U vjerojatno najstarijoj aktivnoj solani na svijetu proizvodni je proces ostao u cijelosti prirodan: u njemu sudjeluju samo more, sunce, vjetar i ljudi bez kojih ne bi bilo ni ove Solane. Sol se još uvijek dobiva prirodno, isparavanjem morske vode u velikim plitkim bazenima kojih je nekad bilo više desetina (kažu: čak 58), od kojih je 11 kristalizacijskih. 

Ipak, danas se sol vadi iz samo dva bazena: to su Mundo (svijet) i Frano, nazvan po sv. Franju. 
Po svecima su nazvani i ostali bazeni: Anton, Baltazar, Ivan, Josip, Nikola, Petar i Pavao, a Vlaho i Lazar su bazeni koji su zatvoreni kratko nakon pada Dubrovačke Republike. Iz njih se brala najkvalitetnija i najbjelja sol. 

Neprekinuta tradicija 
Tradicija nije prekinuta ni ove godine, a berači su ponovno došli iz Konavala, Dubrovnika, Primorja i Stona te Korčule i Kaštela, ali i susjedne Hercegovine. Svi su došli otvorenog srca i puni volje pomoći Stonjanima, a prijave su u Solanu počele stizati i prije nego je objelodanjen “Otvoreni poziv za volontere“ za berbu 19. i 20. kolovoza. Volonterima je najavljeno kako se od njih očekuju rad i ozbiljnost, a da  ih čekaju lagana lopata, prikladna radna odjeća, uživanje ispod poznatih stonskih zidina i sol za godišnje obiteljske potrebe. Glede ića i pića Uprava je u proglasu obećala uživanje u plodovima mora Malostonskog zaljeva, a sve prigotovljeno na tradicionalni način uz asistenciju direktora Solane Svetana Pejića i uživanje poznatih stonskih vina. 

Doista, više nema smještaja u Solani, koji je svojedobno omogućavan turistima beračima, ali objed i osvježenje nisu izostali, kao ni vedro raspoloženje, čak i onda kad se sunce tek oko 8 sati promililo iza brda koja okružuju Solanu i ubrzo zagrijalo. Prva ovogodišnja berba, kasnija no inače, počela je u utorak 19. kolovoza oko 6 sati ujutro. Srećom po berače, dan je već okraćao i oni su iskoristili prigodu da s drvenim lopatama grupiraju u “štrafte“, kako nazivaju dugačke bijele linije za lakši ukrcaj soli u vagone. Uslijedilo bi njihov odvoz, da bi radni dan završio objedom na meniju kojeg su se našle kamenice i juha od kamenica, morska jaja i riba pečena u soli te još neke lokalne delicije. 

Đuro Bobić je umirovljeni i prema potrebi još aktivni vozač lokomotive u Solani. Sjetno priča da je podrijetlom iz sela poviše Slanoga, odakle mu je otac došao u Ston te izgradio kuću. U Solani je radio od 1974.godine, punih 36 godina.  

„Ovdje sam bio sve do mirovine, ali uvijek dođem i pomognem kad je berba. Tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća smo sol znali vadili iz devet bazena, završavajući svaki dan po jedan bazen. Nakon devetog bi pauzirali. Ove je godine berba samo dva dana i sol vadimo samo iz dva bazena u kojima nije “propao“ asfalt. Inače su asfaltirani svi bazeni, ali je u mnogima ta prirodna podloga propala. Došli su nam i ove godine pomoći u berbi mnogi Hercegovci. Prije je znalo biti i po 70 berača, a često nam je pomagala i omladina. Tad se vadilo puno više soli, a i vrijeme je bilo bolje. Sad je drugačije jer se zbog klimatskih promjena sve poremetilo. Problem je što, ako se najavi kiša, ne možemo pokriti bazene da sačuvamo sol. Iz jednog se bazena moglo izvaditi i 95 tona soli, ali smo morali s berbom početi već u 5 sati ujutro i raditi sve do 16 ura“, govori.  

I zaručnica u berbi 
Trgovac Slobodan Palac je došao iz Gruda u Hercegovini i kaže da zbog druženja dolazi već deset godina.  

„Ima cijela ekipa, uglavnom smo godinama u istom sastavu i redovito dolazimo, a pojedini samo rijetko izostanu zbog neodgodivih obveza. Svi smo navikli raditi, jer tko je naučio oko duhana i stekao iskustvo sa škijom, ovo mu je mila majka!“, priča nam.  
Najstariji berač soli Vjeko Andrijanić ima 72 godine.  
„Jest, malo je teško raditi oko soli, ali za prijatelja nije teško! Pejić je pravi prijatelj i zato mu i pomažemo. Osobno ne znam koliko sam već puta došao u berbu soli. Nisam brojao, ali znam da sam tu već mnogo puno puta. Fizički posao kao ovaj nije lak, ali mi je najteže gurati vagone jer me boli koljeno. Ma, ne žalim se, gledajte tu su i dva dječaka, a ove godine u berbi je zaručnica sina Svetanove sestre. Znači buduća supruga njegova nećaka“, pojašnjava Vjeko i pokazuje na Ružicu Kovač koja je došla iz Zaprešića. 

„Rodom sam iz Livna, ali živim u Zaprešiću. Ovdje me doveo zaručnik i nije mi teško! Malo guranja i lopatanja je fizički napornije, ali se svi povremeno odmorimo u hladu i popijemo vode. Ove sam godine jedina žena među beračima, ali su mi rekli da ih je lani bilo više. Preporučam svima da dođu na berbu te iskušaju osobne mogućnosti. Rad s beračima soli je vrlo zanimljivo iskustvo i o tome ću pričati djeci s kojom radim“, izjavila je. 

Brat vlasnika Solane i bivši dubrovački ugostitelj Berislav Bićo Pejić priznaje kako zbog svog posla ranije često nije bio u berbi, ali je po odlasku u mirovinu uporniji. 
„Mogu reći da nema puno razlike između berbi, a radna ekipa je uvijek dobra i maksimalno se trudi. Ove godine je kiša dva puta odgodila berbu pa će i prinos soli vjerojatno biti manji nego lani. Ali, dobro je da je sunce zagrijalo nešto kasnije no inače. No, prigrijat će dok se sol bude ubacivala u vagone. Ipak, vjerujem da će sve za danas planirano biti gotovo do podneva“, govori. 

Umirovljeni policajac i ratni vojni invalid Željko Marić tvrdi da mu je ovo već 24. ili 25. berba i da non-stop pomaže.

 
„Zapravo sam tu od prve poratne berbe. Za prijatelja kao što je Svetan ništa nije teško! Kad već inzistirate, reći ću da je najteže skupljanje i pravljenje “štrafti“ te guranje vagona jer je u svakom od njih tona, tona i 100 kila soli! Dolazit ću dok god budem živ“, kaže Marić, a Bićov i Svetanov rođak Milan Pejić došao je iz Sovića dan uoči berbe i kaže da se dobro naspavao te pripremio za izazove berbe. 
„Tu sam redovito. Ništa nije teško onom tko je naučio raditi! Počeli smo oko 6 i stanemo tek da katkad popijemo vode, a već se radujem što ćemo na kraju svi složno zapjevati“, rekao je.  

Jedan od starijih berača je i umirovljeni ugostitelj Goran Čuljak koji je također došao iz Sovića kod Gruda. Ovo mu je već deseta berba.  
„Mislim da je sudjelovanje u berbi osobni doprinos svih nas povijesti i tradiciji Pelješca i Stona. Naravno, dolazim i zbog druženja te samog Svetana koji je prava institucija i doajen ugostiteljstva. Berba je lijepa tradicija i tu treba “dati ruke“ koliko tko može. No, ne da se bilo tko “satre i polomi“, nego upravo da doprinese održanju tradicije“, poručio je.  

Ambiciozni planovi i eko sol 
Posjet drevnoj Solani ne bi bio potpun ako nešto više ne kaže i vlasnik Svetan Pejić. Dok priča o ovoljetnoj berbi, doznajemo kako se svaki dan berbe očekuje po 75 do 80 tona soli.  
„Ukupno će, znači, berba donijeti oko 150 tona soli. Ako ovog ljeta dođe do druge berbe, očekujemo još oko 100 tona soli! Prije smo sol, inače, vadili svakih desetak dana, sve do jeseni i početka sezone kiša! Lani smo ubrali skoro 400 tona, ali ove godine malo kasnimo, iako još uvijek nije kasno i nadam se uspješnom završetku. Naša sol se može kupiti samo u privatnim butigama u Dubrovniku, a proizvodnja je mala jer ne dolazi iz 9 ili 18 bazena, nego samo iz dva, odnosno bazena Frano i Mundo. Prije tri tjedna, u tri je dana palo čak 68 litara kiše te smo morali odgoditi berbu soli koja bi inače završavala oko 24.kolovoza, odnosno sv.Bartula. Sva sol ide isključivo za prehrambene potrebe jer iz oštećenih bazena više ne vadimo industrijsku sol“, priča Svetan Pejić te sarkastično dodaje kako „nema ni potrebe, jer je uvoz jeftiniji“. 
„Naš projekt Solane Ston temelji se na ekološkoj proizvodnji. Cijeli je naš tim uvjeren da, ako obnovimo Solanu prema projektu iz 1997.godine, stonska sol će se prodavati kao ljekovita! To je jedina sol na svijetu bez aditiva! Medicina zbog zdravlja stalno upozorava “manje soli u prehrani“, ali tvrdim kako uopće nije problem sol nego aditivi koji se dodaju soli. Solana ima ukupno 58 bazena koji se dijele na pet grupa, a u doba Dubrovačke Republike je bilo 18 bazena od kojih po devet za “roso“ sol, a devet za “bianco“ sol. “Roso“ je bila za stoku, a “bianco“ za ljude. Posljednjih 120 godina “radi“ samo devet bazena. Godine 1886. u dio bazena je stavljen prirodni asfalt, onaj iz Vrgorca, koji je bio i prvi asfalt na ulicama nekih europskih gradova. Ali, uslijed ratova i potresa, taj je asfalt oštećen te ga treba dići i dno popločati kamenom. Ako pitate “zašto kamenom“, moj odgovor je: bazen po imenu Lazar popločan je u doba Republike kamenom i prema arhivima, u njemu se proizvodila najčišća i najbjelja sol za carski dvor. Ta je sol postizala i najveću cijenu, a kad danas pogledamo taj bazen, izgleda kao da je popločan tek prije par godina! Na njemu nema nikakvih oštećenja! Popločan je našim lokalnim kamenom i zaključili smo da, ako se tim kamenom popločaju svi kristalizacijski bazeni, ostaje nam vječiti spomenik, a mi ćemo iz njih dobivati eko sol“, iznosi Pejić.  

“Višak“ prijava 
Pejić zaneseno priča kako im je za ovoljetnu berbu trebalo 30 berača ali ih se javilo 15 “viška“. Ipak, tvrdi kako zapravo nikad nije višak jer će se tad ljudi manje umaraju i lopataju! Bazen Mundo je poznat po tome što se iz njega sol dijelila građanima koji nisu imali novca da je kupe. Zakoni Dubrovačke Republike su bili strogi, ali pravedni i humani: sol je prodavana pod zlato, ali je sirotinji davana besplatno! Cijeli bi se svijet trebao ugledati na Republiku i kopirati njen Statut iz 1272.godine! 

Lice starog i iskusnog gospodarstvenika prekrila je sjena. Kao da objašnjava zašto, govori kako je problem za ovu Solanu, u posljednje vrijeme, Zakon o pomorskom dobru.  
„U ožujku je proglašeno pomorsko dobro, mi smo se žalili i na to trebali dobiti odgovor u roku 15 dana. Ali, nema ga ni nakon duže od sto dana, odnosno skoro četiri mjeseca! Solana je kulturna baština kakvu nema nitko na svijetu i umjesto da nam država pomogne, kod nas je previše zloće! Što više govorim o povijesti, to nas pojedinci više pritiskaju da im je ovo “ščapati“ i da bih otišao u stečaj! Ali, nema šanse, neće se to dogoditi! Uporni smo i znamo da će se naša sol prodavati kao ljekovita, jer se razlikuje od svih ostalih. Stonska sol je uvijek imala svoju cijenu jer se ističe kvalitetom. A kad se Solana konačno uredi prema projektu, bit će tretirana kao ljekovita sol! Nažalost je Solana oštećena ratom i zubom vremena, preostala su samo dva bazena i mogu je dobivati samo privatne trgovine u Dubrovniku. Javljaju nam se i trgovački lanci, ali kad bismo je dali njima, tad je naši građani ne bi imali“, zaključuje Sveto Pejić.