Jedan ste od najdugovječnijih vijećnika, već više od desetljeća zastupate građane u gradskom parlamentu. Koji su problemi Dubrovčana u 2025. godini i što im nudite?  
Kada govorimo o programima, otprilike svi nudimo ista rješenja. Imam dojam da se mnogi političari isključivo drže istraživanja koje rade, pa onda u fokus guraju iste teme. Sebe postavljam na drugu stranu i ističem probleme za koje mislim da su bitniji za identitet Dubrovnika. Riječ je o problemima koji nisu u izravnoj nadležnosti Grada Dubrovnika, ali o njima treba brinuti kao da jesu. Prije svega, mislim na činjenicu da danas u Dubrovniku živi i radi preko 10 tisuća stranih radnika. To nije samo proces zapošljavanja, nego nam se pred očima događa zamjena stanovništva.  

Od svih kandidata na ovim izborima, vi najviše govorite upravo o stranim radnicima. Ukazujete na to kako 'Dubrovnik polako umire' i kako su 'demografski izazovi i uvoz radne snage među najvažnijim pitanjima današnjice'. Što iz te perspektive uopće može napraviti gradonačelnik? 
Da smo mi navrijeme mislili o našim ljudima, kada bismo im davali kvalitetne radne i životne uvjete, mislim da bi taj trend bio puno sporiji. Ako se okrenemo malo više našem čovjeku, možemo očekivati da se taj trend jednom zaustavi, pa da za četiri ili osam godina nemamo gradonačelnika iz Bangladeša. Ne podcjenjujući ikoga, bez netrpeljivosti ili ksenofobije, mislim da ti ljudi postaju dio naše zajednice i da trebamo brinuti o njima. Isto tako, imamo zdravstveni sustav u kojem 8000 naše djece liječe dva pedijatra. Netko će sutra trebati liječiti i te ljude i njihovu djecu, a o tome se ne razmišlja.  

S koliko mandata biste bili zadovoljni i s kim se vidite u postizbornoj koaliciji ili suradnji? 
Nikad ne bježim od razgovora ni s kim, a mislim da je prednost što uživam respekt jedne i druge strane. Vjerujem da bi oba politička bloka htjela surađivati sa mnom; HDZ i njihovi koalicijski partneri i Srđ je Grad-Možemo, SDP. Tijekom godina s njima sam razvio vrlo korektan odnos koji se temelji na uvažavanju. Vjerujem da respektiraju moj politički rad, pa ćemo u tom smjeru nastaviti djelovati. Nećemo biti opterećeni koalicijom i većinama, nego od točke do točke podržavati kvalitetne ideje. Tako sam djelovao svo ovo vrijeme.  

Što ste ostvarili za bolji život građana, dosadašnjim djelovanjem u politici? 
Mislim da građani prije svega u meni mogu vidjeti partnera u borbi za javni interes. Sjetit ćete se mojih istupa u Saboru po pitanju golfa na Srđu pa i optužbi tvrtke Razvoj Golf kako sam zaustavio studiju utjecaja na okoliš i tako srušio daljnju realizaciju projekta. U Saboru sam zaustavio sjednicu kada su htjeli dati terminal u Luci Gruž francusko-turskom konzorciju. Na moju su inicijativu povećavane plaće u javnim službama i asistentima u nastavi. Na moju je inicijativu izgrađena boćarska dvorana Đuro Miletić, a na moj amandman će se izgraditi atletska staza na Lapadu. Iako je bilo toga puno, uvijek može i bolje pa gledam samokritički na svoje djelovanje. Mislim da nisam malo toga napravio. U Saboru se promijenio i zakon o porijeklu imovine na moju inicijativu...  

U Saboru ste i predložili, a onda i izglasali lex Vlahušić. U kakvom ste odnosu danas s Androm Vlahušićem? 
To je sigurno jedan momenat koji je obilježio moju političku karijeru. Danas smo u korektnim odnosima. Uvijek se lijepo pozdravimo i razmijenimo neka razmišljanja. Imamo kolegijalan odnos jer smatram da on ima dosta kvalitetnih ideja, a i on često podrži moje rasprave u Vijeću.  

Danas razgovaramo s Marom Kristićem, nezavisnim kandidatom na lokalnim izborima. Do sada ste uvijek ili bili u stranci, ili ste imali stranku iza sebe u vidu podrške, a budimo krajnje otvoreni, zaista ste ih puno promijenili. Od HSS-a i Laburista, pa preko Srđevaca i do Mosta.  
Već sam 13 godina u kontinuitetu gradski vijećnik, biran iz različitih pozicija. Moj prvi mandat bio je iz pozicije stranke Hrvatskih laburista, bio sam nositelj aktivističke liste Srđ je Grad, a iza toga i Mosta, dok su još bili platforma, a ne politička stranka. Izlazio sam na izbore kao nositelj s imenom i prezimenom već prije, ali ovo je prvi put bez stranačke pozadine. Mislim da je to najpoštenije, pogotovo jer nosim hipoteku o mijenjanju stranačkih dresova. Nakon toliko vremena mislim da je to postalo i jedna vrsta moje prednosti, jer sam bio dosljedan u svojim stavovima od početka do kraja. Sada kada vidimo političke aktere na ovim lokalnim izborima, manje više svatko je promijenio po neku stranku.  

Ima tu i različitih ideologija što nekako čini korijen političkog djelovanja bilo koje opcije, od desnog Mosta do lijevih Srđevaca. Jeste li vi lijevo ili desno?  
U politiku nisam ušao iz ideoloških pobuda, nego isključivo iz motiva da napravim nešto općekorisno. Kroz djelovanje u Mostu se vidjelo koliko politička priča, koja nije opterećena ideologijom, završi u jednom strogom ideološkom okviru. Most je bio široka platforma, od lijevo do desno orijentiranih, a sve je vodio isti motiv - napraviti nešto za zajednicu, bez ideoloških opterećenja. S vremenom je puno kvalitetnih ljudi otišlo,  a Most se profilirao u poprilično desno orijentiranu opciju blizu crkvi. 

Znači li to da niste desno? 
Ne znači. Ja sam desni centar, ali me to nikad nije nosilo do te mjere da bih se odlučio biti u nekoj političkoj skupini zbog ideoloških uvjerenja, uvijek su me privlačili ljudi i njihovi problemi. 

Razumijem da želite biti blizu svakom građaninu, mimo ideoloških podjela, no zar nije upravo ideologija ta koja oblikuje prioritete, pa i na lokalnoj razini. Možemo uzeti za primjer Zagreb gdje je  lijeva politička opcija ukinula mjeru roditelj odgajatelj, što je direktno utjecalo na život građana. Je li onda politika bez ideologije i vrijednosti, zapravo upravljanje bez kompasa?  
Ovisi o tome koliko je čovjek ustrajan i konzistentan u svojim stavovima. Ne bježim od toga jer mislim da me obogatilo što sam bio u političkim opcijama koje su ideološki drugačije od mene. Ako je čovjek ustrajan i kvalitetan, uspjet će plasirati i realizirati svoje ideje. U politici svi priželjkujemo biti u ulozi koja daje mogućnost realiziranja svojih inicijativa. Moj je motiv uvijek bio realizirati nešto u javnom interesu.  

Zašto onda niste osnovali stranku? Najavljivali ste da hoćete.  
Imam grupu ljudi koja me prati od početka političkog djelovanja. Postojala je ideja o tome da krenemo u osnivanje stranke ali smo ocijenili da na ove izbore najbolje izaći imenom i prezimenom. To ne isključuje da ćemo jednog dana, a možda već nakon izbora, razmišljati o osnivanju stranke. To bi bila jedna dubrovačka, autohtona stranka s najvećim potencijalom na razini regije, ali ne šire. Dubrovniku to fali, premda postoje stranke koje nose te predznake, ali daleko su one od domaćih, autohtonih, dubrovačkih stranaka.  

Spočitava vam se da ste HDZ-ov 'žetončić' jer ste svojevremeno bili pročelnik u Županiji, a danas zaposlenik Čistoće.   
Dvadeset sam godina zaposlenik javnog sektora, kad većini politika nije bila ni u primisli, bio sam pročelnik u Županiji. Jedino je moje rješenje o imenovanju opstalo nakon upravnog nadzora, svi su pročelnici bili zaposleni bez uvjeta, a moje je rješenje opstalo. Od tada do sada sam u kontinuitetu u javnom sektoru. Danas sam obični zaposlenik Čistoće.  

Često kritizirate rad Sveučilišta u Dubrovniku, a s druge strane kažete kako nam za upravljanje nisu potrebne upute iz Zagreba ili drugih velikih gradova. Gdje ćete onda naći 'dubrovačku pamet', ako osnovnu akademsku instituciju ne smatrate dobrom? 
Moje kritike upućene akademskoj zajednici nisu zlonamjerne. Međutim, činjenica da mi imamo približno isto zaposlenih kao studenata ili više zaposlenih nego studenata, je doista veliki problem i identitetsko pitanje jer je Sveučilište stup zajednice. Jedino ako otvoreno razgovaramo o problemima, možemo mijenjati sliku Dubrovnika u budućnosti. Tu ne mislim samo na probleme u obrazovnom sustavu ili na Sveučilištu, nego na sve probleme. U razgovore treba uključiti i poduzetnički sektor koji najbolje zna koji nam obrazovni programi trebaju. 

Ali poduzetnički sektor je u ogromnoj mjeri vezan uz turizam. Oni bi rekli da nam treba još konobara, kuhara, čistača, sobarica, vozača... Teško da bi rekli kako nam treba visokoobrazovani kadar, stručnjaci koji će nositi inovacije ili p(re)okrenuti gospodarstvo. 
Situacija od prije nekoliko godina možda najbolje oslikava koliko se Dubrovnik i tržište rada mijenja. Prije smo imali ogroman problem s upisom djece u vrtić jer nismo imali grupa, a imali smo odgajateljica. Danas imamo prostor, ali ne možemo obrazovati dovoljno odgajateljica. To je jedan potpuno suprotan trend. Recimo i ljudi su nudili bogatstvo da se zaposle u Libertasu, a danas Libertas jedva čeka kada će moći raspisati natječaj za zaposliti vozače iz Nepala. Takve radikalne promjene nisu normalne.  

Ostat će upamćen i vaš oštar istup o Dubrovačkom savezu športova i Du Motionu. Čak ste postavili pitanje je li Du Motion uopće volonterski projekt i gdje idu novci osigurani za događaj, optužujući organizatore za netransparentnost. Od toga je prošlo više od dvije godine, je li danas mislite isto?  
I dalje držim da manifestacija s budžetom od 200 ili 300 tisuća eura, ne može biti volonterska. Apsolutno podržavam Du Motion kao događaj, ali to nije priča koja bi trebala biti u tajnosti ili dio Dubrovačke zajednice športa, kao sveta krava. Nikada nisu podnijeli detaljno financijsko izvješće, ne znam iz kojeg razloga. Ako je sve čisto, onda se riješi problem i obavijesti javnost. Želim Du Motionu da raste i bude još kvalitetniji, ali van Dubrovačke zajednice športova kao neovisna udruga koja će podnositi svoj izvještaj. Svi klubovi koji se natječu, odgajaju djecu i buduće sportaše, moraju detaljno izvještavati o utrošku sredstava, a istovremeno jedna manifestacija stoji sakrivena unutar proračuna Dubrovačkog saveza športova. Fascinira me da ljudi koji sjede u Izvršnom odboru Dubrovačkog saveza športova, to ne preispituju.  

Dvije teme koje su obilježile ove izbore su sigurno promet i priuštivo stanovanje. Vi o tome ne govorite puno, ali objasnili ste zašto, imate druge teme u fokusu. Ipak, podržali ste zonu posebnog prometnog režima. Mislite da će ona riješiti sve prometne probleme Dubrovnika?  
Zona posebnog prometnog režima je dobar smjer i pokušaj ublažavanja posljedica invazije vozila na središte grada. Međutim, u ovom stanju, taj projekt ne može riješiti niti jedan problem. Imamo administrativne, pravne i infrastrukturne zapreke da bi mogao funkcionirati. Prvo, Grad nije u informacijski sustav integrirao sva vozila koja bi imala pravo prolaska. Drugi problem je prometni elaborat, sastavni dio Odluke, a koji podrazumijeva izgradnju kružnog toka na Javnoj garaži na Ilijinoj glavici. Taj kružni tok se nije izgradio, a čini mi se kako i neće nikad. To automatski Odluku u pravnom smislu diskreditira. Projekt koji se treba realizirati kako bi se riješio dio problema prometa je Park 'n' Ride. Ne samo na Pobrežju, nego i na drugoj strani grada. Predlagao sam da bude na Dupcu, u zoni oko kamenoloma jer je s te strane promet puno veći.  

A stanovanje? 
To je ogroman problem. Grad ima određene aktivnosti i mjere koje su na tragu poticanja priuštivog stanovanja, ali niti približno dovoljno. Trebamo biti puno agilniji i  aktivniji u gradnji jer 50-ak stanova u Mokošici ne rješava problem. Potrebno je uključiti i Zakladu Blaga djela i sve one koji imaju zemljišta. Grad bi trebao financirati projekte, a da se onda po modelu javno-privatnog partnerstva s dubrovačkim poduzetnicima, ugovori izgradnja po primjerenim cijenama. Jedan dio tog fonda stanova išao bi na slobodno tržite, a dio po cijeni gradnje. Mnogi zagovaraju model dugoročnog najma i ja nisam protiv toga, ali ipak iz suverenističkih razloga zagovaram da naši sugrađani postanu vlasnici stanova.  

Tu je onda ideologija o kojoj smo razgovarali, ona ipak ovdje utire i vaš smjer razmišljanja. Na kraju, ljudima je jako važno zagovara li političar priuštivi najam ili priuštivu kupnju.  
U tom problemu koji naizgled u sebi nema ideološku 'kvaku', vidi se kako netko razmišlja. Ja želim da naši ljudi ostanu tu. Naš čovjek će ostati kada ga veže obitelj, ali i vlasništvo nad nekretninom. Sam najam sugerira neku tranziciju i seljenje. Želim što više stvari kojima ćemo 'usidriti' naše ljude, a jedna od njih je da budu vlasnici nekretnine po normalnim i priuštivim cijenama, a ne da si 'vežu omču oko vrata' na 30 godina.  

Sve nam je to donio turizam. Predlagali ste tematsku sjednicu Gradskog vijeća o turizmu, nije održana. Koje probleme i rješenja vidite u dubrovačkom turizmu?  
Razočaran sam jer nikad nisam za to da se peru ruku od tema ili institucija jer nisu izravno odgovorne Gradskom vijeću. Predsjednik Turističke zajednice je po funkciji gradonačelnik. Činjenica da je turizam monokultura od koje svi posredno ili neposredno živimo, samo bi trebala biti dodatan razlog da i tri puta godišnje raspravljamo o turizmu. Na kraju, sjednica se svela na prezentaciju studije vršnih kapaciteta, ali to nije bila tematska sjednica o turizmu. Ne razmišlja se kako turizam nema alternativu i da smo potpuno izgubili gospodarski suverenitet. Potpuno je kriva percepcija da je sredina u kojoj je turizam prevladavajuća gospodarska djelatnost - bogata sredina. Turističke sredine su zapravo siromašne. Vidjeli smo to u koroni, kada smo svi bili na rubu egzistencije. Dubrovnik se pretvorio u sredinu gdje onaj tko nema apartman ili neku sobicu, teško može školovati djecu. Ne može se bježati od problema, a očekivati da će se ići naprijed. Mislim da u politici generalno, a i kod nas političara, fali doza poniznosti, da se nekad čuje isprika i priznanje pogreške. Samo vidimo hvaljenje projektima i biltenima.  

Vjerojatno su i društvene mreže utjecale na tu percepciju kako sve mora biti savršeno, veliko i grandiozno. Kao da je teško priznati bilo koji problem, a problema mora biti. Vas nema puno na modernijim društvenim mrežama poput Tik Toka i vaša kampanja ostavlja dojam pomalo 'starinske'. Nedavno ste održali druženje sa simpatizerima na Rašici, mladi vam nisu ciljana publika?  
Svi od 18 godina do kraja života su mi ciljana publika, a u političkom djelovanju najviše polažem u neposredni kontakt. Najviše koristim Facebook jer je to ozbiljnija mreža za produciranje konkretnih sadržaja. Znam da su mladi skloni brzinski preletjeti preko sadržaja i da je Tik Tok zato dobar alat, ali koristim ga vrlo skromno. Mislim da njega kao kao alat za učinit' škerac najviše koriste političari kojima nedostaje sadržaja. Tako se ne privlače glasači.