Piše: Božidar Proročić

Božić nas iznova podśeća da se Bog ne objavljuje u sili i nadmoći, već u blizini čovjeka u porodici, u praštanju, u ruci koja se pruži prva, u riječima koje zbližavaju i obavezuju. U ovim svetim Božjim danima ne postajemo „drugi“ jedni drugima, već bliži, jer hrišćanska ljubav ne pita za prezime, jezik ni porijeklo. Ona pita samo jedno - jesmo li spremni da budemo ljudi. Zato ovu čestitku prirodno vežem za mošti Sveti Tripun, svetinju koja vjekovima čuva duhovni zavjet Kotora i Boke. Pred njegovim imenom Kotor stoji kao śedočanstvo da se vjera može čuvati kroz vrijeme, a bliskost graditi i sačuvati kroz iskušenja. U tom smislu, Katedrala Svetog Tripuna stoji kao živo śedočanstvo identiteta i trajanja, ali i kao trajni poziv na otvorenost, dijalog i poštovanje drugoga. Boka u svom duhovnom nasljeđu prepoznaje i ličnosti čiji su životni put i vjera oblikovali njen identitet a to su: Blažena Ozana Kotorska, kao mjerilo savjesti, poniznosti i unutrašnje snage, takođe Sveti Leopold Mandić, rođen u Herceg Novom  svetac pomirenja i čovjek koji je cijelim svojim životom sśedočio ideju jedinstva hrišćana, upravo onako kako nam je to danas najpotrebnije.

Crna Gora u katoličkoj tradiciji pamti i druge svijetle tragove. Uz Tripuna, Ozanu i Leopolda, s pravom se pominje i Sveti Gracija iz Mua, skromni augustinac i propovjednik, čiji je život bio posvećen služenju, vjeri i dostojanstvu čovjeka. Njegovo nasljeđe potvrđuje da je Boka duboko duhovna, a istovremeno prirodno otvorena prema drugome. I sama činjenica da se u Kotoru čuva bogata riznica relikvija govori koliko je ovaj prostor bio i ostao mjesto snažnog hrišćanskog identiteta i trajanja.

U božićnoj noći Evanđelje donosi rečenicu koja sažima sve ono što želimo jedni drugima: „Slava Bogu na visini, a na zemlji mir među ljudima dobre volje.“ (Lk 2,14)

Zato od srca želim da Božić donese mir u domove, zdravlje u porodice, snagu onima koji nose brige i svjetlost svima koji traže smisao. Neka nas ovaj praznik podśeti da poštujemo jedni druge, da čuvamo dostojanstvo svakog čovjeka i da njegujemo ono što nas oplemenjuje vjeru, tradiciju, kulturu, jezik, ali i onu jednostavnu ljudskost bez koje nema ni Crne Gore, ni Boke, ni istinske Evrope. U tom duhu śećamo se i mornara i pomoraca Boke, ljudi mora i vjere, koji su vjekovima nosili sa sobom ne samo jedra već i nadu povratka i odgovornost prema životu. Na dugim plovidbama, daleko od obale, Božić su dočekivali oslonjeni na vjeru, čuvajući u srcu sliku svojih gradova, crkava i porodica. Njihovo nasljeđe posebno nas povezuje sa Hrvatima u Hrvatskoj i u dijaspori, našim komšijama i braćom, s kojima dijelimo more, Mediteran, hrišćanske vrijednosti i osjećaj uzajamne bliskosti.

Katoličkom sveštenstvu Crne Gore želim blagoslovenu i odgovornu službu da riječ utjehe i nade dopre do svakog čovjeka, bez razlike da oltar bude mjesto sabiranja, svih dobrih ljudi i da poruka Božića bude jača od svake gorčine našeg vremena. Svim Hrvatima, svim Albancima i svim katolicima Crne Gore, kao i svima koji Božić doživljavaju kao praznik dobrote, blizine i nade  srećan i blagoslovljen Božić.

Neka vas prate blagoslovi Svetog Tripuna, Blažene Ozane Kotorske, Svetog Gracije iz Mua i Svetog Leopolda Mandića, da u našim gradovima i selima bude više razumijevanja, više praštanja i više hrišćanske ljubavi prema svima i sa svima, na dobro čovjeka i na čast Crne Gore.