Španjolska policija uhitila ga je u hotelu s četiri zvjezdice Bitácora u turističkoj zoni Playa de Las Americas na otoku Tenerife. Gotovina je, navodno, tjednima prije uhićenja jahtom kružio otočjem i mijenjao prenoćišta. Nije bio naoružan, a kod njega u džepu našli su 24 novčanice od 500 eura, odnosno ukupno 12.000 eura. Uhićenju se nije opirao.

S njim je na večeri bio australski Hrvat Jozo Grgić Jablan koji mu je te novce donio kao financijsku pomoć za bijeg. I njega su uhitili. Nakon ispitivanja još šest dana proveo je u hotelu pod prismotrom policije. Zatim su ga pustili da se vrati u Australiju. 

Gotovina i Grgić su se iza 20 spustili na večeru. Sjeli su za stol broj 157. Nisu naručivali ništa posebno nego su jeli što je bilo ponuđeno na švedskom stolu. Naručili su butelju vina Marqués de Caceres i razgovarali o nadolazećim blagdanima.  Oko 21.10 sati, odnosno malo prije nego su ispili zadnje gutljaje vina i prije nego je Gotovina uspio platiti butelju koja je prema riječima, šefa sale restorana Bitácora, stajala 20 eura,u restoran hotela upalo je devet španjolskih specijalnih agenata.

Pitali su ga je li on Ante Gotovina. On im je smirenim glasom rekao da je. Tada je ispružio ruke, kao da je očekivao uhićenje, te je uz vidno olakšanje pogledao u kameru koja ga je snimala i rekao 'I to se jednom moralo dogoditi'. Zatim je pitao smije li uzeti sako što su mu policajci dopustili, piše Express.

Gotovinin račun za vino od 20 eura tada su podmirili novinari koji su došli na Kanare. Gotovini je u sobi ostao etui za kubanske cigare koji su mu nakon puštanja na slobodu novinari vratili.

Noć je proveo u strogo čuvanom španjolskom zatvoru Soto del Real koji se nalazi 40-ak kilometara od Madrida, a u njemu kazne služe teroristi, propali tajkuni, političari, bankari, odvjetnici. Nakon toga su ga prebacili u UN-ov zatvor u Scheveningenu u Nizozemskoj.

Sedam godina kasnije Gotovina je, zajedno s generalom Mladenom Markačem, pravomoćno oslobođen svih optužbi i vratio se u Hrvatsku uz veličanstven doček.

Jedini čovjek koji ga je posjećivao u bijegu Željko Dilber, prijatelj Ante Gotovine, svojedobno je za Express potvrdio da ga je posjećivao tijekom sve četiri godine bijega (od 7. srpnja 2001. godine do uhićenja 7. prosinca 2005. na Tenerifeu), i to po cijelom svijetu!

- Da, tijekom četiri godine bijega sastajao sam se s njim po cijelom svijetu iako sam bio praćen. To bi bilo otprilike svaka dva mjeseca. I da, bilo me jako strah. Bile su to prave avanture. Kako me ne bi uhvatili, znao sam, naprimjer, osobnom iskaznicom prijeći granicu s Italijom, potom ostaviti auto u Trstu, zatim avionom ići za Milano pa vlakom do Rima i onda opet avionom do Madrida. Uvijek sam išao sam, Dunja bi otprilike znala, a kad bih se vratio, sve bih joj detaljno ispričao - rekao je za Express Željko Dilber. Dodao je da je general tražio da mu donese knjige, posebno one iz povijesti umjetnosti, čak i CD-ove klape Intrade.

Dilberu je bilo prilično stalo da se razjasni jedna stvar, da nije Dunja Gotovina, točnije njen poziv s mobitela, skrivio lociranje i uhićenje generala Gotovine.

- Nikad Dunja, kao ni ja, nismo zvali njega, već je uvijek on nas zvao. Ante je uvijek birao kad će zvati i nitko od nas nije imao njegov broj. Naravno, svi smo mijenjali brojeve, a dogovorili bi se načelno danas razgovaramo. Tad bi mu na određeni način poslali novi broj - objasnio je Dilber.  - Kako je Dunja sve to vrijeme bila pod nadzorom, morali smo paziti da sastanak s obitelji ne bi otkrio Antin položaj, te sam ja jedini kontaktirao s njim. Što se tiče mjesta njegova skrivanja, evo, prvi put ću reći gdje se nalazio i kako sam odlazio tamo. Skrivao se u ribarskim kućicama i na brodovima po Kornatima, na Dugom otoku i Ugljanu. Nikad tamo nisam odlazio svojim brodom jer sam znao da me prate. Svaki put bih unajmio drugi brod i otišao do otoka na kojemu se Ante trenutno nalazio, odnoseći mu hranu i čistu odjeću. Skrivanje po ovim otocima trajalo je dva mjeseca, a onda je prešao granicu i sklonio se u inozemstvu -  otkrio je Dilber.