Luna McCormick je sa sadašnjim suprugom prvi put posjetila Dubrovnik 2023. godine, na njegov rođendan. Tijekom posjeta zidinama zaprosio ju je, a oboje nisu ni slutili da će im upravo taj odmor promijeniti život. Grad, more, mir i energija juga oduševili su ih na prvu.

“To je bilo potpuno suprotno od našeg života u Teksasu”, prisjeća se Luna.

Nedugo nakon povratka kući, ideja o preseljenju više nije bila tek romantična misao. Prodali su sve što su imali, i u kolovozu 2024. godine stigli u Slano, gdje danas žive svoje novo, sporije, jednostavnije i, kako kaže, mirnije poglavlje.

“Muž i ja smo bivši vojnici. Oboje smo imali ozljede zbog kojih smo otišli u mirovinu, i zanimljivo je da su nam se dogodile gotovo u isto vrijeme. Upravo tada smo se upoznali i zaljubili”, priča 35-godišnja Luna.

'Energetska privlačnost'

“U Dubrovnik smo došli na deset dana i već trećeg dana rekla sam mu da želim ovdje živjeti”, govori.

Nakon što su oboje osjetili isto, odlučili su potražiti više informacija. Na ručku s Markom, iznajmljivačem kod kojeg su boravili, otvorili su sve teme koje su ih zanimale – od troškova života, kvalitetnog odrastanja djece, životnih vrijednosti do odnosa među ljudima.

“Objasnio nam je sve, a nama se najviše svidjelo to što ljudi ovdje žive prema vrijednostima koje i mi cijenimo. Osjećali smo snažnu energetsku privlačnost prema ovom mjestu”, kazala je.

Posebno ih je privukla razlika u načinu života.

“Tamo je samo posao, posao i opet posao. Pa možda prijatelji, možda obitelj... Ovdje je obitelj prva, pa prijatelji, slobodno vrijeme, a posao tek iza toga. Pomislili smo – 'kakav predivan način života!'. Sve nam se uklopilo u dušu”, kaže Luna.

Nakon povratka u Ameriku, postalo je jasno da ih Teksas više ne ispunjava.

“Muž je vidio koliko sam nesretna. Napravio je veliku listu svega što moramo obaviti za preseljenje i krenuli smo korak po korak.”

S posebnom emocijom dodaje tešku nesreću koja ih je pogodila.

Jednostavak odlazak iz Amerike

“Izgubila sam kćer koja je imala osam godina, poginula je u prometnoj nesreći u travnju 2025. godine To nas je dodatno učvrstilo u odluci da se maknemo iz Amerike“, govori Luna.

Prodali su sve i cijeli život spakirali u četiri kufera.

“Nismo vezani za materijalno, tako da nam je to zapravo bilo lako. Najteže je bilo dovesti našeg zlatnog retrivera“, prisjeća se.

Odlazak iz Amerike nije ih teško pogodio.

“Znali smo da se ne želimo vratiti. Tamo trenutačno vlada ozračje s kojim se ne slažemo. Radiš do smrti, troškovi su ogromni, potrebno je najmanje deset tisuća dolara mjesečno samo da preživiš. Ovdje možemo živjeti kvalitetno. To nam je najbitnije“, govori Luna.

Atmosferu u Americi opisuje vrlo otvoreno.

“Energetski je teška. Tjera te da se osjećaš usamljeno i izolirano. Sve je nekako negativno. Ne želim govoriti protiv Amerike, ali tako je. Ekonomija stalno raste jer je zasnovana na burzi pa onda cijene skaču – hrana, mlijeko, automobili, osiguranje, a sve se jako oporezuje. Sve u Americi ukazuje na građanski rat i vjerujem da je slično ozračje vladalo i u Europi pred Drugi svjetski rat. To iscrpljuje čovjeka“, navodi Luna.

Govori i o iskustvu iz vojske.

“Moj muž je proveo deset godina kao časnik. Dao je svoj život državi, a onda gledao kako sve odlazi u pogrešnom smjeru. Vojska je stroga i vlada parola ‘sjedi i šuti’, bez objašnjenja. Ali čovjek nije lutka ni robot“, govori.

Dodaje i da se u Americi kao žena često osjećala nesigurno.

“U Teksasu je normalno da svi nose oružje. Ozračje je kao pred neki veliki sukob. Moj djed je pobjegao iz Europe u Ameriku početkom '40-ih jer je osjetio da će nešto krenuti po zlu. Ja sam sada otišla iz Amerike u Europu – povijest se ponavlja, samo obrnuto”, kaže Luna.

Najbolja odluka

U Slano su se zaljubili čim su vidjeli nekretninu koju im je agent pokazao – dvosobni stan s velikim balkonom. Na potvrdu kupnje čekali su sedam mjeseci zbog birokratskih procedura.

“Sviđa mi se sve u Hrvatskoj, samo ne birokracija. U Americi je sve digitalno i brzo gotovo”, smije se.

Oduševljena je i ljudima u Dubrovniku.

“Već su nam postali prijatelji, stalno se družimo. Čak ni promet nam nije problem, u Teksasu su ceste sa šest traka i sedam milijuna ljudi u gradu. Ako ću zaglaviti u prometu, radije ću zaglaviti gledajući more”, kaže kroz smijeh.

U Slanome je, napokon u miru, završila i svoju knjigu koju je počela pisati prije deset godina. Ona i suprug vide se ovdje do kraja života.

“Voljeli bismo imati još djece, a ako ne uspije, usvojit ćemo. Dolazak u Hrvatsku je najbolja odluka koju smo donijeli”, kaže Luna koja danas u Slanome živi, piše, slika, stvara glazbu i, kako kaže, prvi put osjeća da je stvarno doma.