Kakav je osjećaj doći na čelo dubrovačkog Crvenog križa, čiji ste dio već nekoliko godina?

Osjećaj je jako intenzivan, osjećam poštovanje i odgovornost za preuzimanje ove dužnosti koja je značajna jer je društvo prepoznato u Gradu. Općenito je Crveni križ prepoznat kao jedan faktor u društvu koji pomaže sveukupnom pučanstvu za poboljšanje kvalitete života, promicanje zdravlja, promicanje svih vrednota koje su utemeljene u Crveni križ – humanosti, volontiranja, solidarnosti. Tako da osjećam veliku odgovornost! A i svjestan sam pozornosti javnosti.

Preuzimate tu ulogu nakon dugogodišnjeg vođenja Živka Šimunovića i kraćeg preuzimanja Marka Grgurevića, oni su donekle bili u fokusu javnosti, pogotovo Šimunović. Stvara li vam to pritisak?

Svjestan sam toga, takva je i funkcija. Svi moji prethodnici, i Živko i Marko, su plemeniti ljudi koji žive i rade i djeluju u skladu s načelima na kojima se temelji Crveni križ. Moje je da nastavim njihovim dobrim stopama, njihovim projektima koji su započeli, i jedan i drugi. Nastojat ću pratiti sve započete projekte, maksimalno ljude poticati, motivirati na humanost, solidarnost, volontiranje. Ako uspijemo raditi na novim projektima, bilo bi dobro, ali već kroz listopad ima toliko događanja da je već zahtjevno za pratiti.

Vaše imenovanje je još svježe, ali koji su prvi koraci koje planirate poduzeti?

Najviše bih se fokusirao na jačanje našeg Interventnog tima, u cijelom mandatnom razdoblju. Trebalo bi poraditi na brojnosti, obučenosti toga tima koji bi trebao djelovati u kriznim situacijama, a svjesni smo da se mogu dogoditi danas, sutra. Interventni tim je već formiran, postoji, ali bih volio širiti bazu ljudi uključenih u rad tima i zaduženih za obuku tih ljudi. Imamo adekvatan lijep prostor u Ošljemu, u Dubrovačkom primorju, gdje je putem europskih fondova uređen prostor s odvojenim spavaonicama, muškim i ženskim, s velikom dvoranom. U blizini je igralište koje možemo koristiti za razne vježbe. Imamo mjesto, uvjete, ljude, našeg Luku koji vodi Spasiteljsku službu i jedan je od članova Interventnog tima. Na toj bazi treba graditi, okupljati ljude svih generacija koji bi mogli pridonijeti timu da bude stvarno jak jer bolje biti pripremljen za bilo koju situaciju nego čekati da se nešto dogodi i pitati se što ćemo napraviti. Ono što sam i predstavio na Odboru jest bila činjenica da moramo svakako poraditi na Interventnom timu. Što se tiče drugih projekata koji su započeti, oni su stvarno izvrsni. Naš projekt Crveni križ u Gradu je prepoznat na državnoj razini, kad sam bio na razgovoru u Zagrebu rekli su mi da su oduševljeni projektom, ali i na međunarodnoj razini. Radi se o projektu gdje se na našim punktovima nalaze volonteri i suradnici koji rade na prvoj pomoći, a nalaze se na više lokacija – ispred Sponze, svete Klare, zidinama, na Lokrumu… Turisti, kad to vide, osjećaju sigurnost. A mi jesmo turistički grad i maksimalno smo fokusirani na njega, a dosta turista reagira kad vidi punkt, slikavaju ga, a oni koji ne znaju pitaju o čemu se radi. Samim time rade promociju nama, ali i općenito destinaciji, koja se onda prezentira kao sigurna i kao da brine za svoje turiste na svim mogućim mjestima gdje je to potrebno.

Crveni križ je svakako uključen u dosta sfera društva, pa je dobro da je dio i turizma.

Tako je, tu smo. A treba spomenuti i brigu za građane treće životne dobi. Postoji naš Klub 65+ gdje se okupljaju, imaju razne radionice, a vodi ga naša kolegica Iva. Sad imaju i izlet. Uključeni smo u baš razne sfere društva, imamo i Klub mladih koji okuplja mlade cure i mladiće iz Grada koji već žive s volontiranjem i solidarnošću, što mene oduševljava. To je dio koji me baš razveselio kad sam došao ovdje. Naši kolege između 30 i 50 godina su naše male pčelice radilice. Imam divan, pozitivan dojam.

Često se govori da ljudima danas nedostaje empatije i da su većinom fokusirani sami na sebe. Jeste li zadovoljni brojem volontera?

Volontera nikad dosta! (smijeh) Drago mi je i da to mogu reći ovdje, kako bih doprli do što većeg broja ljudi. Mislim da smo sazreli kao društvo. Nismo više siromašno društvo, već pravo, koje može i ima snage i mogućnosti odvojiti vremena i naći način za volontiranje. Postoje različiti način, a nama je drago kada netko izabere Crveni križ kao jednu humanitarni izraz volje i želje. Mislim da će to biti dobro, da ćemo imati još više volontera s vremenom. Uvijek treba promovirati i poticati ljude. Mislim da se i sam čovjek, ako učini dobro djelo, pogotovo putem volontiranja i humanosti, osjeća zadovoljno i ispunjeno.

A pomoći je nekad puno jednostavnije nego što se čini.

Svakome je njegovo vrijeme dragocjeno. Svi mi imamo obitelj, neki imaju i djecu, posao, zaokupljeni smo. Moderno vrijeme je užurbano, kaotično, frenetično. Ali imamo vremena za društvene mreže, igrice… Ima viška vremena koje bi se moglo alocirati na plemenitiju stranu.

Tko se sve može prijaviti?

Svi su jako dobrodošli. Svatko ima nešto na temelju čega se može uključiti. Neke osobe mogu misliti da ne mogu ponuditi ništa važno, a nama mogu biti od velike koristi. Potičem, pozivam sve ljude svih uzrasta da se uključe u volontiranje u Crveni križ i da postanu naši članovi. Organizirat ćemo sve, edukacije, druženja kroz naše klubove. Bit će događanja i svakako će biti interesantno, a da ne kažem, usput, korisno.

Mlade ljude često također prozivaju da nisu zainteresirani, ali vi imate i Klub mladih.

Ima ih, ima. Želio bih pohvaliti ove koji su kod nas u Klubu. Cijelo ljeto su sudjelovali u programu Crveni križ u Gradu mladi ljudi educirani za pružanje prve pomoći, uz učeničke i studentske ugovore. Uključujemo i tu mladu generaciju, a to je baš dobro, da se tako rano uključe, obuče za pružanje prve pomoći i da su tu, za taj prvi korak koji je često krucijalan. I ovim putem zahvaljujem na svemu što rade i pozivam ih da se uključe i više, ako mogu.

Popričajmo malo i o vašem putu. Kako ste postali dio Crvenog križa?

Postao sam član tako što sam se javio kao volonter najprije na tečaj prve pomoći. Tadašnji ravnatelj je bio Živko Šimunović, koji me uključio u Interventni tim gdje smo također prolazili kroz obuke i slično. Onda je došla korona. U koroni sam volontirao i zajedno s kolegama dijelio pakete pomoći, prehrane i higijene našim korisnicima. U ono vrijeme, kad je bio totalni lockdown, nije se znalo ni što ni kako. Baš je riječ o kriznoj situaciji. Bilo je nas za podijeliti pakete, ali nismo ni mi bili educirani za tako nešto. A potencijalno takvih stvari ima dosta. To je također dokaz da je iznimno važno jačanje Interventnog tima. Međutim, tada je sve odrađeno. Postojali su ljudi koji nisu imali mogućnosti, a i bili su u strahu, pa nisu dobivali redovno namirnice i higijenske potrepštine, pa smo mi to omogućavali. To je baš bilo upečatljivo iskustvo, ostavilo je na mene dojam i srećom je dobro prošlo. Nakon toga sam se uključio kao član društva, bio sam i član Nadzornog odbora, sudjelovao u skupštinama koje su uključivale i financije, koje su inače moja struka. Tako da sam upoznat i s tim dijelom funkcioniranja gradskog društva. Bio sam dio toga svega do Markovog odustajanja od funkcije, javio sam se na natječaj i prošao sve instance i bio u Zagrebu na Odboru i sve je prošlo u redu. S obzirom na to da sam postao ravnatelj, prestao sam biti član Nadzornog odbora jer se radi o funkcijama koje ne idu zajedno.

Znači li vaša nova uloga da ćete i dalje biti uključeni na terenu ili ste više vezani za ured?

Postati ravnatelj Crvenog križa nosi odgovornost, kao što sam rekao na početku. Odgovoran sam i predsjedniku, i Odboru, i članovima Skupštine, svim članovima društva, ali i zajednice, svi su mi 'šefovi'! Tako se i osjećam, pogotovo sad na početku. Dat ću sve od sebe, truditi se, ne mogu biti na šest mjesta u isto vrijeme, ali napravit ću što god budem mogao – bilo to na terenu ili u uredu. Kad god osjetim da mogu nešto korisno učiniti, da to bude na dobrobit društva, naravno da ću to učiniti.

U objavi vašeg dolaska na funkciju spomenuto je i vaše sportsko iskustvo i da će vam to značiti.

Bio sam dugo godina, a i još uvijek, samo je to sad više veteranski, član Veslačkog kluba Neptun. Počeo sam veslati još u osnovnoj školi. Svaki sport, pa i veslanje, uči disciplini, kontinuiranosti, navici na rad i dovodi do zaključka da rezultat ne može doći bez rada, ''preko noći''. Ispred medalje i priznanja i dodjela stoje ogroman trud i rad koji dovode do 'vrha'. Nisam baš bio neuspješan, ali nije to sada bitno. Mislim da danas djeca imaju drugačiji odnos prema sportu, više se gleda na profesionalizam, a dok sam ja bio dio toga svega, ipak je bilo drugačije. Ali nije to bitno, bavljenje sportom je uvijek nešto pozitivno iz čega se mogu samo dobre stvari naučiti i prihvatiti, kao i stvoriti jedan karakter koji u životu neće odmoći, već samo pomoći. To je dobar temelj za sve.

Što biste poručili onima koji su se nakon svega odlučili učlaniti u Crveni križ?

Pozivam sve građane da se uključe, na koji god način im odgovara. Bilo kroz naš Klub 65+ za građane treće životne dobi, a mlađe pozivam u Klub mladih. Sve voljne volontiranja pozivam da nam se jave na naše kontakt telefone ili da se jave putem maila. Mogu nam se javiti s upitima i prijedlozima. Bilo bi nam drago, pa ćemo vidjeti kako ih možemo ukomponirati u naš rad i naše ciljeve. Nikoga ne treba biti ni strah ni sram, uvijek možemo naći korisno mjesto za svakoga.