Geologinja o Dubrovniku: Turizam je uvijek izazov za okoliš, a fenomen oseke u Pilama nije jednostavno objasniti

Autor: Petra Srebrović Autori fotografija: Goran Mratinović, Friederike Bungenstock
Znanstvenica s ekspertizom za obalna područja podijelila je s nama razmišljanja o izazovima u Dubrovniku, utjecaju turizma i kruzera na okoliš, fenomenu oseke u Pilama i još mnogo toga

U lipnju se u Dubrovniku održava godišnji skup Međunarodnog udruženja sedimentologa. Jedna od sudionica ovogodišnjeg skupa je Friederike Bungenstock, voditeljica Odsjeka obalne i kvartarne geologije na Institutu Donje Saske za povijesna obalna istraživanja u Wilhelmshavenu u Njemačkoj. Specijalizirana je u području promjene razine mora kroz prošlost, kao i rekonstrukciji krajolika, a projekte provodi u njemačkom, danskom i nizozemskom moru te obalama Sjeverne Irske i Brazila. 

„Sedimentologija je znanstvena disciplina koja se bavi fizikalnim i kemijskim svojstvima sedimentnih stijena i procesima uključenim u njihovo formiranje, uključujući transport, taloženje i litifikaciju (transformaciju u stijenu) sedimenata“, pojašnjava Bungenstock. 

Ovogodišnja konferencija pokriva teme u rasponu od dubokog morskog taloženja, špiljskih sedimenata, 500 milijuna godina stare vulkanske i tektonske sedimentacije pa sve do naslaga modernog vremena. Sudionici konferencije će sudjelovati i u terenskim izletima duž hrvatske jadranske obale i promatrati različite obalne transformacije koje su nastale i postglacijalnim podizanjem razine mora. 

Friederike Bungenstock

Kako su za jadranske gradove, a posebno za Veneciju i Dubrovnik, česta upozorenja kako ih čeka neizbježno potapanje, a sve su glasnije među pukom i teme o negativnim učincima čovjeka na okoliš, povod je to bio za razgovor sa znanstvenicom o svim ovim procesima i 'crnim scenarijima'. 

Možete li za početak objasniti primarni fokus obalne geologije i što su vaše specifične domene ekspertize?

Geologija je znanost koja se bavi stijenama i različitim vrstama sedimenata te njihovim specifičnim procesima od početka Zemljine povijesti. Našim su planetom dominirali i još uvijek dominiraju oceani, pa su u svakoj geološkoj eri postojale različite vrste obala. Postoje primjerice klifne obale od karbonatnih stijena, kao u Dubrovniku, ili od pješčenjaka ili granita, postoje obale sa širokim pješčanim ili šljunčanim plažama, a postoje i blatne obale, kojima dominiraju plime i oseke, kao što imamo na sjeveru Njemačke. Kao obalni geolozi promatramo obalnu dinamiku kroz vrijeme kako bismo razumjeli procese i razloge obalnih promjena uslijed pojedinačnih događaja poput ekstremne oluje ili dugoročnih promjena kao što su razina mora, spuštanje obale i slično. Naš cilj je razumjeti kako obala reagira na promjenu razine mora, obalnu eroziju i nakupljanje sedimenta. Sve to je važno i u kontekstu društva i ekonomije zbog procjene pritisaka.  

Koje su najveće opasnosti za naš planet u smislu klimatskih promjena u ovom trenutku?

Klimatske promjene su inače normalan proces u Zemljinoj povijesti jer se klima uvijek mijenjala. Ono što je sada novo jest ljudski doprinos, i to ne samo od vremena industrijalizacije. Sve je počelo sječom šuma i razvitkom poljoprivrede. Čovjek se uvijek prilagođavao promjenama klime i krajolika. Ali sada nas je više nego ikad prije, a imamo tendenciju zadržavanja 'statusa quo' u smislu turizma i migracija prema obali. Upravo taj rastući broj ljudi umanjuje našu mogućnost fleksibilnosti u reagiranju. Naš cilj bi trebao biti djelovati ranije, a ne reagirati kada se cijeli sustav uruši.

Koje su najznačajnije 'brige' u vašem polju, obalne geologije?

Kako bih odgovorila na ovo pitanje, prvo moram objasniti našu obalu. Moje područje rada je južna obala Sjevernog mora, a ona je nastala taloženjem obalnih sedimenata tijekom porasta razine mora u posljednjih 10 tisuća godina postglacijalnog holocenskog porasta razine mora. To obalno područje je ravno i karakterizirano tresetom, slanom močvarom i morskim sedimentima. Raspon plime i oseke je do četiri metra što rezultira pojavom širokog blatnog područja dva puta dnevno. Za vrijeme oseke, moguće je hodati preko blatnih ravnica do barijernih otoka udaljenih šest kilometara od obale.

Friederike Bungenstock

Oseka na otoku Spiekeroog

Kako bi se zaštitili od poplava tijekom ekstremno visokih plima i oluja, prije 2000 godina ljudi su počeli graditi humke gdje su imali svoje kuće i štale. U 11. stoljeću su počeli graditi nasipe za zaštitu polja, da bi u 13. stoljeću izgradili i kontinuirani nasip duž cijele obale našeg područja, koji je danas 'umjetna granica' između kopna i mora, prekidajući tako prirodni tranzicijski spoj kopna i mora. Porastom razine mora, koji je 10 centimetara po stoljeću posljednje tisućljeće, obala nije mogla reagirati pa je blokirana nasipom. To znači kako je najveće svjetsko plimno-ravno područje na svijetu, Vadensko more koje je na popisu UNESCO-ve svjetske baštine, pod pritiskom s više strana: porast razine mora u kombinaciji s mjerama zaštite obale i očuvanje prirode u kombinaciji s turizmom. Radimo na razini mora i rekonstrukciji krajolika kako bismo bolje razumjeli kako je obala reagirala na porast razine mora i olujne udare, ali i koliko je otporan bio prirodni sustav. Osim toga, proučavamo i povezanost krajolika i ljudske interakcije u prošlosti. Sve to će, nadamo se, doprinijeti promjeni razmišljanja o budućem upravljanju obalnim područjem.  

Friederike Bungenstock

Desno i straga nasip visok 8m koji štiti obalu Sjeverne Njemačke sa stazom nasipa na pola puta. Profil nasipa je dovoljno ravan da prekine nalet valova tijekom olujnih udara.

Koje su specifične opasnosti za Dubrovnik i našu županiju u kontekstu klimatskih promjena?

Specifične opasnosti za Dubrovnik su satkane od mnoštva malih komadića, koji zajedno tvore mozaik. Tu su klimatskih pritisci, konkretno razine mora, odnosno predviđanja koja ukazuju na povećanje razine mora za vrijeme nevremena, a posebno za drugi dio 21. stoljeća. Tu je naravno i turizam koji generira veliku korist, ali i pritiske i izazove, što se odnosi na cijeli Jadran i Mediteran. 

Jedan primjer jest i unošenje invazivnih vrsta kroz balastnu vodu brodova, kao i njihovo unošenje na trupu brodova. Brodovi koji plove iz Atlantika u Sredozemlje ili iz Sredozemlja u Jadran, djeluju kao vektori za prostornu distribuciju invazivnih vrsta. Nažalost, čak i rekreacijska plovidba igra ulogu u prenošenju vrsta povlačenjem i bacanjem sidra na drugom mjestu. Jedan vrlo istaknuti primjer za ovaj proces u Sredozemlju i Jadranu jest rasprostranjenost vrste Caulerpa taxifolia.

To je alga koja predstavlja opasnost morskim livadama posidonije (op.a. kako je Dubrovčani zovu – voga), a posidonija je važna za opstanak mnogih vrsta riba. Iako Caulerpa taxifolia izgleda lijepo takve jarko zelene boje , ona nema jednaku vrijednost u ekosustavu kao posidonija. 

xcgvhb

Dubrovački akvatorij pun je voge, a za nevremena zimi često se može vidjeti osušene morske trave na plažama. Iznimno je važna za ekosustav i naziva ju se morskim plućima

Što vidite kao najveći utjecaj i opasnost za klimu, posebno u Dubrovniku? Je li to turizam, promet...? 

Teško je reći postoji li zapravo hijerarhija faktora. Svakako, vjerujem kako turizam, a posebno kruzeri, predstavljaju jedan od faktora. To je jedan od lokalnih izazova, a utječe i na na mnoge druge stvari kao što su transport, otpadne vode, eutrofikacija, korištenje vode, onečišćene zraka i ulazak invazivnih vrsta.

Mislite li kako postoji 'put natrag' za preokrenuti klimatske promjene ili smo osuđeni na propast?

Ne mislim kako možemo 'preokrenuti' klimatske promjene, jer zapravo nikada ne bismo trebali misliti kako možemo dominirati nad prirodnim procesima, ali zasigurno imamo priliku usporiti stopu klimatskih promjena. Možemo djelovati razumno, a uvjerena sam kako se možemo prilagoditi, samo što to moramo zaista učiniti i ubrzati tempo. Ovo je vjerojatno jedan od najvećih izazova za kreatore politika, jer oni moraju donijeti neugodne odluke kako bi se stvarna promjena i provela. 

xdcfvgjbhnk

Caulerpa taxifolia, poznatija pod nazivom 'alga ubojica' jedna je od invazivnih vrsta koja prijeti domaćoj morskoj travi vogi 

Koje su specifične prijetnje koje vidite za Jadransko more?

Kao i svugdje, njih je nekoliko. Kako je stanovništvo na obali u posljednjim desetljećima rapidno povećano, ekstremne plime postaju sve veća prijetnja obalnim zajednicama. Kao jedan od najalarmantnijih signala klimatskih promjena, porast razine mora bio je u središtu javnog diskursa posljednjih desetljeća. Ipak, po mom mišljenju, ekstremni vremenski uvjeti još su veći izazov, jer oni ne uzrokuju samo ekstremne razine mora, već i štete na kopnu. Mogu spomenuti tzv. 'mediteranske ciklone', a to su zapravo uragani koji potječu iz Sredozemlja. Uzrokuju ih vrlo visoke razine energije i vlage u atmosferi. Također, tu su i povećanja obilnih oborina u proljeće, tzv. 'Vb vremenski uvjeti' koji dolaze preko Lionskog zaljeva i Apeninskog poluotoka i onda ostaju u Jadranu relativno dugo, a ne samo dva ili tri dana. U isto vrijeme, Mediteran doživljava i naglo smanjenje prosječne ljetne količine padalina i zagrijavanje koje je iznad globalnog prosjeka. Još jedna prijetnja je kakvoća mora, jer se Jadran ponaša poput slijepog crijeva. Kvaliteta morske vode je poboljšana tijekom posljednjih godina, ali turizam i krstarenja koji djeluju kao kontaminirajući čimbenici su još uvijek u porastu. 

Često čujemo upozorenja kako će morski gradovi kao što su Dubrovnik i Venecija biti potopljeni. Je li to realna mogućnost, mislite li kako će se to dogoditi i kada?

Povećanje morske razine, a time i ubrzanje pojave događaja povezanih s visokim razinama vode je činjenica. Zapravo, buduće projekcije ekstremnih razina mora uglavnom se odnose na olujne valove, posebno za drugu polovicu 21. stoljeća. Dapače, kroz 20. stoljeće i posebno od ranih 90-ih, porast razine mora se ubrzao. Ovaj trend će se nastaviti i u budućnosti. Za Jadransko more, porast razine mora od otprilike 50 centimetara je predviđen za 2100. godinu. Konkretno za Veneciju, sada već znamo kako su jedan dodatan problem i valovi koji nastaju zbog kruzera.  

Goran Mratinović/DD

Oseka u Pilama 7. veljače ove godine

Što nam izmjena plime i oseke može reći? U Dubrovnik nerijetko vidimo značajnu oseku u Pilama. Je li to samo normalan prirodni proces, ili može biti prediktor nečega drugoga, a što ljudi nekada znaju govoriti? Jednako tako se to može čuti i za izmjene plime i oseke, odnosno mjesečeve mijene.

Na obalama bez plime ili s mikro plimama, tj. obalama s amplitudom plime manjom od 1,5 metara, poznate su tzv. 'windtides'. Vjetar koji više dana puše iz stabilnog smjera onda gura more, uzrokujući tako razliku u amplitudi plime i oseke od nekoliko decimetara. Na hrvatskoj obali uglavnom ih uzrokuje bura dva do tri puta godišnje, a najčešće je to zimi. 

Jedina veza koje se mogu sjetiti između potresa i ekstremnih oseka su tsunamiji na Mediteranu. Oni se često događaju neprimijetno, uzrokujući valove visoke samo nekoliko decimetara nakon što se more povuče. Međutim, tsunamije uzrokuju potresi, a oni bi se dogodili prije nego što se more povuče, a ne obrnuto. Ipak, upoznata sam s opažanjima s južne obale Sjevernog mora o utjecaju mjesečevih mijena i plime i oseke. Kako se radi o stvarnim silama, kao znanstvenica ne bih isključila moguću povezanost. No, kako još nema pouzdanih statistika, potreban je dokaz za isto tvrditi.

*Objavljeno u tiskanom izdanju Dubrovačkog dnevnika

Popularni Članci