Ovakav stav HRT opravdava činjenicom kako novinari i kreativno osoblje moraju biti neovisni o vlasti, interesnim skupinama, tijelima i institucijama koje su pod utjecajem vlasti, politike, gospodarstva ili drugim sličnim utjecajima. U svom radu i novinari i kreativno osoblje ne smiju isticati političku, svjetonazorsku, gospodarsku, vjersku ni bilo koju drugu pripadnost ili sklonost, koja bi objektivno mogla stvoriti dojam o njihovoj nesamostalnosti ili neobjektivnosti.

Međutim, svakako je važno napomenuti kako novinar, u svojoj osobnoj domeni, itekako ima pravo na svoje svjetonazore i uvjerenja, kao i svaki drugi građanin RH, pa je logično kako izvan svog radnog vremena i mjesta imaju pravo slobodno iskazivati svoje mišljenje. Zar društvene mreže ne spadaju pod privatnu domenu i zar novinari, jednako kao i svi ostali građani RH, nemaju pravo na svojim profilima objavljivati ono što žele izvan svog radnog vremena i mjesta?

Također ja važno napomenuti kako je svaki medij, prema Zakonu o medijima, dužan širiti toleranciju i promicati jednakost među ljudima, dok je promicanje mržnje na bilo kojoj osnovi neprihvatljivo, pa čak i kažnjivo. Podsjetimo kako su samim Ustavom svakom građaninu RH zajamčena temeljna ljudska prava koja oštro osuđuju bilo koji oblik diskriminacije, pa i po pitanju seksualne orijentacije što navedeni referendum svakako jest. Tom logikom bi se mediji svakako trebali boriti protiv takve vrste diskriminacije, sukladno Zakonu o medijima kojih se HRT, po svemu sudeći, baš i ne pridržava.