalizaciju. Vrijeme je da se, kao i u ratu, ujedinimo oko životno važnih pitanja, a to, što god tko mislio, ni ustavna definicija braka ni ćirilica u Vukovaru nisu. Vrijeme je da stanemo na loptu i okrenemo se konkretnim projektima koji će nama i našoj djeci osigurati normalan život,' zaključuje Lubura. I uistinu, postavlja se pitanje u kakvom to društvu živimo kad je 22. godišnjica pada Vukovara, dan koji bi trebao pripadati isključivo građanima koji se prisjećaju onih koji su živote dali kako bi neki drugi mogli živjeti, iskorišten za prepirke na političkoj osnovi. Je li to ta Hrvatska o kojoj su oni koji više nisu s nama sanjali? Bez obzira kojoj političkoj opciji pripadao, svatko tko imalo cijeni njihovu žrtvu trebao bi znati kako za jučerašnje podjele, kada bi se zapravo trebalo pokazati jedinstvo, nije ni vrijeme ni mjesto. 

Ivona Butjer